DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1999 str. 79 <-- 79 --> PDF |
mnogih uzornih odgajatelja i upravitelja učeničkog doma, a na kraju vrijednog i radišnog stolara šjor Kreše Velčića i vrtlara Ivana Kevića i Mije Peri ča. Šjor Mijo je izvorni i stvarni "policjot" ili zvan "pučanstvo" u Velom mistu Miljenka S m o j e. Noču od 15 . na 16. lipnja 195 5 . godine u velikom požaru izgorjela je jedna naša baraka. To je bio prijeko potreban poticaj za izgradnju nove zidane zgrade. Međutim tek 1957. godine započinje gradnja nove škole završene u ožujku I960., a poslije mjesec dana 2. travnja u novoj zgradi započinje i radovita nastava. Nova zgrada imala je 10 predavaonica i 9 kabineta, dvoranu za tjelesni odgoj, upravno krilo zgrade, radionice i stan za domara-čuvara zgrade. Površina nove zgrade iznosila je 2.260 m2, pa se preseljenjem u te prostore u ispražnjene preostale barake proširuje učenički dom. Pored potrebe za stručnim srednjoškolskim osobljem, nakon Drugog svjetskog rata, ukazao se nedostatak stručnog čuvarskog - lugarskog osoblja. Za ubrzano njihovo obrazovanje ponajprije poradi znatnih i opsežnih radova na pošumljavanju ogoljelih krških površina, vođenju radova izravno na terenu, ali i na zaštiti i čuvanju šuma i šumskog dobra od posebitog interesa za državu, organizira se osnivanje lugarskih škola ili tečajeva. Tako se 1948. godine osniva dvogodišnja lugarska škola u Sinju, a ta se već 1949. godine premješta u Split. Smještaj škole bio je iznad hridi mora sjevernog ulaza u šumu Marjan, kao i šumarska škola u drvenim barakama. Prvi direktor te škole bio je Inž. Davor Zera vica . Već 1951. godine dokida se osposobivši 60 polaznika. Potrebom za nedostatnim čuvarskim osobljem, ponovno se 1953. godine otvara jednogodišnji lugarski tečaj. Od 1955. godine postaje verificirana i pravovaljana prosvjetna ustanova nazivom "Tečaj za zvanje pomoćnog lugara u Splitu". Tečaj je trajao 10 mjeseci, uz praktični i terenski rad. Nastavu su vodili i održavali profesori i nastavnici Srednje šumaske škole za krš u Splitu. Poslijednji tečaj održan je 1959/60. godinu. Kroz sve te godine tečaj je završilo oko 200 polaznika, najviše iz Dalmacije, Istre pa i iz Crne Gore. U razdoblju od 1960-1994. nastaje ponovno praznina od 34 godine bez školovanja stručnog lugarskog osoblja. Osim kvalitenog stručnog obrazovanja u našoj školi u Drnišu i u Splitu, šumarska škola bila je poznata i po iznimnim dostigunićima u kulturnim i sportskim aktivnostima. U Drnišu su učenici prvog i drugog razreda s velikim zanosom uvježbavali Nušićevu komediju "Sumnjivo lice" i izveli je s uspjehom u Kninu i Drnišu. U splitskoj školi nastavlja se taj entuzijazam za dramsku riječ zaslugom dugogodišnje stalne nastavnice gosp. Anke Glavina-Kovačić. Predavala nam je i učila nas hrvatskom jeziku i lijepoji bogatoj hrvatskoj književnosti, ali i francuskom pa i ruskom jeziku. Naša Anka kako smo je od milja zvali, oduševljavala nas je ljepotom i humanošću hrvatske i svjetske književne riječi. Ukazivala nam je na veličinu onih o kojima se dugo moralo šutjeti, nama po struci najbliže hrvatske književnike Josipa Kozarca i Slavka Kolara, zatim A. G. Matoša i druge. Bila je i dugogodišnja voditeljica dramske grupe iz koje su krenuli na daske što život znače učenici ove škole, a danas poznati i priznati glumci: Ivica Vidović, Đuro Utješanović, Miro Kraljev, pa nekad glumac amater, a kasnije kipar naivac Krečo, te pjesnik i književnik Vcscljko Vidović. Njezini članovi prihvaćaju se i složenijih dramskih tekstova u suradnji s prvacima Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu: Bogdana Buljana, Komncnovića, Slavka Štetića i filmskog redatelja Mate Bogdanovića. Solidno pripremljeni, zapaženo nastupaju na gradskim smotrama i susretima mladih amatera i glumaca s predstavama: "Težki čaši" (Matej Bor), "Kralj na Bctajnovi" (Ivan Cankar), "Povratak" (Srđan Tucić), "Klupko" (Pero Budak), "Vlast" (Branislav Nušić), "Sile" (Branimir Cosić), "Jazavac pred sudom" (Petar Kočić), "Pobuna na brodu Caine" (VV. VVouk). Cijelokupnim svojim radom zalagala se kako bi učenici iz različitih sredina živeći i školujući se u gradu bogatog kulturnog naslijeđa stekli što širu opću kulturu. Pripremala nas je kroz nastavu za kvalitetno praćenje filmskih i kazališnih predstava, za sudjelovanje na učeničkim literalnim i recitatorskim natjecanjima. Predstavama, literalnim i recitatorskim nastupima, marom i zalaganjem naše profesorice, učenici donose školi brojne nagrade i priznanja. Pored dužne zahvalnosti i priznanja koje dugujemo našim profesorima i nastavnicima stručnih predmeta, dugujemo posebnu zahvalnost "našoj Anki" za široki kulturni i moralni dignitet kojim nas je obdarila i otputila u život i svijet. U športske aktivnosti uključuju se mahom svi učeni ci. Već u Drnišu imenom "Šumar" s kojim su se ponosili, igrali su nogometne utakmice s mjesnim i poznatim klubom "DOŠK" i drugim momčadima. U našoj splitskoj školi nastavlja se to opće zanimanje za šport. Prvi prof, tjelesnog odgoja bio je prof. Natko Lahman, kojeg umirovljenjem naslijeđuje od 1954. pa sve do dokidanja škole 1965. godine prof. Ivo Eterović. Mladi prof Eterović svojom upornošću i darovitošću, s puno zanosa unosi športski žar među učenike u više športskih grana, pored nogometa, posebice odbojku, nalazeći među učenicima "dobar materijal" za sastav momčadi u međuškolskim natjecanjima, gdje počesto postaju prvaci škola za tu godinu. No, učenici se bave i drugim športovima: atletikom, plivanjem, gimnastikom, krosevima i drugim. Dok je škola bila smještena u barakama uvjeti za športske aktivnosti bile su skromnije. Izgradnjom nove |