DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/2000 str. 97     <-- 97 -->        PDF

raspoznaje tamna karpalna mrlja. Razlika u boji perja
mladih i starijih ptica je neznatna i teško uočljiva. Rep
je poprečno isprugan s 10-12 tamnih i bjelkastih traka, s
izraženom širokom trakom na vrhu repa. Raspon krila
je oko 120 cm.


Cesto jedri s blago savinutim krilima, kada se na po-
krilju jasno izražava tamna karpalna mrlja. Kada opazi
lovinu obrušava se koso prema tlu sa skupljenim krilima
i neposredno iznad širi krila i ispruži panđe prema
naprijed te njime hvata plijen, obično nekog glodavca.
Lovi i izravno sa svoga osmatrališta (električni stup,
stupovi ograde uz prometnice, soliterna stabla). Uzimajući
u obzir da škanjac godišnje ulovi i 10 000 glodavaca,
u nekim zemljama da bi zaštitili velika polja žitarica,
postavljaju se niski stupovi u obliku slova T kao potencijalna
osmatrališta. Treći način lova je hodanje po
tlu, kada su najčešći plijen kukci ili gujavice. Škanjac
ne može savladati plijen teži od 0,5 kg, jedino ako ga
pronađe bolesnoga, ranjenog ili iznemoglog. Analizom
prehrane ustanovljeno je da sisavci čine 89,1% plijena
(70,7% miševi i voluharice, krtice, štakor, domaći miš,
rovke, itd. ) 7,2% ptice (prepelica, fazan, kos) te ostatak
gmazovi (razni gušteri, sljepici, pokoja bjelouška),
kukci (skakavci, gusjenice, veći leptiri), kolutičavci
(gliste). Hrani se lešinama.


Gnijezdi se u šumi na drveću ili manjim šumarcima
uz poljoprivredne površine. Prosječna visina gnjezda
od tla je 16m, širina gnjezda 75-100 cm (150 cm). Parenje
počinje krajem veljače ili početkom ožujka, kada
parovi jedre satima uz povremena obrušavanja i glasanja.
Ženke nose 2-4 (6) jaja.


Škanjac živi gotovo u cijeloj Europi. Nakon gnjez-
denja raspršuje se u raznim smjerovima u potrazi za
hranom, tako da su u Hrvatskoj iste godine zabilježeni
primjerci iz Finske koji su preletjeli više od 2000 km, a
tamo su bili prstenovani kao čučavci.


UMIROVLJENI ZNANSTVENICI


Obljetnice su uvijek prigode za podsjećanja na određene
događaje ili zbivanja iz života određenih ličnosti
iz znanosti, kulture, povijesti i si. 1 ovaj je članak potaknut
jednom takvom obljetnicom - 66. godinom života i
odlaskom u mirovinu prof. dr. sc. Ive Trinajstića,
donedavno redovitoga sveučilišnog profesora Šumarskoga
fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Tim mu povodom
iskazujemo veliku počast i priznanje za ukupni do-


Jastreb ima u prvoj godini života tamnosmeđa leđa,
dok je boja odozdo prošarana smeđim uzdužno duguljastim
pjegama. Starije jedinke su odozdo jednolično
poprečno sivkasto isprugane. Mužjak ima sivosmeđa
leda, dok ženka ima smeđa, Razlike u boji mladih i starih
ptica su velike, pa se nekada smatralo da su to dvije
vrste. Rep je duži nego u škanjca i poprečno isprugan s
4-5 dobro uočljivih traka. Raspon krila je i do 165 cm.
Plijen lovi najčešće iz zasjede, nastojeći se neopažen
približiti brzim zamasima krila. Tijekom lova leti često
vrlo nisko, s naglim i neočekivanim promjenama smjera
sljedeći plijen. Plijen hvata u zraku, na zemlji i vodi,
u grmlju i krošnjama drveća. Jednom prilikom prolazeći
kraj odvodnog meliorativnog kanala u polju, čije su
obale obrasle grmolikom vegetacijom, "podigao" sam
fazana koji je poletio prema obližnjem šumarku, kada
se najednom pred ulaskom u šumu na njega strmoglavio
jastreb, vjerojatno vrebajući u nekoj krošnji. Odmah
sam počeo s vikom, jer sam se osjećao suodgovornim
za njegov ulov, fazan je otišao i nadam se preživio
eventualno zadobivene rane.


