DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1999 str. 86     <-- 86 -->        PDF

Kod sjemena uskladištenog 20 godina sadržaj masne
frakcije lipida manji je (32,92%) nego kod sjemena
uskladištenog 15 godina (34,12%) ili 4 godine
(37,03%). Mora se naglasiti da je najmanji sadržaj
masne frakcije lipida imalo neproklijalo sjeme uskladišteno
20 godina.


Svo sjeme uskladišteno 2-3 godine na temperaturi
blizu 0°C karakterizira niski kiselinski broj lipidske
frakcije, ekstrahirane pomoću heksana, unatoč različitoj
osjetljivosti sjemena na test ubrzanog starenja.
To znači da trigliceridi, koji čine preko 99% te frakcije,
nisu hidrolizirali. Istraživane provenijencije smreke
karakterizira niski kiselinski broj ulja, a apsolutna razlika
kiselinskog broja između brzog i polaganog starenja
sjemenki nije signifikantna. Kiselinski broj masti bio je
signifikantno viši za sjeme uskladišteno 20 godina
(5,02%) nego za 15 godina (4,10%) ili 4 godine
(1,91%). Taj nalaz , zajedno s opaženom smanjenom
klijavošću sjemena uskladištenog na dulje vrijeme, pokazuje
da se između vrijednosti kiselinskog broja masti
od 4 i 5 nalazi prag s jakom korelacijom u odnosu na
pad klijavosti. To također znači da kiselinski broj masti
može poslužiti kao indikator klijavosti sjemenja za dulje
razdoblje uskladištenja.


Sjeme izloženo vakuum-dehidraciji bilo je vitalno.
Testovi su pokazali njegovu relativno visoku sposobnost
i energiju klijavosti. Vrijeme uskladištenja sjemena
u čvrsto zatvorenim (air-tied) kontejnerima i onog
dehidriranog u vakuumu kod niskih temperatura, izgleda
da se može produžiti.


Za vrijeme prvih 12 sati dehidracije sjemeje izgubilo
60-70% svih hlapivih tvari. Vakuum-dehidracija kroz 34
dana povećala je masu sjemena za približno 1% u
odnosu na masu nakon sušenja pri temperaturi od 105°C.


01szowska,G.: Utjecaj mineralnih gnojiva na
biokemijsku aktivnost šumskih tala kontaminiranih
prašinom kadmija i cinka


Istraživan je utjecaj mineralnog gnojenja na aktivnost
odabranih enzima u tlu u šumi Niepolomice, gdje
su tla bila kontaminirana različitim dozama prašine
kadmija i cinka (100-5000 t/km7god. ).


U godinama 1988-1992. određivana je enzimatska
aktivnost, kiselost tla (pH) i sadržaj ugljika (C). Fertilizacija
je povisila pH istraživanih tala, ali nije utjecala
na sadržaj organskog ugljika. Reakcija pojedinih enzima
na fertilizaciju bila je različita. Tretman nije uzrokovao
promjene u aktivnosti ureaze i kisele fosfataze, ali
je povećala aktivnost asparaginaze i invertaze na plohama
kontaminiranim cinkovom prašinom. Nasuprot
tomu, zapaženo je slabljenje aktivnosti B glukozidaze
na plohama kontaminiranim kadmijskom prašinom.


Od svih analiziranih enzima na primijenjenu fertilizaciju
najviše su po svojim reakcijama odudarale de


hidrogenaze. Porast njihovih aktivnosti nakon tretmana
zapažen je na svim pokusnim plohama, neovisno o
stupnju industrijske kontaminacje. Mjerenje aktivnosti
dehidrogenaze možemo smatrati osjetljivim indeksom
djelotvornosti gnojenja na šumska tla degradirana industrijskim
onečišćenjem.


Jakubowski G., Sobczak R.: Mogućnosti intenzivnog
uzgajanja bora i breze na nekadašnjim
poljoprivrednim tlima


Glavni je argument protiv sadnje bora na nekadašnjim
poljoprivrednim tlima njegova osjetljivost na korjenovu
trulež. To se posebno odnosi na čiste sastojine. S
obzirom na važnu ulogu bora kao pionirske vrste drveća
u inicijalnoj fazi šumske sukcesije, poglavito na nizinskim,
siromašnim, pjeskovitim tlima, njime se mogu
pošumljavati i nekadašnja poljoprivredna tla. Breza također
stradava od korjenove truleži, ali je ipak otpornija
od bora. Primiješana boru, ona može stvarati mješovite
sastojine na tim tlima.


Sadnice su posađene na golim tlima kako bi se ograničio
dodir korijenja susjednih stabala i tako odgodilo
rano prorjeđivanje. Razmak između pojedinih borova
iznosio je približno 3,4 x 3,0 m (1000/ha) i 1,7 x 3,0 m
(2ooo/ha). Obavljena je i grupimična sadnja- 10 sadnica
u grupi, 1,7 x 0,4 m (450 grupa/ha, tj. 4500/ha). Tlo
je mehanički obrađeno oranjem i razrahljivanjem. Devet
sadnica (0,5 x 0,5 m) posađeno je grupimično na
pripremljenim mjestima (400 grupa/ha, tj. 3600 sadnica/
ha). Tri godine nakon sadnje bora u izorano i razrahljeno
tlo za pokus su posađene listopadne vrste kao
što su hrast Quercus sessilis Ehrh. i gorski javor (Acer
pseuđoplatanus L.). Već prema varijanti pokusa broj
stabala po hektaru bio je 1000-2000 za bor ili 2000 za
javor. Rano prorjeđivanje primijenjeno je kod bora u
vrijeme zatvaranja sklopa. Ostavljena su najviša i najdeblja
stabla. Broj stabala ovisio je o varijanti pokusa,
tj. iznosio je 1000, 2000 i 3000 po hektaru. Uzgojna
sječa pokazuje tendenciju distribucije u grupe sličnih
dimenzija borovih stabala, što sastojinu čini stabilnijom.
Sječe bi trebalo obaviti što ranije (do 5 god.) nakon
sadnje, kako bi se izbjegle štete od korijenove truleži.
Prorjeda borovih sastojina (1000-3000 stabala/ha)
nije smanjila visinski prirast bora, a povećala je debljinski
prirast. Stabla rijetkog obrasta bila su znatno deblja,
s jakim, granatim krošnjama. Grupimična struktura
crnogorice dovodi do šteta od životinja na bjelogorici
između grupa. Taje sastojina po strukturi slična prirodnom
pomlađenju na nekadašnjim poljoprivrednim tlima.
Primiješana bjelogorica, kao što su bijela joha
(Alnus incana L:), malolisna lipa (Tilia cordata Mili.),
hrast (Quercus pedunculata x Q. sessilis Ehrh.), posađena
na plješinama nastalim prilikom prorjeda, treba
popuniti odmah nakon toga. Na siromašnim tlima slabo