DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1999 str. 38 <-- 38 --> PDF |
S. Bertović: RELJEF I NJEGOVA PROSTORNA RAŠČLAMBA G) Spomenute i ostale evidentirane netočnosti trebalo bi svakako ispraviti u najavljivanom 2. izdanju toga zapaženog i vrlo popularnoga hrvatskog leksikografskog djela. Čak u svim izdanjima topografskih karata i sekcija, u različitim mjerilima, koje je tiskao bivši Vojnogeografski institut JNA, na cijelom teritoriju Hrvatske (v. Kartografija, Šum. cnc, 2, Zagreb 1983), isključivo su rabljeni (točni) apelativi - gora. Iznimke su neka imena, npr.: sela Planina Donja i Planina Gornja (oko 340 m n. m.) na istočnom prisojnom brdskom obronku Medvednice i vrhunac Planina (1428 m) u pretplaninskom skupu Hrvatskoga Snježnika u Gorskom kotaru. Iako reljefni opisi, slike i karte o gorama i planinama prozirniju sadržaje zemljopisnih publikacija - posvemašnji izostanak prihvatljivih pojmova, kriterija i definicija za jasnu razliku između brda, gora i planina, ozbiljan su nedostatak i zamjerka poznatim i opširnim geografskim djelima, kakva su npr.: Visoke planine u našoj kraljevini (B. Ž. Milojević, Beograd, 1937, 468 str.); Jugoslavija, zemljopisni pregled (A. Melik, Ljubljana, 1958, 675 str.); Geografske oblasti SFRJ (J. Đ. Marković, Beograd, 1970, 897 str.); Geografija SR Hrvatske (Skupina autora, Zagreb, 1974, 1975) i Priroda Jugoslavije (J. Đ. Marković, Subotica-Beograd, 1976, 284 str.). Iako točno pišu "Jugoslavija je izrazito gorovita zemlja" -u raskošnoj fotomonografiji (Skupina pisaca, Planine Jugoslavije, Zagreb, 1967) i u zapaženom, planinarsko- turističkom vodiču s atlasom (Ž. Poljak, Hrvatske planine, Zagreb, 1996.) - provijava uvriježena poistovjećenost pojmova u opisima i slikama naših brda, gora i planina. H) Većina navedenih publikacija sadrži - osim Horvatovih izvornih znanstvenih rasprava, s ovdje odabranim doslovnim odlomcima - iscrpne bioekološke opise i tablice o flornom sastavu, životnim oblicima i fitoccnozama koje izgrađuju planinsku vegetaciju. Imena tih i ostalih publikacija i relevantnih studijskih naslova mogu se pronaći u ovim cjelovitim biobibliografijama: Prof. dr. Ivo Horvat - životopis, znanstveni rad i ostavština, Biološki glasnik, 16, 3-4, Zagreb 1963, appendix, s. 13-29. ili u Hrvatskom šumarskom životopisnom leksikonu, 2, Tutizleksika, Zagreb 1997, s. 145-150. K) Osnovni reljefni oblici i njihova okomita pojasnost sveopća su pojava, ali se u različitim krajevima Svijeta fizionomski, edafski, klimatski, vegetacijski i si. vrlo razlikuju (Tro 11 1975,Lovrić 1987). Za ovdje opisane reljefne oblike nisu označene njihove visinske granice rasprostranjenosti, jer one zamjetljivo kolebaju. Naprotiv, naglašena je vegetacijska sastavnica, jer svaki pojedini reljefni oblik ili pojas i potpojas upadljivo obilježavaju biocenotski cdefika Šumarski list br. II -I 2. CXXIII (1999), 543-563 DURMITOR 2522 -2000 /""M i I I H planinske fitocenoze llllllllr 2 BB ^tekovine bora krivulja, RISNJAK ili i lili ~ bukve i dr. -1500 ´ ft?MI5w>a i UH! PMplaninskc bukove šumo /jTTv /TffnHivviSla 4 RS&fl bukovo-jelove šume mY?>0\ /ili 1111 MnPJA 5 [[MM] kopnene bukove šume l\ K>S\ ! ^~m\;m)\ 6 [mili primorske bukove šume ; i- nillllllllk. /EErr^^j | \ medunčeve šume s /L^F^=^r, .Sy-~--j^r-f^-\ 2_t^ 3 ernikine šume i makije Slika 8. Utjecaj geografskog položaja, glomaznosti masiva i ostalih reljefnih činitelja na visinski pomak orografskih pojasa (potpojasa) i analognih bioklimata [planinski (1), pretplaninski (2,3), visokogorski (4), niskogorski (5,6), brdski polusredozemni (7,8), brdski sredozemni (9)], te zonalne vegetacije. Risnjački je profil od doline Kupe do Riječkoga zaljeva (po Horvatu i Bertoviću, 1962), a durmitorski od doline Tare do zaljeva Pržno (po Bertoviću, 1960. 1975). Bild 8. Der Einfluß der geographichen Lage, der Massiv grosse und anderen Relieffaktoren auf die Höhenbewegung von orografischen Zonen (Unterzonen) und analogen Bioklimaten [alpine Stufe (1), subalpine Stufe (2,3), altimontane Stufe (4), submontane Stufe (5,6), submediterranc kühnen Stufe (7,8). eumediterrane kolinen Stufe (9)J und auf die Verbreitung der zonalen Vegetation. Das Risnjak-Profil erstreckt sich von dem Tal der Kupa bis der Bucht von Rijeka (nach Horvat und Bertović, 1962.), und das Durmitor-Profil von dem Tal der Tara bis Pržno Bucht (nach Bertović, I960., 1975.). tori, a osobito iskonske šumske, ali i ostale uzgredne biljne zajednice (rudine, livade, kamenjare i si.). T. Wraber (1972) predlaže uporabu pridjevnih oznaka alpski i subalpski samo u sustavu Alpa, a alpinski i subalpinski u ostalim sličnim i srodnim planinskim i pretplaninskim masivima (Proteus 34, 9-10, Ljubljana). Edijikatori su biljke koje prevladavaju u izgledu i izgradnji pojedine fitocenoze, preinačuju njezine prvobitne životne uvjete (klimatske, edafske i dr.) stvarajući posebne ekoklime i životne prostore (biotope). Tako je npr. bor krivulj edifikator u borovoj klekovini, u bukvinim šumama i klekovini je to bukva, u različitim hrastovim fitocenozama hrast i tome slično. Horizontalan i visinski zonalem (klirnatsko-zonski, klimaksni, klimatogen) vegetacijski tip uvjetovan je geografskom širinom, reljefom i općim klimatskim promjenama. Intrazonalan vegetacijski tip je trajan, mikroklimatski, edafski i si., lokalno uvjetovan (paraklimaksni), a razvijen je unutar područja samo jednoga zonalnogtipa. Začuđuje dugotrajna neshvatljiva jezična, zemljopisna i ekološka sinonimija između reljefnih pojmova brdo, gora, planina - koja bi, primjerice, sličila (nepostojećoj) apsurdnoj istoznačnosti građevinskih objekata prizemnica, katnica, neboderi |