Lovi najčešće sisavce (vjeverice, kuniće, miševe te
pokoju domaću mačku i vrlo rijetko zeca), lasicu, štakora.
Od ptica često lovi sojke, svrake, drozdove, čvorke,
domaće golubove, prepelice, jarebice, fazane, itd.


Gnijezdi se u šumi na drveću. Prosječna visina gnijezda
od tla iznosi 17 m, širina gnijezda je oko 100 cm.
Parenje počinje u ožujku. Ženka snese 3-4 (1-6) jaja.


Jastreb je rasprostranjen gotovo u cijeloj Europi.
U Hrvatskoj su škanjac i jastreb zaštićeni zakonom.


Tekst i fotografije:
Krunoslav Arač, dipl. ing. šum.


sadašnji rad, kojim je dao veliki doprinos hrvatskoj
geobotanici i botaničkoj znanosti uopće.


Prof. dr. sc. I. Trinajstić potječe iz službeničke obitelji
podrijetlom iz Vrbnika s otoka Krka. Rođenje u Sisku
27. listopada 1933. godine, osnovnu školu polazio je u
Petrinji, Varaždinu i Gredi kraj Siska, gimnaziju u Varaždinu,
Krku i Novom Vinodolu, a maturirao je u Varaždinu
1952. godine. Akademske godine 1952/53 upisao


Prof. dr. sc. IVO TRINAJSTIĆ - HRVATSKI BOTANIČAR


(povodom 66. godine života i odlaska u mirovinu)


95




ŠUMARSKI LIST 1-2/2000 str. 98     <-- 98 -->        PDF

Slika 1. Prof. dr. sc. Ivo Trinajstić - Nulla dies sine linea


(Foto: D. Kajba)


je Poljoprivredni odsjek tadašnjega Poljoprivrcdno-šu-
marskog fakulteta u Zagrebu, gdje je 22. siječnja 1958.
godine diplomirao.


Od rujna 1959. godine radio je kao srednjoškolski
profesor na Vrtlarskoj školi u Vinici kraj Varaždina,
gdje je predavao botaniku, kemiju, pedologiju, cvjećarstvo
i zaštitu bilja. U listopadu 1960. godine izabran je i
postavljen za asistenta iz predmeta Botanika na Šumarskom
fakultetu.


Akademske godine 1962/63 upisao je poslijediplomski
studij na tadašnjem Biološkom odjelu Prirodo-
slovno-matematičkoga fakulteta u Zagrebu iz predmeta
Botanika - sistematsko-ekološki smjer, ali. prosinca
1964. godine obranio je magistarski rad pod naslovom
"Vegetacija obalnoga područja rijeke Drave u
široj okolici Varaždina". Također je na Prirodoslovno-
matematičkom fakultetu u Zagrebu 2. prosinca 1965.
godine obranio doktorsku disertaciju pod naslovom
"Vegetacija otoka Krka" i postigao stupanj doktora bioloških
znanosti. Dana 16. veljače 1970. godine habilitirao
je iz predmeta Botanika na Šumarskom fakultetu u
Zagrebu i stekao stupanj naslovnoga docenta, a 1. prosinca
1971. godine izabran je u zvanje docenta iz predmeta
Botanika. Od 1976-1981. godine radio je u statusu
izvanrednoga, a od 1981. godine do umirovljenja
30. rujna 1999. godine u svojstvu redovitoga sveučilišnog
profesora.


Nastavna djelatnost
Prof dr. sc. I. Trinajstić je od 1960. do 1999. godine
bio zaposlen na Šumarskom fakultetu u Zagrebu, gdje
je radio u svojstvu od asistenta do redovitoga profesora
u obavljanju dodiplomske nastave iz predmeta Botanika,
koja se sastoji od predavanja, laboratorijskih i terenskih
vježbi i terenske nastave (3+2, 2+1). Za potrebe
studenata izradio je odgovarajuće skripte (Botanika


za šumare) sastavljene od četiri dijela (Anatomija bilja,
Fiziologija bilja, Sistematika bilja I /Opći dio, gljive/ i
Sistematika II /Embriobyonta/).


Na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih znanosti i
nastavnih područja u Splitu za razdoblje 1989-1994. održavao
je terensku nastavu iz predmeta Morfologija bilja,
a od 1994. godine predaje predmet Ekologija s geobo-
tanikom za studente IV. godine smjera biologija-kemija,
za koje je, također, izradio odgovarajuće skripte.


