DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1999 str. 71     <-- 71 -->        PDF

UGROŽENE ŽIVOTINJSKE VRSTE
BJELICA ILI ESKULAPOVA ZMIJA (Elaphe longissima Laurenti)


Zmija neotrovnica koja naraste do 180 cm dužine.
Leda su joj uglavnom jednobojna, sivkasta do tamno siva
ili tamnosmeda. Odozdo je bjelkasta. Leđnih ljusaka
u poprečnom nizu ima 21-23. Na glavi je čeona pločica
sprijeda puno šira nego straga. Stražnje nadusne i sljepočne
pločice su bjelkaste. Ispred oka ima samo jednu
predočnu pločicu. Obitava u bjelogoričnim šumama,


ZAŠTIĆENI OBJEKTI PRIRODE


vrlo često u mladićima naših prigorskih bukovih šuma
uz stare hrpe granja, ali i u kamenjaru. Vješto gmiže,
popne se na niža stabla pa se i rod kojem pripada naziva
drvolazi. Hrani se većinom manjim glodavcima. Rasprostranjena
je u srednjoj i južnoj Luropi.


Uz ovu zmiju vezano je mnogo praznovjerica i le


gendi. Praznovjerja su vezana uz sisanje mlijeka kod
krava na paši do legendi o čarobnim silama.
Stari Grci su je prikazivali kao stalnu pratilju
boga Eskulapa. Lik bjelice s glavom iz-


I nad posude ili obavijeno tijelo oko štapa
predstavlja i danas simbol ljekarništva.


U Hrvatskoj je bjelica zaštićena Zakonom.
Zmije imaju značajnu ulogu u biološkim
lancima naših šumskih ekosustava
pa bismo trebali što aktivnije provoditi njihovu
zaštitu. Na prijedlog Zajednice za zaštitu
divljači u Njemačkoj bjelica je proglašena
za životinju 2000. godine zbog ugroženosti
od istrebljenja.


Iskreno se nadamo da to nama neće biti
potrebno.
Tekst i snimak:
Krunoslav Arač, dipl. inž. šum.


Još jedan objekt koji su šumari predložili zaštititi
PRAŠUMA "DEVČIĆ TAVANI´


U javnom poduzeću "Hrvatske šume", Upravi šuma
Gospić, Šumariji Otočac, u gospodarskoj jedinici
"Senjsko Bilo", izdvojen je i predložen odjel 18 s odsjecima
18b i 18c kao prašumski rezervat šuma bukve i
jele (Omphalodo -Fagetum Marinček 1992) na
površini od 42,76 ha.


U proljeće 1992. god. posjetio je Upravu šuma Gospić,
Šumariju Otočac prof. dr. Branimir Prpić s namjerom
da se ovaj objekt izdvoji i proglasi prašumskim
rezervatom posebne namjene. Nakon obilaska odjela
18 gospodarske jedinice "Senjsko Bilo" utvrdili smo da
isti nije sječen (nikada) i da nije izdvojen iz redovnog
gospodarenja. Prema tada važećoj šumsko-gospodarskoj
osnovi bio je tretiran kao i svi odjeli u gospodarskom
smislu s propisanim etatom itd. Sreća je što odjel
nije bio otvoren i dostupan za sječu, te ga upravitelji šu


marija prije mene nisu planirali za sječu. Ja sam pruzeo
Šumariju Otočac 1992. godine nakon što sam punih 15
godina radio kao inspektor za šumarstvo i lovstvo, jer je
moje područje djelovanja bilo okupirano. Moram priznati
da sam znao za to prašumsko područje, ali ga nisam
imao priliku obići i vidjeti do dolaska prof. dr. Prpića.


Nakon obilaska odjela, tj. predmetne prašume,
dogovorili smo se da odjel 18 nećemo dirati, te da će se
isti proglasiti objektom posebne namjene tj. prašumskim
rezervatom šuma "bukve i jele" u skladu s postojećom
zakonskom regulativom.


Dana 10. rujna 1993. godine zasijedala je Komisija
Ministarstva Poljoprivrede i šumarstva (Br. UP/I-32103/
93-01/58 od 6. rujna 1993. god.) prilikom stručnog
ispitivanja elaborata osnove gospodarenja za gospodarsku
jedinicu "Senjsko Bilo" u sastavu:




ŠUMARSKI LIST 11-12/1999 str. 72     <-- 72 -->        PDF

nu prcbornu strukturu moguće je trajno održavati i to
samo sustavnim i pravilnim prebornim sječama. Bez
pravovremenih prebornih sječa preborna šuma osiromašuje
stablima u donjem i srednjem sloju, te prelazi u
jednoslojnu strukturu s horizontalnim sklopom, što je
vidljivo u našim prebornim šumama. Nepravovremen i
neadekvatan zahvat udaljuje šumu od preborne strukture,
te često kažemo da ova šuma daje regularnu sliku.


