DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1999 str. 40 <-- 40 --> PDF |
S. Bertović: RELJEF I NJEGOVA PROSTORNA RAŠČLAMBA Šumarski list br. II 12, CXXI11 (IgggX 543-563 Pretplanina je rijetko rabljen apelativ za osobit zemljopisno- reljefni pojam koji zamjenjuje toponomastičkim pridjevom označenopretplaninsko (subalpsko, subalpinsko) područje. Po sličnosti krajolika i stojbinskih prilika pretplanine se često poistovjećivalo i nazivalo planinom. Zbog toga su danas za područja u RH i RBiH proturječni i neprihvatljivi nazivi: "Planinska Hrvatska, Planinska Bosna, Planinska Hercegovina (J. Đ. Marković, Subotica-Beograd, 1976), Dinarske planine, najviši planinski vrh u Hrvatskoj, planine pitomoga Hrvatskoga zagorja, Žumberačke planine, Ćićarija - planinski dio Istre, planinska klima, vrijeme u visokim planinama (HRTV), planinske i visokoplaninske šume, brdsko-planinsko stočarstvo i gospodarstva, planinski turizam, planinske prometnice i prijevoji" ... i još mnoštvo sličnih, u nas često rabljnih planinskih nestvarnosti. L) U našoj shemi tipoloških istraživanja (1961, 1983) opisi reljefa su već onda bili pretpostavljeni (ali nažalost zanemareni) unutar tematske obrade petrografske podloge i tla. Prihvaćajući iste prirodne čimbenike kako u obilježbi reljefa (p. bilj. A), tako i u polazištu vegetacijskim, klimatološkim, pedološkim i ostalim proučavanjima (H or vat, M. Gračanin,M aksić idr. 1950; Bertović 1961; Z. Gračanin 1962; Martinović 1973, 1997) obogaćuje se, uz ostalo, bit reljefnih (orografijskih > zemljoobličnih ?) pojasa, a osobito njihova indikacijska i interpretacijska bioekologijska, znanstvena, gospodarska i praktična uporabna vrijednost. 6. BITNE PROSUDBE I PREPORUKE Reljef i njegove geomorfološke osobitosti svugdje su stalno djelujući bioekološki čimbenik i izmjenitelj, kojega treba uvažavati pri izboru i djelatnostima u čovjekovu životnome okolišu. Izuzevši fitogeografska djela i spoznaje, u ostaloj aktualnoj literaturi ne postoje jasna i nedvojbena obilježja i tumači za osnovne (ravničke, brdske, gorske, pretplaninske i planinske) reljefne oblike. Za njihovu točniju pripadnost i prostornu raščlambu nisu dovoljno pouzdane samo nadmorske visine, već je odlučan dosad zanemarivan vegetacijski pokrivač, jer zonalne i intrazonalne fitocenoze neposredno i najuočljivije obilježavaju pojedine morfografijske jedinice i njihovo stojbinsko stanje i promjene. Svaki pojedini reljefni oblik posjeduje ekološke, biološke, gospodarske, fizionomske i ostale svojstvenosti koje se ne bi smjelo potejenjivati ili olako uopćavati. Svakoj reljefnoj jedinici/obliku trebalo bi strukovnjački usuglasiti egzaktan jednoznačan opis (definiciju) bez obzira na daljnju znanstveno-istraživačku, gospodarsku i bilo koju praktičnu namjenu i uporabu. M) Površine pojedinih reljefnih pojasa izračunate su pomoću mreže točaka s karte "Orografski pojasi i analogni bioklimati" (M= 1:2 600 000) u Katedri za geodeziju Zavoda za uređivanje šuma na Šumarskom fakultetu u Zagrebu. N) Osim već citiranih napisa, potanje o povezanosti reljefnih, klimatskih i vegetacijskih odnosa (dokumentirano s brojčanim podacima, klimatskim dijagramima, klimatogramima. i kartama) pišu Bertović (1985, 1987, 1994) i Bertović & Lovrić (1987, 1988, 1990, 1992, 1995) u različitim časopisima i u 20-tak planova prostornog uređenja i razvojnoga planiranja, počevši od godine 1966. u Urbanističkom institutu SR Hrvatske (krt. 8). Između potonjih ističu se originalnošću reljefne bioekološke obrade prirodnih sustava Prostorni plan SR Hrvatske do 2000. godine (voditelj arh. Z. Š v i g i r, 1984.) i sinteza republičkih prostornih planova uređenja SFRJ (naručitelj biv. VGI JNA, voditeljicaarh. ŽeljkaRužić, 1987.). Najiscrpniji pregled sve relevantne literature dvojice prvospomenutih autora može se naći u popisu radova kojeg je objavio prof. dr. J. B i skup u ediciji "Hrvatski šumarski životopisni leksikon", knj. 1., Tutizleksika, Zagreb 1996, pp. 76-92. Među prvim sličnim poredbenim ekološkim polazištima odlikuju se opisi o rasprostranjenosti i vrstama tala (Martinović 1990, 1999) te životinjskoga svijeta (Matvejev 1992). Wichtige Beurteilungen und Empfehlungen Po suvremenim snanstvenim spoznajama naziv/oblik planina je ispravan samo za Alpe i srodne im masive, u kojima postoji iznad gornje prirodne šumske granice i osobit, makroreljefom i makroklimom uvjetovan klimatskozonski pojas planinske (alpske, alpinske) vegetacije. Takvi najviši reljefni isponi - planine - ne postoje nigdje u R. Hrvatskoj i R. Bosni i Hercegovini, a svi tamo planinski nazivani predjeli zapravo su pretplaninskoga (subalpskog, subalpinskoga) značenja. Cesta i ukorijenjena uporaba apelativa brda, a osobito gora i planina, kao istoznačnica (sinonima) svuda je neznalačka i pogrešna, pa bi tu sličnoznačnost posvuda trebalo napustiti. Imeničke i pridjevne pak oznake: planina, planinski i slične treba neodložno isključiti iz opisa reljefnih oblika zastupljenih u RH i R BiH, te iz svake, o našem reljefu pisane, govorne i ostale uporabe. Na taj bi se način pridonijelo istinskoj geografskoj, ekološkoj i općenito objektivnijoj slici obličja krajine u hrvatskim a i susjednim zemljama. Umjesto općenitih i manjkavo opisanih reljefnih oblika predlažu se za njihovu prostornu bioekološku |