Na poslijediplomskom međufakultetskom studiju
na Šumarskom fakultetu predaje dva kolegija "Jednogodišnje
i perensko ukrasno bilje" (10+10) u sklopu
smjera "Oblikovanje prirodnih rekreacijskih površina"
i "Taksonomija unutarvrsne diferencijacije" (10+0) u
sklopu smjera "Oplemenjivanje šumskog drveća".


U sklopu poslijediplomskoga studija Prirodnih znanosti
(Biologija-Ekologija) u Zagrebu predavao je do


1992. godine kolegij "Osnove biljne taksonomije"
(10+10), a od tada kolegij "Metode sistematike bilja"
(10+10).


Stručna djelatnost


Prof. dr. se. Ivo Trinajstić član je, a u razdoblju od


1993. do 1997. godine i predsjednik Međunarodnoga
istočnoalpsko-dinarskog društva za istraživanje vegetacije,
sudjeluje na gotovo svim skupovima, a i organizator
je Simpozija održanih u Hrvatskoj. Član je Amicale
internationale de phytosociologie (Paris), Organization
for the Phyto-Taxonomic Investigations of the
Mediteranean Area - OPTIMA (Berlin), Committee for
mapping the Flora of Europe - Atlas Florae Europaeae
AFE (Helsinki), Redakcije Vegetationskarte Europas
1:2,5 mio. (Bonn), Redakcije časopisa Hladnikia (Ljubljana),
Redakcije časopisa Periodicum Biologorum
(Zagreb), Hrvatskoga ekološkog društva i Hrvatskoga
biološkog društva. Kao član navedenih društava sudjelovao
je u svojstvu organizatora i člana organizacijskih
odbora na velikom broju skupova u zemlji i inozemstvu
(oko 80), te na dva Međunarodna botanička kongresa
(Edinburgh 1964, Lenjingrad 1975).


Međunarodna suradnja


Tijekom akademske godine 1989/90. držao je predavanja
na Universita della Calabria u Cosenzi pod
naslovom "Vegetacija Balkanskog poluotoka u usporedbi
s Apeninskim i problemi njene zaštite", u trajanju
od 20 sati.


Na međunarodnim kongresima u Lecceu (1984),
Cagliariu (1986, 1989), L´Aquili (1988) i Padovi
(1993) održao je referate na poziv o fitocenološko-sin-
taksonomskim i fitogeografskim značajkama pojedinih
oblika vegetacije Mediterana s posebnim osvrtom na
jadranski bazen.


96




ŠUMARSKI LIST 1-2/2000 str. 99     <-- 99 -->        PDF

U sklopu međunarodne suradnje sudjelovao je kao
fitocenolog na sabiranju peluda buhača radi oplemenjivanja
s nizozemskim stručnjacima na radu u Keniji
(1971). Sudjelovao je kao Aorist sa stručnjacima iz
Readinga (Engleska) u programu selekcije lupine -
Lupinus albus (1981). Kao fitocenolog bio je uključen
u međunarodni projekt genetičke varijabilnosti bukve
sa sjedištem u Montpellieru.


Kao član tadašnje Jugoslavenske delegacije u programu
M AB 8 OON, na zasjedanju u Potenzi 1975. godine
sudjelovao je pri sastavljanju prijedloga za proglašenje
Velebita biogenetskim rezervatom, a 1976. godine
sudjelovao je u istom svojstvu u Montpellieru, gdje
je i službeno proglašen "Biogenetski rezervat Velebit" .


Znanstveni rad


Voden geslom "Nulla dies sine linea", prof. dr. sc. I.
Trinajstić posebno se istaknuo na publicističkom polju,
gdje je sam i u koautorstvu, dosada objavio sveukupno
599 naslova radova, od kojih je oko 330 znanstvenih
objavljenih u domaćim i inozemnim časopisima. Svojim
dosadašnjim radom objelodanio je oko 8000 stranica.
Kad ne bi bilo nikakvih drugih pokazatelja o njegovoj
djelatnosti osim tih 8000 stranica, i to bi bilo dovoljno
da se stekne uvid u opseg njegova rada. No, njegovo
je djelo ponajprije značajno po sadržaju, tematici i
izvornosti obrade.


U sklopu fitocenoloških i vegetacijskih istraživanja
proučavao je pojedine oblike vazdazelene šumske vegetacije
i opisao niz novih asocijacija, te nekoliko vegetacijskih
sveza, redova i razreda. Tu se posebice ističe
as. Oleo-Euphorbietum dendroidis, koju su kasnije diljem
Sredozemlja otkrili i prihvatili mnogi drugi istraživači.
Sličan značaj imaju i as. Ostryo-Quercetum pu-
bescentis i Ostryo-Quercetum ilicis. Opisao je sveze
Rhamno-Paliurion, Inulion viscosae, Centaureo-por-
tenschlagiellion, redove Paliuretalia, Inuletalia viscosae,
Centaureo-Campanuletalia, kao i razrede Paliure-
tea, Inuletea viscosae i Erico-Cistetea.


