DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/2000 str. 116 <-- 116 --> PDF |
Salve aplauza izmamio je nastup mješovitog pjevačkog dueta šumarske obitelji našeg Tomiee. ravnodušnim. Istančani i neobično meliodiozni i osjećajni glasovi, s izuzetnim smislom za harmoniju i glazbenu pratnju, izmamili su, s pravom, najviše aplauza i odobravanja. Zatim je dr. se. Vice Ivančević u znak sjećanja na današnji susret darovao prof. dr. Slavku Maticu, predsjedniku Hrvatskoga šumarskog društva senjsku ploču iz 1100. godine, kada je nastala i puno Počasno mjesto na izložbi bilo je rezervirano za najmarkantniju ličnost večerašnjeg skupa gosp. Franu Rogića, jedinog živućeg pripadnika senjske posebne krške ustanove. Ovaj čili 95. godišnjak i danas je u izvrsnoj psihičkoj i fizičkoj kondiciji. Poželimo mu dug i zdrav život. poznatija bašćanska ploča. Zahvalio se svim nazočnima, i to: Hrvatskom šumarskom društvu, Senjanima iz Zagreba, gospodinu Frani Rogiću 95. godišnjaku, jedinom živućem članu Nadzorništva - Inspektorata, O sadržaju stručnog postava izložbe govorio je njezin autor dr. se. Vice Ivančević, predsjednik senjskog Ogranka, koji je na kraju uputio riječi zahvale svim sudionicima izložbe Ogranku Zagreb kao uspješnom organizatoru susreta, te posebno njegovim starijim članovima, sudionicima kulturno-umjetničkog programa, te svim prijateljima i ljubiteljima naše šumarske struke i prirode. Potom je prof. dr. Slavko Matić, predsjednik Hrvatskog šumarskog društva i službeno otvorio izložbu, koju su mnogobrojni sudionici pažljivo razgledali. S lijedio je zatim domjenak uz ugodno druženje u opuštenom i prijateljskom ozračju, koje, prema priznanju prijatelja izvan šumarske struke, najbolje mogu stvoriti šumari. Smatramo da bi ovakav oblik suradnje središnjice i ogranaka kao i između ogranaka, trebalo i ubuduće poticati. Naša struka ipak nije dovoljno otvorena prema javnosti, pa smo zbog toga često izloženi neargumentiranim napadima i kritikama sa strane. To najčešće nastaje zbog nedovoljnog poznavanja našeg rada, iako je naša uloga u zaštiti okoliša od iznimne važnosti. U takvim okolnostima moramo biti "puno agresivniji", što možemo postići našim većim prodorom u sve segmente našeg društva. Zbog toga je potrebno da naša struka, na svim razinama, razradi detaljne planove na ostvarenju takve ideje. Put je težak, dugotrajan i trnovit, ali dostižan, pa je i današnji iskorak jedan mali korak na tragu naših nastojanja. Dr. se. Vice Ivančević 114 |