DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1999 str. 37 <-- 37 --> PDF |
S. Bcrlović: RHLJhK I NJE-X10VA PROSTORNA RAŠČLAMBA Šumarski list br. II 12. CXXI1I (1999), 543-563 ljetnog pojasa, svjedoči o istaknutoj ekološko indika-pojasa i potpojasa, za različite znanstvene, gospodarske torskoj ulozi raslinstva i o potrebi da se ono maksimali praktične svrhe i potrebe (p. bilj. N). no uvažava u detaljnom omeđivanju reljefnih oblika, 5. POPRATNE BILJEŠKE - Beglcitnotizen A) Reljef općenito označuju: postanak (tektonski i vulkanski), zemljopisni položaj i litologijska podloga. O velikom utjecaju i promjenama u prirodi odlučuju ovi reljefni čimbenici (orografski faktori): glomaznost (obujam), pravac pružanja i stupanj razvedenosti masiva, oblici (npr. pozitivni: isponi, izbočine; ravnine, ravnice, zaravni; negativni: udubine, doline i dr.), nadmorska visina (elevacija), izloženost (ekspozicija) prema stranama Svijeta i nagib (inklinacija) pristranka (SI. 7). Važna su reljefna obilježja njegov mrtav pokrov (vode, tla, pijesci i slično), a osobito živi pokrivač (samonikle šume i ostalo raslinstvo). Glede rasprostranjenosti i apsolutne visine razlikuju se (tbl. 3) megareljef, makroreljef, mezoreljef, mikroreljef i nanoreljef. Slika 7. Razlike u insolaciji s obzirom na izloženost, nagib pristranka i kut sunčanih zraka; 1-2 s najjačim zračenjem, 2-3 s najmanjim zračenjem 3-5 u sjeni (po De Martonneu) Bild 7. Unterschiede in der Insolation mit Rücksicht auf die Ausgesetzheit, Inklination des Abhangs und Sonnenstralcnwinkel; 1-2 mit den stärksten Bestrahlungen, 2-3 mit kleinsten Bestralungen, 3-5 im Schatten (nach de Martonne). Razredi (kategorije) Horizontalna Visinska Prikazanje na karreljefa rasprostranjenost razlika tama u mjerilu od 100 Megareljef od 10 do 100 km i više do 1000 m i više 1 : 1,000.000 ili sitnije 1 : 50.000 do Makroreljef od 200 m do 10 km do 100 m 1 : 100.000 1 : 5.000 do Mezoreljef od 100 m do 200 m do 20 m 1 : 10.000 1 : 500 do Mikroreljef od 2 m do 100 m do I m 1 : 1.000 1 : 100 Nanoreljef do 2 m do 0,5 m ili krupnije Tablica 3.Reljefni razredi glede prostornog rasporeda i kartografskog prikaza (po Šumarska enciklopedija, 3, 1987.) Tafel 3. Reliefklassen mit Rücksicht auf räumliche Einteilung und kartographische Darstellung (nach Š. E., 3, 1987.). Shodno opisanom, reljef se različito izučava: prema genezi i litologijskoj gradi, pojedinim reljefnim čimbenicima, reljefnim bonitetnim kategorijama, energiji reljefa, međuovisnosti s podnebljem, raslinstvom, tlima ili drugim potrebama (H o r v a t 1942, M. Gr ač an i n 1946, Z. Gračanin 1962, Šafar 1963, Bertović 1963. i s B. Klapka 1983, Kušan & Klapka B. 1964, Klein 1971, M arti nović 1973, Sretcno vić& Šobić 1974, Kovačević 1982, 1987, Velić, I.&Velić,Josipa 1987. i dr). B) Pod pokroviteljstvom bivše JAZU održan je 1988. u Zagrebu i Dubrovniku simpozij pod naslovom "Pet stoljeća zemljopisnih karata Hrvatske" i usporedno istoimena izložba u Zagrebu. Bilo je izloženo više od 200 izvornih karata, koje se čuva u knjižnicama, arhivima, samostanima i privatnim zbirkama (P a n d ž i ć Ankical988). C) Jedan od dva originala te karte zidnog formata (mjerilo: 1:3.800 forfifikacijskih hvati) čuva se u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu (kartografska zbirka: oznaka B III 3, inv. br. 198). Na naš prijedlog i uz podršku inž. R. A n t o 1 j a k a, karta je godine 1975. konzervirana na trošak Saveza ITS IDI SR Hrvatske. D) Iz 1880-tih godina potječe i zidni reljef Hrvatske, pomno izrađen iz slojničkih lamela u mjerilu 1:75 000 (veličine oko 6,20 x 3,40 m). Osim uobičajenoga topografskoga sadržaja u bojama je prikazan "Sumovid kra- Ijevinah Hrvatske i Slavonije" po 11 posjedovnih kategorija šumskog tla naprama cjelokupnoj površini svake od osam (ondašnjih) županija. Taj jedinstven, višestruko zanimljiv i vrijedan, hrvatski povijesni izložak izradio je Šumarski odsjek kraljevske hrvatsko-slavonskodalmatinske Zemaljske vlade za "milenijsku" izložbu u Budimpešti god. 1886, a danas se čuva u Hrvatskom šumarskom društvu u Zagrebu. E) Pojedine visinske zone u Hrvatskoj postotno iznose: 0-200 m: 52,8 %, 200-500 m: 25,6 %, 500-1000 m: 17,7 %, 1000-1500 m: 3,7 % i 1500-2000 m: 0,2 % od ukupne površine R Hrvatske (K I e m e n č i ć : Zemljopisni atlas R Hrvatske Zagreb 1993.). F) Predočeni primjeri odabrani su između mnogih, interpretacijski istovrsnih, reljefnih karata i opisa u domaćim i stranim najpoznatijim i dostupnim monografijama, atlasima, urbanističkim prostornim planovima uređenja i ostalim relevantnim publikacijama, koje se ovdje ne može pojedinačno navoditi. |