Analiziranjem strukture preborne šume bukve, jele i
smreke, moramo utvrditi značajke, te koje elemente i
veličine treba eliminirati, transformirati i poticati u održavanju
preborne šume. Treba znati da se samo neke
značajke prašume prenose u prebornu šumu s jednakom
proporcionalnošću, a to su zastupljenost vrsta drveća,
drvna zaliha, volumni prirast, te sklop, stoje itekako
važno kod transformacije prašume u prebornu šumu.
Poznata je zakonitost da se kod transformacije proporcionalnost
parametara smanjuje ili povećava dvostruko.
Transformacijski čimbenik je brojka 2 (dva).
Prašuma za vrijeme svog razvojnog ciklusa, odnosno
života, dosegne debljinu za jelu i smreku od 130 - 150
cm, a za bukvu 110 do 120 cm. Te se debljine prepolovljaju
(2) na 65 do 75 cm, odnosno 60 cm, ako želimo
održati prebornu strukturu. Za tu dimenziju dovoljna je
polovica razvojnog ciklusa prašume, a to je preborna
šuma oko 200 godina. Također je pravilo da se drvna
zaliha smanji na polovicu, npr. ako je drvna zaliha
prašume 700 do 800 m3 /ha, potrebno ju je smanjiti na
polovicu i svesti u okvire normaliteta za preborne šume.
Dvostruko povećanje dolazi samo u obzir kod pomlađenja
tj. kod obnove.


Iz cjelovitog razvojnog ciklusa prašume mora se eliminirati
stadij optimuma (terminalna faza), koju neki
nazivaju naprednom fazom stadija dorastanja. Na taj
način eliminiramo etape sa stagnacijom obnove.


Na nižoj razini zaliha dolazi do ekološkog i proizvodnog
spajanja intenzivnog rasta sa stadijem raspadanja
te tako osiguravamo trajnost preborne šume.


Optimalna zaliha stabilne i uravnotežene preborne
šume s dobrim proizvodnim mogućnostima (bonitetima)
trebala bi se kretati u rasponu od 350 do 400 m3 /ha.
Ona ne smije pasti ispod 300, a ni prelaziti 500 m3 /ha.
Kod drvne zalihe od 350 do 400 m3 /ha stvaraju se optimalni
ekološki uvjeti pogodni za obnovu i razvoj pre


592


300


200


100


0 -, 4M11MSŠ!I»´


10-30 31-50 51-na više


Slika i. Distribucija drvnih masa u odsjeku 18b


mama te je zbog toga neophodno poznavati razvoj, dinamiku
i strukturu prašume i koristiti je u suvremenom
i praktičnom šumarstvu. Neka ova prašuma bude sačuvana
kao školski primjer objašnjenja kako živi i
umire prašuma.


Na kraju moram nešto napisati o nazivu ove prašume,
kojoj dadoše ime "Devčić Tavani".


Naziv "Devčić Tavani" naći ćemo u šumi bukve, jele
i smreke u Šumariji Krasno u g.j. "Švičko Bilo" (12).
Te su šume izgubile prašumski karakter.


Naziv prašume "Devčić Tavani" ostao je kao kontinuitet
postojanja nekadašnjih prašuma u gospodarskoj
jedinici "Švičko Bilo" - Šumarije Krasno.


Susjedna gospodarska jedinica "Senjsko Bilo",
Uprave šuma Gospić, Šumarije Otočac s kompleksom
prašuma bukve, jele i smreke, naslanja se na "Devčić
Tavane" i nosi širi naziv Konačišta, a uži naziv samog
odjela 18 (c,b) nosi naziv "Macura", stoje potpuno ispravno
i dokazano.


Interesirao sam se u Krasnu i mjestu Devčići o samom
nazivu, i od starijih ljudi saznao da ime "Macura"
potječe od imena Marija Curica, a skraćenica je "Macura".
Ona je nekada u ovim prašumama čuvala stoku i
brala repušinu kako to narod naziva, a to je "repuh"
(Petasites albus) koja služi za prehranu svinja. Marija i
drugi konačili su u tim prašumama, po čemu ti predjeli
dobiše ime "Konačišta". Također tu ćemo naći nazive
"Kućišta", što znači da su tu imali privremene kućice za
stoku, gdje su se sklanjali za nevremena i boravka u
ljetnim mjesecima.


