DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/2000 str. 116     <-- 116 -->        PDF

Salve aplauza izmamio je nastup mješovitog pjevačkog
dueta šumarske obitelji našeg Tomiee.


ravnodušnim. Istančani i neobično meliodiozni i osjećajni
glasovi, s izuzetnim smislom za harmoniju i glazbenu
pratnju, izmamili su, s pravom, najviše aplauza i
odobravanja. Zatim je dr. se. Vice Ivančević u znak
sjećanja na današnji susret darovao prof. dr. Slavku
Maticu, predsjedniku Hrvatskoga šumarskog društva
senjsku ploču iz 1100. godine, kada je nastala i puno


Počasno mjesto na izložbi bilo je rezervirano za najmarkantniju
ličnost večerašnjeg skupa gosp. Franu Rogića, jedinog
živućeg pripadnika senjske posebne krške ustanove. Ovaj
čili 95. godišnjak i danas je u izvrsnoj psihičkoj i fizičkoj
kondiciji. Poželimo mu dug i zdrav život.


poznatija bašćanska ploča. Zahvalio se svim nazočnima,
i to: Hrvatskom šumarskom društvu, Senjanima iz
Zagreba, gospodinu Frani Rogiću 95. godišnjaku,
jedinom živućem članu Nadzorništva - Inspektorata,


O sadržaju stručnog postava izložbe govorio je njezin autor dr. se.
Vice Ivančević, predsjednik senjskog Ogranka, koji je na kraju
uputio riječi zahvale svim sudionicima izložbe


Ogranku Zagreb kao uspješnom organizatoru susreta,
te posebno njegovim starijim članovima, sudionicima
kulturno-umjetničkog programa, te svim prijateljima i
ljubiteljima naše šumarske struke i prirode. Potom je
prof. dr. Slavko Matić, predsjednik Hrvatskog šumarskog
društva i službeno otvorio izložbu, koju su mnogobrojni
sudionici pažljivo razgledali. S lijedio je zatim
domjenak uz ugodno druženje u opuštenom i prijateljskom
ozračju, koje, prema priznanju prijatelja izvan
šumarske struke, najbolje mogu stvoriti šumari.


Smatramo da bi ovakav oblik suradnje središnjice i
ogranaka kao i između ogranaka, trebalo i ubuduće poticati.
Naša struka ipak nije dovoljno otvorena prema
javnosti, pa smo zbog toga često izloženi neargumentiranim
napadima i kritikama sa strane. To najčešće nastaje
zbog nedovoljnog poznavanja našeg rada, iako je
naša uloga u zaštiti okoliša od iznimne važnosti. U
takvim okolnostima moramo biti "puno agresivniji",
što možemo postići našim većim prodorom u sve segmente
našeg društva. Zbog toga je potrebno da naša
struka, na svim razinama, razradi detaljne planove na
ostvarenju takve ideje. Put je težak, dugotrajan i trnovit,
ali dostižan, pa je i današnji iskorak jedan mali korak
na tragu naših nastojanja.


Dr. se. Vice Ivančević


114