Ustanovio je pridolazak vegetacijske sveze Oleo-
Ceratonion u istočnojadranskom primorju, izvršio je
sintaksonomsku reviziju šuma alepskoga bora (Pinus
halepensis), šuma bijele johe (Alnus incana), vegetacije
sprudova Drave (Salici-Myricarietum, Salicetum
elaeagno-daphnoides).


Tijekom florističkih istraživanja proučavao je floru
jadranskih otoka Krka, Kornata, Lastova, Korčule,
Unija i Hvara. Za floru Hrvatske otkrio je veći broj novih
vrsta npr. Biserrula pelecinus, Ampelodesma mau-
ritanica, Trifolium spumosum, Bidens subalternans,
Staehelina dubia, Duchesnea indica, Galinsoga qua-
driradiata, Medicago arborea, Guizotia abysinica,
Cornus hungarica i dr.


Taksonomskim istraživanjima povezanim s radom
na ediciji "Analitička flora Jugoslavije" (1973-1986)
obuhvatio je detaljnu taksonomsku obradu velikoga
broja rodova. Opisao je tri nova roda Alyssanthus, Phy-
llolepidum i Pevalekia (posljednjem rodu ime je dao po
svom prethodniku akademiku Ivi P e v a 1 e k u, dugogodišnjem
profesoru Botanike na Šumarskome fakultetu).
Opisao je i nove vrste biljaka Alyssum austrodal-
maticum, A. litorale, Limonium subanfractum, Iris
pseudopallida i /. adriatica.


Umjesto zaključka
Na osobit odjek naišli su njegovi radovi s područja
taksonomije, što se vidi po prihvaćanju njegovih gledišta
u velikom florističkom djelu "Atlas Florae Euro-
pae" u čiju je izradu aktivno uključen.


I prof. dr. sc. Ivo Trinajstić nije izuzetak, te je daleko
više cijenjen i priznat u inozemstvu nego u Hrvatskoj.
Tako je npr. počast njegovu radu iskazao njemački botaničar
Mathias Erben, koji mu je 1985. godine i posvetio
jednu vrstu roda Viola (ljubica), nazvavši je njegovim
imenom - Viola ivonis.


Svojim dugogodišnjim profesorskim djelovanjem
na Šumarskome fakultetu u Zagrebu i mnogobrojnim
radovima stekao je dostojno mjesto u hrvatskoj i europskoj
botanici. Prihvaćanje njegovih gledišta na području
flore, vegetacije i taksonomije u europskim okvirima
najbolje govore o mjestu koje zauzima na tom prostoru.
O tome govori i njegovo ime, koje se našlo u mnogim
svjetskim botaničkim časopisima i djelima, dok je
u domaćim okvirima nerijetko prešućivan i nedovoljno
istican.


Iako nije šumar po općoj naobrazbi, prof. dr. sc. I.
Trinajstić šumu je doživljavao na osobit i sebi svojstven
način, te je dugogodišnjim radom i suradnjom sa šumarima
napisao velik broj radova (oko 150 znanstvenih)
vezanih za šumarstvo svih dijelova Hrvatske, a navest
ćemo samo tridesetak:


T r i n aj s t i ć, I.: Hrast kitnjak (Quercus sessiliflora Sa-
lisb.) u flori otoka Krka. II. Kongr. Biol. Jugosl.
114(1962).


Trinajstić, I.: Istraživanja zimzelene šumske vegetacije
sjevernog Cresa. Acta Bot. Croat. 24: 137-
142(1965).


Trinajstić, I.: Prilog poznavanju vlažnih, acidofil-
nih šuma jele {Carici brizoidis-Abietetum, ass.
nov.) Gorskoga kotara i Velike kapele u Hrvatskoj.
III. Kongres biologov Jugoslavije, 275-276
(1969), Ljubljana.


Trinajstić, I.: Prilog poznavanju šumske vegetacije
prašumskog rezervata "Čorkova uvala" u Hrvatskoj.
Akad. Nauka Umj. BiH 15(4): 125-130.
(1970).


