DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1999 str. 74     <-- 74 -->        PDF

i drugim odnosima, kao što su omjer smjese i dr. Tu fazu
šumari moraju poznavati, te zahvatima sprječavati
stagnaciju obnove i nestanak donjeg sloja. Ne smije se
dozvoliti da preborna faza dođe u fazu stagnacije tj. u
optimalnu fazu (stadij), kao stoje ova prašuma .


Poznavanje dinamike prašume određenih ekosustava
odličan je naputak za razvoj i gospodarenje prebornom
šumom, kao prirodi bliskog gospodarenja šumama.
Pogodnom transformacijom parametara prašume
postižemo trajne stabilne preborne šume. Uravnoteženu
prebornu strukturu moguće je trajno održavati i to
samo sustavnim i pravilnim prebornim sječama. Bez
pravovremenih prebornih sječa preborna šuma osiromašuje
stablima u donjem i srednjem sloju, te prelazi u
jednoslojnu strukturu s horizontalnim sklopom, što je
vidljivo u našim prebornim šumama. Nepravovremen i
neadekvatan zahvat udaljuje šumu od preborne strukture,
te često kažemo da ova šuma daje regularnu sliku.


Analiziranjem strukture preborne šume bukve, jele i
smreke, moramo utvrditi značajke, te koje elemente i
veličine treba eliminirati, transformirati i poticati u održavanju
preborne šume. Treba znati da se samo neke
značajke prašume prenose u prebornu šumu s jednakom
proporcionalnošću, a to su zastupljenost vrsta drveća,
drvna zaliha, volumni prirast, te sklop, stoje itekako
važno kod transformacije prašume u prebornu šumu.
Poznata je zakonitost da se kod transformacije proporcionalnost
parametara smanjuje ili povećava dvostruko.
Transformacijski čimbenik je brojka 2 (dva).
Prašuma za vrijeme svog razvojnog ciklusa, odnosno
života, dosegne debljinu za jelu i smreku od 130 - 150
cm, a za bukvu 110 do 120 cm. Te se debljine prepolovljaju
(2) na 65 do 75 cm, odnosno 60 cm, ako želimo
održati prebornu strukturu. Za tu dimenziju dovoljna je
polovica razvojnog ciklusa prašume, a to je preborna
šuma oko 200 godina. Takoder je pravilo da se drvna
zaliha smanji na polovicu, npr. ako je drvna zaliha
prašume 700 do 800 m3 /ha, potrebno ju je smanjiti na
polovicu i svesti u okvire normaliteta za preborne šume.
Dvostruko povećanje dolazi samo u obzir kod pomlađenja
tj. kod obnove.


Iz cjelovitog razvojnog ciklusa prašume mora se eliminirati
stadij optimuma (terminalna faza), koju neki
nazivaju naprednom fazom stadija dorastanja. Na taj
način eliminiramo etape sa stagnacijom obnove.


Na nižoj razini zaliha dolazi do ekološkog i proizvodnog
spajanja intenzivnog rasta sa stadijem raspadanja
te tako osiguravamo trajnost preborne šume.


Optimalna zaliha stabilne i uravnotežene preborne
šume s dobrim proizvodnim mogućnostima (bonitetima)
trebala bi se kretati u rasponu od 350 do 400 m5 /ha.
Ona ne smije pasti ispod 300, a ni prelaziti 500 m3 /ha.
Kod drvne zalihe od 350 do 400 m3 /ha stvaraju se optimalni
ekološki uvjeti pogodni za obnovu i razvoj pre


borne šume bukve, jele i smreke. Povećanje drvne zalihe
posebice kod bukve iznad 400 m3 /ha, uzrokuje teškoće
u trajnosti obnove i strukture preborne šume, na
stoje potrebno obratiti pozornost u gospodarenju bukve,
jele i smreke.


Preborne šume s finalnom debljinom od 60 - 70 cm,
prosječnim prirastom 7 do 8 m3 /ha, optimalne su u
šumsko-gospodarskom smislu i zadovoljavaju općekorisne
funkcije šuma.


Prašuma je model za gospodarenje prebornim šumama
te je zbog toga neophodno poznavati razvoj, dinamiku
i strukturu prašume i koristiti je u suvremenom
i praktičnom šumarstvu. Neka ova prašuma bude sačuvana
kao školski primjer objašnjenja kako živi i
umire prašuma.


Na kraju moram nešto napisati o nazivu ove prašume,
kojoj dadoše ime "Devčić Tavani".


Naziv "Devčić Tavani" naći ćemo u šumi bukve, jele
i smreke u Šumariji Krasno u g.j. "Švičko Bilo" (12).
Te su šume izgubile prašumski karakter.


Naziv prašume "Devčić Tavani" ostao je kao kontinuitet
postojanja nekadašnjih prašuma u gospodarskoj
jedinici "Švičko Bilo" - Šumarije Krasno.


Susjedna gospodarska jedinica "Senjsko Bilo",
Uprave šuma Gospić, Šumarije Otočac s kompleksom
prašuma bukve, jele i smreke, naslanja se na "Devčić
Tavane" i nosi širi naziv Konačišta, a uži naziv samog
odjela 18 (c,b) nosi naziv "Macura", stoje potpuno ispravno
i dokazano.


Interesirao sam se u Krasnu i mjestu Devčići o samom
nazivu, i od starijih ljudi saznao da ime "Macura"
potječe od imena Marija Curica, a skraćenica je "Macura".
Ona je nekada u ovim prašumama čuvala stoku i
brala repušinu kako to narod naziva, a to je "repuh"
(Petasites albus) koja služi za prehranu svinja. Marija i
drugi konačili su u tim prašumama, po čemu ti predjeli
dobiše ime "Konačišta". Takoder tu ćemo naći nazive
"Kućišta", što znači da su tu imali privremene kućice za
stoku, gdje su se sklanjali za nevremena i boravka u
ljetnim mjesecima.


Nije mi namjera mijenjati ime prašume, pa smo se
svi složili da ime "Devčić Tavani" ostane, a uži predjel
"Macura", zbog tradicije i međusobne veze u povijesti
ovih prašuma.


Prašuma "Devčić Tavani" spominje se u raznim
stručnim literaturama, pa i Šumarskoj fitocenologiji i
šumskim zajednicama Hrvatske od dr. Vukelić adr. R a u š a.


Dakle, ostaje mi da zaključim: Neka ostane ime
"Devčić Tavani" Šumarije Krasno i sačuvana prašuma
"Macura" Šumarije Otočac.