DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/2000 str. 81     <-- 81 -->        PDF

Zbog svega navedenog, ove godine je zatražena izrada
ekspertize Ekonomske posljedice provođenja Zakona
o šumama. Na temelju rezultata te ekspertize, analizirat
će se potrebe za ispunjenje obveza propisanih
Zakonom. Zbog toga se očekuje suradnja državnih i nedržavnih
šumskih gospodara, da zajedno obrazlože na


vedene potrebe i tako uspješno osiguraju sve potrebne
troškove za razvoj i unapređivanje šumarstva.
Skraćeni prikaz članka;


Autor: ing. Viera Petrašova, Csc., generalna
direktorica Sekcije šumarstva Ministarstva poljoprivrede
SR.


Priredio: mr. se. O. Lovas


ŠUME SLOVAČKE
Povijest


Površina sadašnje Republike Slovačke nekada je
predstavljala velik šumski kompleks. Rimski povjesničar
H erodot gaje opisao kao: "Kraj na sjever od Dunava
je pust i pun pčela".


Kako su prolazila stoljeća, povećavao se broj stanovnika,
šume su postupno krčene, a u srednjem vijeku potisnute
su samo na već tipična šumska tla. Sume su nestajale
tako brzo, da ih je već trebalo štititi. Regeneracij-
ska sposobnost nije bila dovoljna za obnovu sastojina.


Šumarstvo u Slovačkoj bilježi svoj razvoj uz rudarstvo.
Temeljne forme prve proizvodnje, a tako i temelji
teorije šumarske znanosti, nastali su na prostranom
imanju ugarskog vladara iz 11. stoljeća, u vrijeme kada
je utemeljeno i kršćansko učenje. U početku su vlasni-
ci-vladari pretežito davali naglasak na lov i ribolov u
šumama. Kao početak gospodarskog upravljanja šumama
računa se uredba kralja Ž i gm und a iz 1426. god.,
o korištenju šuma za potrebe rudarstva.


U razvoju gospodarenja slovačkim šumama najveći
značaj ima Banskobistrički šumski propis, koji je propisao
Maksim i lij an IL, 1565. god.


Godine 1764. na temelju odluke carice Marije Te-
rezij e, u Banskoj Štiavnicije osnovana Rudarska akademija.
Godine 1807. od Rudarske akademije odjelila
se i osnovana je Šumarska akademija, koja je bila jedna


od prvih u svijetu za izučavanje šumarskih znanosti, na
kojoj su studirali šumari iz cijele Europe. Godine 1898.
utemeljenje i Šumarski institut, koji je pored izučavanja
klasičnih šumarskih znanosti, sve više proučavao i uzgajanje
i introdukciju stranih vrsta drveća.


U tu svrhu je u Kysihyblu kod Banske Štiavnice osnovan
1900. god i Šumarski arboretum.


U rujnu 1992. god. Slovačka narodna rada (parlament)
proglasila je Ustav Republike Slovačke, a stvarno
funkcioniranje nove države Slovačke Republike počelo
je 1. siječnja 1993. god.


U novoj državi, najviši organ državne uprave za
šumsko gospodarstvo je Ministarstvo poljoprivrede -
Sekcija šumarstva, koja rješava strateška i koncepcij-
ska pitanja šumarstva, legislativne uvjete i koordinaciju
s ostalim ministarstvima.


Regionalni uredi državne uprave za šumarstvo
(Oblastné lesné ürady) kontroliraju poštivanje pravnih
propisa, odobravaju gospodarske planove, proglašavaju
zaštitne šume i šume posebne namjene


Šumski uredi (inspekcije) su organi državne uprave
prvog stupnja. Kontroliraju i usmjeravaju izvođenje radova,
šumarske evidencije, preuzimaju radove, izdaju
rješenja i odobrenja.


Znanost, istraživanje i školstvo


U R. Slovačkoj djeluju sljedeće institucije školstva i
znanosti u šumarstvu:
- Šumarski institut u Zvolenu,


Uprava Tatranskog nacionalnog parka, Istraživačka
stanica,


Tehničko sveučilište, Šumarski fakultet, Fakultet
ekologije, Zvolen,


Institut ekologije šuma, Slovačka akademija znanosti
Zvolen,


Institut ekologije šuma, ogranak biologije drveća,
Slov. akad. znan. Nitra.


Šumarski fakultet Tehničkog sveučilišta Zvolen pri


prema inžinjere šumarstva za sve smjerove šumarstva.