Nije mi namjera mijenjati ime prašume, pa smo se
svi složili da ime "Devčić Tavani" ostane, a uži predjel
"Macura", zbog tradicije i međusobne veze u povijesti
ovih prašuma.


Prašuma "Devčić Tavani" spominje se u raznim
stručnim literaturama, pa i Šumarskoj fitocenologiji i
šumskim zajednicama Hrvatske od dr. Vukelića i
dr. R a u š a.


Dakle, ostaje mi da zaključim: Neka ostane ime
"Devčić Tavani" Šumarije Krasno i sačuvana prašuma
"Macura" Šumarije Otočac.


300


7\


200 -j


-L


100 4
o-,


1 0-30 31-50 51-na višt
Slika 2. Distribucija drvnih masa u odsjeku 18c




ŠUMARSKI LIST 11-12/1999 str. 73     <-- 73 -->        PDF

Odjel 18c
Vrsta drveća jela smreka
Temeljnica nr/ha 9,62 0,23
d-cm 35,75 21,65
10-30 (mVha) 11,82 1,63
31-50 23,24
51< 92,98
Omjer smjese 30,63 0,39
Prirast 2,11 0,04


Kako zaključuje prof. Prpić, najviše je zastupljen
stadij dorastanja, odnosno optimalna faza, što ukazuje
na najveću visinsku diferencijaciju stabala, kao i na stagnaciju
faze obnove.


Analiziranjem strukture i odnosa drvne zalihe po
debljinskim razredima iz OG - 3 i to V1 (do 30 cm), V2
(31-50 cm) i V3 (preko 50 cm) za odsjek 18b ova prašuma
ima volumnu strukturu 1:3.03:5.08, što možemo
smatrati idealnom. Kod odsjeka 18c taj odnos iznosi
1:3.3:2.2, iz kojeg je vidljivo da ima malo drvne mase u
najdebljem debljinskom razredu. Ovakva struktura koja
polako ali sigurno prelazi iz stadija u stadij (fazu),
odražava se na brojnost i kvalitetu prirodnog pomladka.
Uočeno je da mladog naraštaja u oba odsjeka nema ili je
pojedinačan, rijedak i slab. Ovi podaci odnose se na podatke
iz obrazea OG-3, te su takvi zbog neuzimanja stabala
ispod taksacijske granice, dok na terenu postoji
mozaik stadija i faza, koji su nepravilno raspoređeni po
površini, ali su zakoniti za prašumu.


Omjer smjese u ovoj prašumi je 30% J/S (jela, smreka)
i 70% B (bukve i OTB), što ukazuje na biološku
snagu bukve.


Poznavanje prašume za šumarstvo je vrlo bitno, jer
je dokazano da je ona nezamjenjiv izvor spoznaja za
ekološki usmjeren razvoj preborne šume. Također koncepcija
prirodi bliskog gospodarenja šumama inspirirana
je dinamikom i značajkama prirodnih šuma, te što se
više proširuje spoznaja o razvoju i dinamici prašume,
šumarska praksa dobiva sve više uvjerljivih objašnjenja
za primjenu načina i oblika gospodarenja prebornom
šumom.


Poznato je da se u prašumi odvijaju samoregulacijski
i samoregerativni procesi svojstveni stabilnom ekosustavu,
te se uz prirodnu biološku automatizaciju
postižu proizvodni i funkcionalni ciljevi.


Preborna šuma je stadij prašume s trajnim proizvodnim
mogućnostima, a po funkciji je trajno optimalno
djelotvorna šuma s visokom ekološkom stabilnošću, a
te osobine najbolje ispunjava preborna šuma autoktonog
staništa i vrste drveća (bukve, jele i smreke). U prašumi
je vrlo važno poznavanje razvojnih ciklusa, koji


bukva OTB Ukupno
24,03 0,32 34,20
32,90 14,79 32,85
48,19 2,37 64,01
189,67 212,90
48,12 141,10
68,41 0,57 100
6,14 0,13 8,43


su u vremenu i prostoru definirani razvojnim stadijima i
fazama, a koji se posebice očituju naročito u promjenama
drvne zalihe, kao i u drugim taksacijskim elementima.


