DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1999 str. 79     <-- 79 -->        PDF

mnogih uzornih odgajatelja i upravitelja učeničkog doma,
a na kraju vrijednog i radišnog stolara šjor Kreše
Velčića i vrtlara Ivana Kevića i Mije Peri ča. Šjor
Mijo je izvorni i stvarni "policjot" ili zvan "pučanstvo"
u Velom mistu Miljenka S m o j e.


Noču od 15 . na 16. lipnja 195 5 . godine u velikom
požaru izgorjela je jedna naša baraka. To je bio prijeko
potreban poticaj za izgradnju nove zidane zgrade. Međutim
tek 1957. godine započinje gradnja nove škole
završene u ožujku I960., a poslije mjesec dana 2. travnja
u novoj zgradi započinje i radovita nastava. Nova
zgrada imala je 10 predavaonica i 9 kabineta, dvoranu
za tjelesni odgoj, upravno krilo zgrade, radionice i stan
za domara-čuvara zgrade. Površina nove zgrade iznosila
je 2.260 m2, pa se preseljenjem u te prostore u ispražnjene
preostale barake proširuje učenički dom.


Pored potrebe za stručnim srednjoškolskim osobljem,
nakon Drugog svjetskog rata, ukazao se nedostatak
stručnog čuvarskog - lugarskog osoblja. Za ubrzano
njihovo obrazovanje ponajprije poradi znatnih i opsežnih
radova na pošumljavanju ogoljelih krških površina,
vođenju radova izravno na terenu, ali i na zaštiti i
čuvanju šuma i šumskog dobra od posebitog interesa za
državu, organizira se osnivanje lugarskih škola ili tečajeva.
Tako se 1948. godine osniva dvogodišnja lugarska
škola u Sinju, a ta se već 1949. godine premješta u Split.
Smještaj škole bio je iznad hridi mora sjevernog ulaza u
šumu Marjan, kao i šumarska škola u drvenim barakama.
Prvi direktor te škole bio je Inž. Davor Zera vica
. Već 1951. godine dokida se osposobivši 60 polaznika.
Potrebom za nedostatnim čuvarskim osobljem,
ponovno se 1953. godine otvara jednogodišnji lugarski
tečaj. Od 1955. godine postaje verificirana i pravovaljana
prosvjetna ustanova nazivom "Tečaj za zvanje pomoćnog
lugara u Splitu". Tečaj je trajao 10 mjeseci, uz
praktični i terenski rad. Nastavu su vodili i održavali
profesori i nastavnici Srednje šumaske škole za krš u
Splitu. Poslijednji tečaj održan je 1959/60. godinu.
Kroz sve te godine tečaj je završilo oko 200 polaznika,
najviše iz Dalmacije, Istre pa i iz Crne Gore. U razdoblju
od 1960-1994. nastaje ponovno praznina od 34 godine
bez školovanja stručnog lugarskog osoblja.


Osim kvalitenog stručnog obrazovanja u našoj školi
u Drnišu i u Splitu, šumarska škola bila je poznata i po
iznimnim dostigunićima u kulturnim i sportskim aktivnostima.


U Drnišu su učenici prvog i drugog razreda s velikim
zanosom uvježbavali Nušićevu komediju "Sumnjivo
lice" i izveli je s uspjehom u Kninu i Drnišu.


U splitskoj školi nastavlja se taj entuzijazam za
dramsku riječ zaslugom dugogodišnje stalne nastavnice
gosp. Anke Glavina-Kovačić. Predavala nam je i
učila nas hrvatskom jeziku i lijepoji bogatoj hrvatskoj
književnosti, ali i francuskom pa i ruskom jeziku. Naša


Anka kako smo je od milja zvali, oduševljavala nas je
ljepotom i humanošću hrvatske i svjetske književne riječi.
Ukazivala nam je na veličinu onih o kojima se dugo
moralo šutjeti, nama po struci najbliže hrvatske književnike
Josipa Kozarca i Slavka Kolara, zatim A. G.
Matoša i druge. Bila je i dugogodišnja voditeljica dramske
grupe iz koje su krenuli na daske što život znače
učenici ove škole, a danas poznati i priznati glumci: Ivica
Vidović, Đuro Utješanović, Miro Kraljev, pa nekad
glumac amater, a kasnije kipar naivac Krečo, te pjesnik
i književnik Vcscljko Vidović.


Njezini članovi prihvaćaju se i složenijih dramskih
tekstova u suradnji s prvacima Hrvatskog narodnog
kazališta u Splitu: Bogdana Buljana, Komncnovića,
Slavka Štetića i filmskog redatelja Mate Bogdanovića.


Solidno pripremljeni, zapaženo nastupaju na gradskim
smotrama i susretima mladih amatera i glumaca s
predstavama: "Težki čaši" (Matej Bor), "Kralj na Bctajnovi"
(Ivan Cankar), "Povratak" (Srđan Tucić),
"Klupko" (Pero Budak), "Vlast" (Branislav Nušić),
"Sile" (Branimir Cosić), "Jazavac pred sudom" (Petar
Kočić), "Pobuna na brodu Caine" (VV. VVouk).


Cijelokupnim svojim radom zalagala se kako bi
učenici iz različitih sredina živeći i školujući se u gradu
bogatog kulturnog naslijeđa stekli što širu opću kulturu.
Pripremala nas je kroz nastavu za kvalitetno praćenje
filmskih i kazališnih predstava, za sudjelovanje na učeničkim
literalnim i recitatorskim natjecanjima.


Predstavama, literalnim i recitatorskim nastupima,
marom i zalaganjem naše profesorice, učenici donose
školi brojne nagrade i priznanja. Pored dužne zahvalnosti
i priznanja koje dugujemo našim profesorima i nastavnicima
stručnih predmeta, dugujemo posebnu zahvalnost
"našoj Anki" za široki kulturni i moralni dignitet
kojim nas je obdarila i otputila u život i svijet.


U športske aktivnosti uključuju se mahom svi učeni


ci. Već u Drnišu imenom "Šumar" s kojim su se ponosili,
igrali su nogometne utakmice s mjesnim i poznatim
klubom "DOŠK" i drugim momčadima.
U našoj splitskoj školi nastavlja se to opće zanimanje
za šport. Prvi prof, tjelesnog odgoja bio je prof. Natko
Lahman, kojeg umirovljenjem naslijeđuje od 1954.
pa sve do dokidanja škole 1965. godine prof. Ivo Eterović.
Mladi prof Eterović svojom upornošću i darovitošću,
s puno zanosa unosi športski žar među učenike u
više športskih grana, pored nogometa, posebice odbojku,
nalazeći među učenicima "dobar materijal" za sastav
momčadi u međuškolskim natjecanjima, gdje počesto
postaju prvaci škola za tu godinu. No, učenici se bave
i drugim športovima: atletikom, plivanjem, gimnastikom,
krosevima i drugim.


Dok je škola bila smještena u barakama uvjeti za
športske aktivnosti bile su skromnije. Izgradnjom nove