Godišnje studira oko 580 studenata.


Srednje šumarske škole u Liptovskom Hradku, Pre-


šovu i Banskoj Bystrici realiziraju odgoj i obrazovanje


mladih šumara sa srednjim šumarskim obrazovanjem.
Uređivanje šuma povjereno je Lesoprojcktu Zvolen,
koji je upravljan od Sekcije šumarstva u Ministarstvu.


Do 1999. god. postojale su 4 odnosno 6 državnih
javnih poduzeća za gospodarenje šumama, ali od 1.
srpnja 1999. god. ustanovljeno je samo jedno poduzeća
za gospodarenje šumama u R. Slovačkoj, sa
sjedištem u Banskoj Bystrici.


79




ŠUMARSKI LIST 1-2/2000 str. 82     <-- 82 -->        PDF

Podaci o šumama


Površina šuma i šumskih zemljišta Republike Slovačke
iznosi 1 990 603 ha, što predstavlja šumovitost
državnog teritorija od 40,6%.


Obrasla površina je po podacima iz 1992. god. iznosila
oko 1 880 000 ha.


Od ukupne površine šuma i šumskih zemljišta,
69,2% pripada na gospodarske šume, 14,1% šume posebne
namjene, 13,7% zaštitne šume i 3,0% su površine
za pošumljavanje. Trend smanjivanja površina gospodarskih
šuma i povećavanja šuma s posebnom namjenom
i zaštitnih šuma je od 1970. do 1993. god. zbilja i
slovačkog šumarstva. Smanjenje površina gospodarskih
šumautomrazdobljujezaoko91 000 ha.


Bukva je najzastupljenija vrsta, zauzima 29,8%
obrasle površine, hrastovi, uključujući i cer 14,3%,
grab 5,6%, smreka 27,2%, obični bor 7,0%, jela 5,0%,
2,0% ariš, a ostale tvrde i meke bjelogorice i ostale cr-
nogorice ukupno 9,1 %.


Udjel pojedinih vrsta drveća uvjetuje makroreljef.
Nizine i nabrda južne i istočne Slovačke zauzimaju bje


logorice, a u planinama srednje i sjeverne Slovačke prevladavaju
mješovite šume, uz dominaciju crnogorice.
Prvobitni sastav šuma po vrstama drveća dugogodišnjim
gospodarenjem se izmijenio. Jako se povećao udjel
smreke i bora, a jako se smanjio udjel jele, ali i hrasta.


Drvna zaliha iznosi 357,9 mil. m\ od toga crnogori-
ca 180,7 mil. m\ a bjelogorica 177,2 mil. m´. Prosječna
drvna masa iznosi 189 mVha.


Dobna struktura izgleda ovako: 1 = 17%, II = 14%,
III = 22%, IV = 21%, V= 15%, VI = 6%, VII = 5%. Širina
dobnih razreda je 20 god.


Prosječni godišnji etat na državnoj razini je oko 5,5
mil. m\ od čega je između 1,10 mil. -1,9 mil. m´ slučajni
prihod, kalamitetna drvna masa. Glavni prihod je
oko 3,30 - 3,97 mil. m3, a prethodni od 1,19-1,49 mil.
m3 drvne mase.


Godišnje se obnavlja prosječno oko 3 000 ha šuma a
umjetno se pošumljava oko 14 000 do 23 000 ha šumskih
površina.


Zaštita


U usporedbi sa susjednim državama, Slovačka obiluje
osobitošću svojih šuma, jer se na relativno malom
prostoru nalaze šaroliki prirodni uvjeti i različiti tipovi
šuma. Ovdje se očuvala široka skala autoktonih vrsta
drveća, kao i prirodnih sastojina, posebice na planinskim
staništima. Zbog toga su šume Slovačke najvrijed-
nijim darom prirode, stvarnim narodnim blagom. One
osiguravaju neponovljiv kolorit državnog teritorija i čine
jedan od najljepših kutaka naše planete.


Povijest pokazuje, da su upravo šumari bili prvi zaštitnici
prirode, u vrijeme, kada još nisu bile razvijene institucije
zaštite prirode. Prvi zaštićeni objekti prirode bili
su registrirani već krajem prošloga stoljeća. Ovi poslovi
zaštite prirode intenzivirali su se poslije 1949. godine,
kada je u Visokim Tatrama proglašen Nacionalni park.