Trajanje jednog razvojnog ciklusa u prašumi je dug
proces i iznosi oko 400 godina. Jedan razvojni ciklus
nestaje kada se prašuma počne raspadati, a to je stadij
raspadanja koji se nadovezuje na optimalni stadij, odnosno
fazu. Obično kažemo da drugi ciklus razvoja prašume
nastaje fazom pomlađenja. Može se zaključiti da
u ovoj prašumi nije došlo do faze pomlađenja tj. do
intezivne faze, koja će uslijediti nakon stadija raspadanja.


Razvojni ciklusi u prašumi međusobno se isprepliću,
a svaki ima svoje razvojne faze i stadije. Tu se odvija
složen ritam rasta autoktonih vrsta drveća i dr., a sve
promjene u razvojnom ciklusu odvijaju se na relativno
većoj površini, mozaički i nepravilno, ali u prirodi zakonito.


Najznačajnija značajka prašume u okviru razvojnog
ciklusa je drvna zaliha, koja varira ovisno od stadija u
razvojnoj fazi. Taj raspon kreće se negdje od 500 do
1000 m3 /ha. U ovoj prašumi imamo također stadij sa
700 m3 /ha, što ukazuje na fazu dorastanja i prelaza u
optimalnu fazu.


Sto se tiče strukture prašume, koja je 2/3 ophodnje
udaljena od tipične preborne šume, samo je 1/3 trajanja
razvojnog ciklusa u prebornoj fazi tj. odnosi se na prebornu
šumu. To je znakovito, jer u prebornoj fazi dolazi
do stvaranja vertikalnog, stepeničastog sklopa, a stabla
su raspoređena u visinske slojeve čiji odnosi u strukturi
definiraju prebornu šumu.


Preborna faza (stadij) javlja se i počinje u onome dijelu
ukupnog razvojnog ciklusa, u kojemu je drvna zaliha
najmanja u oba razvojna ciklusa. To je početak transformacije
prašume u prebornu šumu. U ovoj prašumi je
to dosta daleko, no to će doživjeti buduće generacije šumara.
Ova faza je važna za šumare zbog toga što se u toj
fazi (stadiju) obavlja redovno oduzimanje akumulacijskog
volumnog prirasta i to sječom. Svake ophodnjice
svodi se preborna šuma na normalno stanje po strukturi




ŠUMARSKI LIST 11-12/1999 str. 74     <-- 74 -->        PDF

i drugim odnosima, kao što su omjer smjese i dr. Tu fazu
šumari moraju poznavati, te zahvatima sprječavati
stagnaciju obnove i nestanak donjeg sloja. Ne smije se
dozvoliti da preborna faza dođe u fazu stagnacije tj. u
optimalnu fazu (stadij), kao stoje ova prašuma .


Poznavanje dinamike prašume određenih ekosustava
odličan je naputak za razvoj i gospodarenje prebornom
šumom, kao prirodi bliskog gospodarenja šumama.
Pogodnom transformacijom parametara prašume
postižemo trajne stabilne preborne šume. Uravnoteženu
prebornu strukturu moguće je trajno održavati i to
samo sustavnim i pravilnim prebornim sječama. Bez
pravovremenih prebornih sječa preborna šuma osiromašuje
stablima u donjem i srednjem sloju, te prelazi u
jednoslojnu strukturu s horizontalnim sklopom, što je
vidljivo u našim prebornim šumama. Nepravovremen i
neadekvatan zahvat udaljuje šumu od preborne strukture,
te često kažemo da ova šuma daje regularnu sliku.


Analiziranjem strukture preborne šume bukve, jele i
smreke, moramo utvrditi značajke, te koje elemente i
veličine treba eliminirati, transformirati i poticati u održavanju
preborne šume. Treba znati da se samo neke
značajke prašume prenose u prebornu šumu s jednakom
proporcionalnošću, a to su zastupljenost vrsta drveća,
drvna zaliha, volumni prirast, te sklop, stoje itekako
važno kod transformacije prašume u prebornu šumu.
Poznata je zakonitost da se kod transformacije proporcionalnost
parametara smanjuje ili povećava dvostruko.
Transformacijski čimbenik je brojka 2 (dva).
Prašuma za vrijeme svog razvojnog ciklusa, odnosno
života, dosegne debljinu za jelu i smreku od 130 - 150
cm, a za bukvu 110 do 120 cm. Te se debljine prepolovljaju
(2) na 65 do 75 cm, odnosno 60 cm, ako želimo
održati prebornu strukturu. Za tu dimenziju dovoljna je
polovica razvojnog ciklusa prašume, a to je preborna
šuma oko 200 godina. Takoder je pravilo da se drvna
zaliha smanji na polovicu, npr. ako je drvna zaliha
prašume 700 do 800 m3 /ha, potrebno ju je smanjiti na
polovicu i svesti u okvire normaliteta za preborne šume.
Dvostruko povećanje dolazi samo u obzir kod pomlađenja
tj. kod obnove.


