DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1999 str. 73 <-- 73 --> PDF |
Odjel 18c Vrsta drveća jela smreka Temeljnica nr/ha 9,62 0,23 d-cm 35,75 21,65 10-30 (mVha) 11,82 1,63 31-50 23,24 51< 92,98 Omjer smjese 30,63 0,39 Prirast 2,11 0,04 Kako zaključuje prof. Prpić, najviše je zastupljen stadij dorastanja, odnosno optimalna faza, što ukazuje na najveću visinsku diferencijaciju stabala, kao i na stagnaciju faze obnove. Analiziranjem strukture i odnosa drvne zalihe po debljinskim razredima iz OG - 3 i to V1 (do 30 cm), V2 (31-50 cm) i V3 (preko 50 cm) za odsjek 18b ova prašuma ima volumnu strukturu 1:3.03:5.08, što možemo smatrati idealnom. Kod odsjeka 18c taj odnos iznosi 1:3.3:2.2, iz kojeg je vidljivo da ima malo drvne mase u najdebljem debljinskom razredu. Ovakva struktura koja polako ali sigurno prelazi iz stadija u stadij (fazu), odražava se na brojnost i kvalitetu prirodnog pomladka. Uočeno je da mladog naraštaja u oba odsjeka nema ili je pojedinačan, rijedak i slab. Ovi podaci odnose se na podatke iz obrazea OG-3, te su takvi zbog neuzimanja stabala ispod taksacijske granice, dok na terenu postoji mozaik stadija i faza, koji su nepravilno raspoređeni po površini, ali su zakoniti za prašumu. Omjer smjese u ovoj prašumi je 30% J/S (jela, smreka) i 70% B (bukve i OTB), što ukazuje na biološku snagu bukve. Poznavanje prašume za šumarstvo je vrlo bitno, jer je dokazano da je ona nezamjenjiv izvor spoznaja za ekološki usmjeren razvoj preborne šume. Također koncepcija prirodi bliskog gospodarenja šumama inspirirana je dinamikom i značajkama prirodnih šuma, te što se više proširuje spoznaja o razvoju i dinamici prašume, šumarska praksa dobiva sve više uvjerljivih objašnjenja za primjenu načina i oblika gospodarenja prebornom šumom. Poznato je da se u prašumi odvijaju samoregulacijski i samoregerativni procesi svojstveni stabilnom ekosustavu, te se uz prirodnu biološku automatizaciju postižu proizvodni i funkcionalni ciljevi. Preborna šuma je stadij prašume s trajnim proizvodnim mogućnostima, a po funkciji je trajno optimalno djelotvorna šuma s visokom ekološkom stabilnošću, a te osobine najbolje ispunjava preborna šuma autoktonog staništa i vrste drveća (bukve, jele i smreke). U prašumi je vrlo važno poznavanje razvojnih ciklusa, koji bukva OTB Ukupno 24,03 0,32 34,20 32,90 14,79 32,85 48,19 2,37 64,01 189,67 212,90 48,12 141,10 68,41 0,57 100 6,14 0,13 8,43 su u vremenu i prostoru definirani razvojnim stadijima i fazama, a koji se posebice očituju naročito u promjenama drvne zalihe, kao i u drugim taksacijskim elementima. Trajanje jednog razvojnog ciklusa u prašumi je dug proces i iznosi oko 400 godina. Jedan razvojni ciklus nestaje kada se prašuma počne raspadati, a to je stadij raspadanja koji se nadovezuje na optimalni stadij, odnosno fazu. Obično kažemo da drugi ciklus razvoja prašume nastaje fazom pomlađenja. Može se zaključiti da u ovoj prašumi nije došlo do faze pomlađenja tj. do intezivne faze, koja će uslijediti nakon stadija raspadanja. Razvojni ciklusi u prašumi međusobno se isprepliću, a svaki ima svoje razvojne faze i stadije. Tu se odvija složen ritam rasta autoktonih vrsta drveća i dr., a sve promjene u razvojnom ciklusu odvijaju se na relativno većoj površini, mozaički i nepravilno, ali u prirodi zakonito. Najznačajnija značajka prašume u okviru razvojnog ciklusa je drvna zaliha, koja varira ovisno od stadija u razvojnoj fazi. Taj raspon kreće se negdje od 500 do 1000 m3 /ha. U ovoj prašumi imamo također stadij sa 700 m3 /ha, što ukazuje na fazu dorastanja i prelaza u optimalnu fazu. Sto se tiče strukture prašume, koja je 2/3 ophodnje udaljena od tipične preborne šume, samo je 1/3 trajanja razvojnog ciklusa u prebornoj fazi tj. odnosi se na prebornu šumu. To je znakovito, jer u prebornoj fazi dolazi do stvaranja vertikalnog, stepeničastog sklopa, a stabla su raspoređena u visinske slojeve čiji odnosi u strukturi definiraju prebornu šumu. Preborna faza (stadij) javlja se i počinje u onome dijelu ukupnog razvojnog ciklusa, u kojemu je drvna zaliha najmanja u oba razvojna ciklusa. To je početak transformacije prašume u prebornu šumu. U ovoj prašumi je to dosta daleko, no to će doživjeti buduće generacije šumara. Ova faza je važna za šumare zbog toga što se u toj fazi (stadiju) obavlja redovno oduzimanje akumulacijskog volumnog prirasta i to sječom. Svake ophodnjice svodi se preborna šuma na normalno stanje po strukturi |