Danas je u Republici Slovačkoj proglašeno 5 nacionalnih
parkova:


- Tatranski narodni park (Tanap),


Pieninsky narodni park (Pieniny),


Narodni park Niske Tatre (Napant),


prirode


- Narodni park Mala Fatra,


- Narodni park Slovensky raj,


ukupne površine preko 200 000 ha, što čini 4%
ukupne površine Slovačke.


Nadalje proglašeno je 16 zaštićenih oblasti, ukupne
površine 660 500 ha, ili 13,50% površine SR, 448
državnih prirodnih rezervata površine 91 000 ha, 104
zaštićenih prirodnih nalazišta i 228 zaštićenih prirodnih
tvorevina. Cjelokupna površina zaštićenih objekata i
njihovih zaštitnih pojaseva predstavlja 28% površine
Slovačke Republike.


Zadaci u zaštiti proglašenih objekata mogu se definirati
kao:


održanje-osiguranje trajnog tijeka glavnih ekoloških
procesa i funkcija ekosustava,


održanje genetske raznolikosti vrsta - zaštita geno-
fonda


osiguranje planiranja i kontrole korištenja prirodnih
bogatstava čovjekom.


Genofond šumskog drveća


U šumama Karpatske regije nalaz primarnih genetskih
izvora u obliku ostataka prašuma i prirodnih šumskih
ekosustavaje čest, kao i učešće sekundarnih genetskih
izvora s nepromijenjenom genetskom strukturom.
Sve je to pretpostavka visoke genetske vrijednosti nekadašnjih
visokovrijednih šumskih ekosustava.


Posljednjih 10 godina razrađena su načela zaštite
genofonda šumskih vrsta, selekcijom i proglašenjem
sjemenskih baza. Danas ima evidentirano već 12 000 ha
sjemenskih sastojina, najvrijednijih ekotipova i glavnih
šumskih vrsta Slovačke.


80




ŠUMARSKI LIST 1-2/2000 str. 83     <-- 83 -->        PDF

Zakonska kodifikacija o sabiranju sjemena samo iz
priznatih sastojina provodi se od 1938. godine, inovirana
je bila 1965. godine, a u sadašnjem obliku vrijedi
od 1985. godine.


Priznate sastojine podijeljene su na zaštićene (priznate,
II A) i na gospodarske (izabrane, II B). U cijeloj
Slovačkoj registrirano je 7 832 ha kategorije II A i
20 277 ha kategorije II B sastojina crnogorice i 3 291 ha
(IIA) i 28 145 (II B) sastojina bjelogorice.


Pored toga, Zakon o sjemenarstvu dozvoljava sabiranje
sjemena i s registriranih pojedinačnih - izabranih
stabala. Tako je izabrano 1 028 stabala običnog bora,
981 stabala ariša, 355 stabala obične smreke, 326 staba-


Stabilna sastojina s osiguranjem učinka funkcije kojoj
je namijenjena, može se osigurati samo ispravnim
načinom provođenja uzgojnih zahvata. U okviru toga,
svakim postupkom njege mora se povećavati kvaliteta
stabala u satojini, poboljšanje zdravstvenog stanja i higijene
sastojine.


Uzgojne koncepcije u šumama Slovačke od kraja
19. stoljeća mogu se nazvati "prirodi bliskom šumskom
gospodarstvu", nastoji se održati prirodni karakter šume
(raznodobna i mješovita iz autoktonih vrsta) i to jednako
u državnim i privatnim šumama.


Kod umjetne obnove znatno se upotrebljava sjetva
sjemena.


Prirodna obnova provodi se u sastojinama listača,
provođenjem raznih varijanti oplodnih sječa. Nekada
provođena oplodna sječa na velikim površinama, postupno
je zamijenjena oplodnim sječama na malim površinama,
koje se provode u prugama uz rub sastojine.
Površina dovršnog sjeka ograničena je, a čiste sječe su
zabranjene.


Dugoročno djelovanje imisija, kao primarnog štetnog
čimbenika, izaziva na mnogim mjestima u SR raspad
šumskih ekosustava. Rezultati sedmogodišnjeg
promatranja dokazuju da se prethodne tvrdnje ne odnose
samo na šume u blizini izvora imisija, već i udaljenijih
šuma više od 20 km. Kod ovakvog rasporeda onečišćivača,
koji još ne posjeduju uređaje za filtriranje
zraka, to znači onečišćenje šumskih ekosustava i njihovo
propadanje na cijeloj površini SR. Daljinski prijenos
štetnih tvari dolazi iz Poljske, Češke i Njemačke, jer
strujanje zraka, vjetrova i promjene vremena dolazi


la hrasta lužnjaka i kitnjaka, 196 stabala topola, 134 stabala
crne johe, 661 ostalih vrsta, ili 3 681 svih pojedinačnih
stabala. Veliki broj stabala nalazi se kao heterove-
getativno potomstvo u klonskom arhivu, radi zaštite i
ev. potrebe za oplemenjivanje u budućnosti.