Iz cjelovitog razvojnog ciklusa prašume mora se eliminirati
stadij optimuma (terminalna faza), koju neki
nazivaju naprednom fazom stadija dorastanja. Na taj
način eliminiramo etape sa stagnacijom obnove.


Na nižoj razini zaliha dolazi do ekološkog i proizvodnog
spajanja intenzivnog rasta sa stadijem raspadanja
te tako osiguravamo trajnost preborne šume.


Optimalna zaliha stabilne i uravnotežene preborne
šume s dobrim proizvodnim mogućnostima (bonitetima)
trebala bi se kretati u rasponu od 350 do 400 m5 /ha.
Ona ne smije pasti ispod 300, a ni prelaziti 500 m3 /ha.
Kod drvne zalihe od 350 do 400 m3 /ha stvaraju se optimalni
ekološki uvjeti pogodni za obnovu i razvoj pre


borne šume bukve, jele i smreke. Povećanje drvne zalihe
posebice kod bukve iznad 400 m3 /ha, uzrokuje teškoće
u trajnosti obnove i strukture preborne šume, na
stoje potrebno obratiti pozornost u gospodarenju bukve,
jele i smreke.


Preborne šume s finalnom debljinom od 60 - 70 cm,
prosječnim prirastom 7 do 8 m3 /ha, optimalne su u
šumsko-gospodarskom smislu i zadovoljavaju općekorisne
funkcije šuma.


Prašuma je model za gospodarenje prebornim šumama
te je zbog toga neophodno poznavati razvoj, dinamiku
i strukturu prašume i koristiti je u suvremenom
i praktičnom šumarstvu. Neka ova prašuma bude sačuvana
kao školski primjer objašnjenja kako živi i
umire prašuma.


Na kraju moram nešto napisati o nazivu ove prašume,
kojoj dadoše ime "Devčić Tavani".


Naziv "Devčić Tavani" naći ćemo u šumi bukve, jele
i smreke u Šumariji Krasno u g.j. "Švičko Bilo" (12).
Te su šume izgubile prašumski karakter.


Naziv prašume "Devčić Tavani" ostao je kao kontinuitet
postojanja nekadašnjih prašuma u gospodarskoj
jedinici "Švičko Bilo" - Šumarije Krasno.


Susjedna gospodarska jedinica "Senjsko Bilo",
Uprave šuma Gospić, Šumarije Otočac s kompleksom
prašuma bukve, jele i smreke, naslanja se na "Devčić
Tavane" i nosi širi naziv Konačišta, a uži naziv samog
odjela 18 (c,b) nosi naziv "Macura", stoje potpuno ispravno
i dokazano.


Interesirao sam se u Krasnu i mjestu Devčići o samom
nazivu, i od starijih ljudi saznao da ime "Macura"
potječe od imena Marija Curica, a skraćenica je "Macura".
Ona je nekada u ovim prašumama čuvala stoku i
brala repušinu kako to narod naziva, a to je "repuh"
(Petasites albus) koja služi za prehranu svinja. Marija i
drugi konačili su u tim prašumama, po čemu ti predjeli
dobiše ime "Konačišta". Takoder tu ćemo naći nazive
"Kućišta", što znači da su tu imali privremene kućice za
stoku, gdje su se sklanjali za nevremena i boravka u
ljetnim mjesecima.


Nije mi namjera mijenjati ime prašume, pa smo se
svi složili da ime "Devčić Tavani" ostane, a uži predjel
"Macura", zbog tradicije i međusobne veze u povijesti
ovih prašuma.


Prašuma "Devčić Tavani" spominje se u raznim
stručnim literaturama, pa i Šumarskoj fitocenologiji i
šumskim zajednicama Hrvatske od dr. Vukelić adr. R a u š a.


Dakle, ostaje mi da zaključim: Neka ostane ime
"Devčić Tavani" Šumarije Krasno i sačuvana prašuma
"Macura" Šumarije Otočac.