DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1999 str. 77 <-- 77 --> PDF |
Slika 3. Sudionici obilježavanja 50. obljetnice Srednje šumarske škole za krš u Splitu. Prvi red: Nastavnici i profesori slijeva, dipl. inž. Ante Bilandžić, prof. Anka Glavina-Kovačić i prof. dr. sc. Ante Tomašević. Drugi red: Drugi slijeva prof. Nikša Vučetić, dipl. inž., treći slijeva književnik Veseljko Vučctić bivši učenik škole, osmi slijeva kao gost u ime Šumarskog fakulteta doc. dr. se. Žcljko Španjol. iznikla u trošnim zgradama kompleksa "DIFNIK". U siromašnim okolnostima mjesni stolar sklepao je učeničke klupe od dasaka svježe ispiljenih balvana iz kninske pilane u koje sijeda prvi pristigli učenik Frane Z o r i c a iz Biograda. To je bio prvi školski inventar za 12 polaznika - šumarskih tehničara koji su maturirali u Splitu u lipnju 1950. godine, a jedna od tih bila je djevojka Sonja Novak iz Drniša, prisjeća se inž. Heliodor P r e 1 e s n i k, prvi upravitelj škole. Osnivač drniške škole "po dekretu" bio je Oblasni narodni odbor Dalmacije. Obnova zemlje nakon rata zahtijevala je što brže obrazovanje stručnog osoblja kako bi školovani ljudi-stručnjaci započeli opsežne radove ispunjavanja plana "I. petoljetke". Stoga je Kraška šumarska škola u Drnišu bila trogodišnja, a Srednja šumarska škola u Splitu postaje četverogodišnja. Njeni učenici nakon završenog "ispita zrelosti" - mature stječu zvanje šumarskog tehničara. U povodu 100 godina šumarske nastave u Hrvatskoj (1860-1960) u prigodnom zborniku zabilježeno je 15 naraštaja maturanata - apsolvenata Srednje šumarske škole za krš koji su zavrijedili diplomu šumarskog tehničara. Opće prilike u gospodarstvu bivše države, politike, školstva i kulture odražavale su se na život i rad naše škole. Prijelazom u Split škola se u svom nazivu prilagođuje općem nazivu srednjih škola a samo donekle mijenja ime drniške škole i obzirom na njihov zajednički temeljni cilj - ozelenjavanje sivila ogoljelog krša naziva se Srednja šumarska škola za krš u Splitu. Djelovanje škole i rad u njoj stalno se prilagođavao zahtijevima struke, gospodarstva i politike školstva u tadašnjoj državi. Dopunjuju se nastavni planovi, uvodi se više stručnih predmeta, proširuju programi opće kulture sukladno sa školskim programima obrazovnih predmeta srednjih škola u Republici. U školskoj godini 1959/60. predaje se 18 stručnih i pomoćno-stručnih predmeta te pet specijaliziranih predmeta: kraške vode, kraški pašnjaci, pošumljavanje krša, parkiranje i praktični rad. Pored tih u nastavi je i osam opće obrazovanih predmeta. Posebnu pozornost poklanjalo se predmetu pošumljavanja krša, jer je škola utemeljena s ciljem pošumljavanja naših krških ogoljelih površina. Taj predmet sustavno je pratio drugi po važnosti uzgoj šuma, koji nas je uvodio u upoznavanje šumarske znanosti, potrajnosti šuma u teoriji i praksi. Imali smo iznimnu sreću što nam je te predmete predavao i vodio nas kroz obveznu terensku nastavu i praksu, vrsni i svestrani iskusni šumarski stručnjak i istaknuti publicist široke i bogate opće i osobne kulture, inž. Oskar Pi skori ć . Kraška šumarska škola u Drnišu posjedovala je preko 45 ha obradivih površina koje su služile i kao poljodjelsko školsko godpodarstvo učeničkog školskog doma u predjelu "Cecela" u Petrovom polju. Praktični dio nastave odvija se u tom školskom rasadniku u kojem je uzgojeno preko 1 milijun sadnica dvadeset različitih vrsta bilja. Prijelazom i utemeljenjem škole u Splitu podiže se rasadnik uz južne površine školskih objekata uz kojeg su izgrađena dva staklenika i spremište alata. O rasadniku, uz niz stručnih predmeta koje nam je predavao, s posebnim žarom i zanesenjaštvom skrbio je, vodio ga i upravljao naš uzorni profesor inž. Boris Giperborejski. Njegovom zaslugom i marom, rasadnik prerasta u školski arboretum, u živi herbar učenicima, posebice u početku školovanja. Iz njega uz svesrdnu pomoć i ljubav prema struci inž. Gipcrborejskog, učenici su crpili ljubav prema plemenitosti šumarske struke kojoj su se kao životnom pozivu odredili. Zaslugom inž. Borisa Giperborejskog uzgojeno je u tom arboretumu 547 različitih biljaka. Od sudbonosne 1965. godine kada se dokida škola, proteklih 30 godina zatiru se biljke i tlo našeg arboretuma, ruše se i urušavaju zidovi i podziđa, lomi ograda i ploča s natpisom rasadnika. Briše se ime naše drage škole tvrdim, oporim i surovim stopama nekih drugih ljudi, ljudi drugih navika, neosjetljivih za uloženi trud i ljubav svih djelatnika Srednje šumarske škole za krš na tom prostoru podno Marjana. Žalosni smo stoje sličan usud arboretuma životnog djela inž. Giperborejskog dohvatio i njegov grob na Lovrincu. Danas se jedva nazire travnati humak bez imena poslijednjeg počivališta nezaboravnog profesora. |