Sjemenske plantaže podignute su na površini od
196 ha.


Sjemenarska rajonizacija napravljena je u skladu s
provenijenčnim pokusima. Za sada je sačinjena za običnu
smreku, jelu, ariš, obični bor, hrast lužnjak i kit-
njak. Horizontalan prijenos dozvoljen je u okviru sjemenske
oblasti u skladu sa smjernicama koje rajonizacija
dozvoljava.


Nekadašnje stereotipne prorjede čišćenjem mladi-
ka, koljika s naglaskom na načelo redukcije broja stabala
i odstranjivanja pripremnih vrsta (pionira), a u letvi-
cima djelimično uklanjanje podstojne etaže, koje su
vrijedile do 1950. god., zamijenjene su u novije doba
čišćenjem po načelu selekcije i pozitivne prorjede.


Ova koncepcija, ekološki jako orijentirana, ograničavala
je slobodu uporabe teške mehanizacije u iskoriš-
ćivanju drvnih sortimenata. Nakon donošenja navog
Zakona, godine 1977., došlo je do radikalnih promjena
u uzgojnim metodama. Čista sječa u prugama, koja ima
smjer okomit na slojnice, širine 2 visine stabala, postaje
univerzalna metoda obnove šuma. U razdoblju od 1977.
do 1988. g. u Slovačkoj je zabilježeno razdoblje smanjenja
uzgojnih radova u šumama. U tom vremenu nastaju
i velike štete od vjetra, snijega, divljači i štetnika.


U sadašnjosti se ponovno vraća na ekološke metode
uzgoja šuma, povećava se prirodna obnova šuma, povećavaju
se površine s prebornim načinom gospodarenja,
posebice u zaštitnim šumama i šumama posebne
namjene.


upravo iz smjerova navedenih država. Od tih imisija
posebno su ugrožene šume i šumski ekosustavi u visokim
planinama, na gornjoj granici šume.


Monitoring je usklađen s metodama EU, bioindika-
cijske točke su u presjecištima mreže 16x16 km, promatranje
se obavlja svake godine.


U razdoblju od 1987. do 1993. najjače su oštećene
šumske vrste: obični bor, bagrem, hrast i grab.


Od 1993. god. započelo se i sa fitozračnim monito-
ringom, za što se upotrebljava adaptirani zrakoplov
ZLIN43.


Uzgajanje suma


Monitoring zdravstvenog stanja suma


81




ŠUMARSKI LIST 1-2/2000 str. 84     <-- 84 -->        PDF

Zaštita šuma


Negativne promjene ekoloških uvjeta u šumskim
ekosustavima izazvane su utjecajem čovjeka (naročito
imisije) i biotskih i abiotskih utjecaja. Zbog toga je narušena
stabilnost šumskih ekosustava i izazvano propadanje
šuma na velikim površinama. Od štetnih abiotskih
čimbenika svake godine propada šuma na velikim
površinama.


Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva stoga je pristupilo
izradi Programa sanacije šuma za cijelo područje
SR, koji se počeo realizirati 1993. god.


Zaštita od nepovoljnih utjecaja vjetra, snijega i drugih
abiotskih čimbenika, očituje se u podizanju mješovitih
šuma, uz ispravne uzgojne metode, odabir vrsta
drveća po iskustvima iz provenijenčnih pokusa.


Divljač godišnje uništi i do 32% umjetno podignutih
šuma. Stoga se mora smanjiti brojnost divljači, obvezno
upotrebljavati repelenti i obavljati mehaničku zaštitu
trakama od folije i si.


Najčešći štetnici koji izazivaju i najveće štete su:
smrekov pisar (Ips typographus) na smreci, šesterozubi
smrekov potkornjak (Pityogenes chalcographus) na
smreci, borov srčikar (Tomicuspiniperdd) na boru, crno-
gorični ljestvičar (Xyloterus lineatus) na crnogorici, hrastov
bjeljikar (Scolytus intricatus) na hrastu, Hylastes cu-
nicularius na sadnicama smreke u rasadnicima i u sadnji.


Od bolesti šumskog drveća najznačajnija su gljivična
oboljenja, zbog kojih se godišnje sječe oko 30 000 m´ dr-
veta. Zbog toga održavanje higijene šuma zaslužuje posebnu
pozornost.


Iskorišćivanje šuma


Godišnje se sječe oko 4 500 000 m3 , od čega je
3 300 00 m3 glavnog prihoda a 1 200 000 m3 prethodnog
prihoda.


Sječa i čišćenje debla od grana obavlja se motornim
pilama. Za ovu operaciju prosječno je potrebno 1,01
h/m5. Privlačenje debala obavlja se traktorima, u 93%
slučajeva. Žičarom se privlači oko 3%, konjima oko
4%. Izrada sortimenata obavlja se na pomoćnom stova-
rištu, u količini oko 24%. Ostalo se izrađuje na stovari-
štima kupca. U posljednje vrijeme započelo se s izradom
cijepanog drveta na pomoćnom stovarištu, koje se
zatim prevozi kupcu u kontejnerima, kapaciteta 25 m3.


Sortimenti se prevoze kamionima nosivosti 12 t, a dugačka
deblovina kamionima nosivosti 27 t. Utrošak
vremena rada svih operacija sječe, privlačenja, uključujući
i prijevoz kupcu je prosječno 3,64 h/ m3.


U iskorišćivanju šuma upotrebljavaju se domaći
strojevi, izuzev motornih pila. Najčešće se koriste specijalni
šumski traktori LKT-81 TURBO, žičare LA-
NOR, kamioni TATRA 815 i LIAZ 111.800.


Otvorenost šuma iznosi 10,5 m na 1 ha, od čega je
4,7 m/ha tvrdih cesta, za cijelogodišnju upotrebu i 5,8
m/ha mekih cesta. Vlake su izgrađene po površini u razmaku
30 - 50 m/ha.


Šuma i divljač


Ptice i sisavci su integrativni dio šumskih ekosustava.
Divljač ima svoje mjesto i u šumama s najintenzivnijim
gospodarskim mjerama, naravno u takvoj brojnosti
u kojoj ne čini prekomjerne štete na šumi. S druge
strane, brojnost ne bi trebalo sniziti ispod granice, kada
se još može racionalno gospodariti s divljači i učinkovito
loviti. To je to napr. kod jelenske divljači oko 12-15
grla na 1000 ha.


Izvršena je lovačka rajonizacija, koja je podijelila
teritorij Slovačke na oblasti za uzgoj jelena, srne i sitne
divljači. U okviru ovih oblasti su još i lokaliteti za uzgoj
jelena lopatara i muflona. Jelenska divljač se uzgaja
uglavnom u sjevernoj, srneća, jelen lopatar i muflon u
srednjoj, a niska (uključ. i srneću) u južnoj Slovačkoj.


Temeljna jedinica lovnog gospodarenja je lovački
revir, kojem je minimalna površina 1000 ha, a u oblastima
uzgoja jelena 2000 ha. Reviri su razdijeljeni u boni-
tetne razrede za glavne vrste divljači, a u skladu s tim
normirana su i matična stada. Za svaku godinu odobravaju
se planovi uzgoja i odstrela putem šumarskih inspekcija
(šumski ured).


Brojnost jelenske divljači i brojnost divljih svinja je
u proteklom desetljeću nevjerojatno porasla, te se pristupilo
njihovoj redukciji. Kod muflona treba također
izvršiti redukciju brojnosti, ali uz korištenje unosa novih
gena češke provenijencije, povećati trofejnu vrijednost.
Trofejna vrijednost jelena lopatara je u južnoj Slovačkoj
znatno porasla, što treba dosegnuti i na ostalim
lokalitetima. Brojnost srneće divljači treba povećati
već i stoga, stoje u ekosustavima vrlo malobrojna niska
divljač. Brojnost vidri, divljih mačaka, divokoza i tetra-
onida u Visokim Tatrama je stalno u opadanju, uslijed
negativnog antropogenog čimbenika. Međutim, medvjed,
vuk i ris su se tako namnožili, daje njihova brojnost
najveća u posljednjih 150 god.


U pripremi je novi Zakon o lovu, koji treba biti moderniji
i ekološki prihvatljiviji. Slovačka želi i u budućnosti
biti lovačkim biserom, kako se to nekada u prošlosti
navodilo.


Skraćeni prikaz iz publikacije "Lesy Slovenska",
Autorski kolektiv, Poly-Kontakt 1994.


Priredio: mr. se. O. Lovas


82