97




ŠUMARSKI LIST 1-2/2000 str. 100     <-- 100 -->        PDF

Trinajstić, I.: O rezultatima komparativnih istraživanja
florističkog sastava prašumskih i gospodarskih
sastojina zajednice Fagetum croaticum
abietetosum Ht. u Hrvatskoj. Sum. list 96 (9-10):
334-347(1972).


Trinaj stić, [.: Acidofilne, močvarne šume jele-As.
Carici brizoidis-Abietetum Gorskoga Kotara i
Velike Kapele u Hrvatskoj. Acta Bot. Croat. 33:
175-182(1974).


Trinajstić, I.: Pflanzengeographische Gliederung
der Vegetation des Quarnerischen Küstenlandes
Kroatiens, Jugoslawien. In M.M. Yoshino (ed.):
Local wind bora, 257-265. University of Tokyo
Press (1976).


Trinaj st i ć, I. Sugar, I.: Prilog poznavanju, rasprostranjenosti
i florističkog sastava zimzelenih šuma
i makija crnike (Orno-Quercetum ilicis) na
području zapadne Istre. Acta Bot. Croat. 35: 153-
158(1976).


Tr i n aj s t i ć, I.: Fitogeografsko raščlanjenje klimazo-
nalne vegetacije biogenetskog rezervata Velebit.
Prvi kongres biologa Hrvatske (Poreč). Zbornik
sažetaka priopćenja, 130-132 (1981).


Pa vi et i ć, Zi., Trinaj stić, I., Šugar, I.: Die wärmeliebenden
Hopfenbuchen-Buchenwälder (Os-
tryo-Fagetum Wraber) in Nordwest-Kroatien.
Stud. Geobot. 2: 15-19(1982).


Trinajstić,!.: Mješovite zimzeleno-listopadne šume
crnike i duba (Quercetum ilicis-virgilianae ass.
nov.) južnojadranskog primorja Balkanskog poluotoka.
Akad. Nauka BiH. Radovi 72 (21 ): 525-
530(1982).


Trinajstić, I.: Fitogeografsko raščlanjenje šumske
vegetacije istočnojadranskog sredozemnog područja
- polazna osnovica u organizaciji gospodarenja
mediteranskim šumama. Glas. Šum. Pokuse
Pos. Izd. 2: 53-67 ( 1986).


Trinajstić, I.: Sintaksonomski pregled biljnih zajednica
planine Biokovo. Acta Biokovica 4: 143-
174(1987).


Trinajstić, I.: Taksonomska problematika hrasta
lužnjaka Quercus robur L. u flori Jugoslavije.
Glasn. Šum. Pokuse 24: 101 -116 ( 1988).


Trinajstić, I.: O problemu sintaksonomske pripadnosti
šuma alepskog bora - Pinus halepensis
Miller u jadranskom primorju Jugoslavije.
Glasn. Šum. Pokuse 24: 233-245 (1988).


Trinajstić, I.: Šumska vegetacija otoka Brača.
Glasn. Šum. Pokuse 26: 183-205(1990).


Trinajstić, I.: Cornus hungarica Karpati u dendo-
flori Hrvatske. Šum. list 114 (3-5): 127-132
(1990).


Rauš, Đ., Meštrović,Š., Trinaj stić,I., Vuke-
1 ić, J., Španj ol, Ž.: Zaštićeni prirodni objekti
u hrvatskim šumama. U Đ. Rauš (ed.): Šume u
Hrvatskoj, 109-220 ( 1992), Zagreb.


Rauš, Đ., Trinajstić, I., Vukelić, J., Medve-
dović, J.: Biljni svijet hrvatskih šuma. U Đ.
Rauš (ed.): Šume u Hrvatskoj, 33-78 ( 1992), Zagreb.


Trinajstić, I., Rauš, Đ., Vukelić, J., Medve-
do v i ć, J.: Karta šumskih zajednica Hrvatske. U
Rauš, Đ. (ed.): Šume u Hrvatskoj, 79-80 (1992),
Zagreb.


Trinaj stić, I., Krstinić, A.: Natural hybrid Salix
alba x S. fragilisx S. caprea (S. x savensis Trinajstić
et Krstinić) - inherinence of some characters.
Proc. of Willow symposium, 232-233
(1992), Edinburgh.


Trinajstić, I.: Pretplaninske bukove šume (Doroni-
co-Fagetum ass. nov.) planine Biokova u Hrvatskoj.
Glas. Šum. Pokuse, Pos. Izd. 4: 35-44
(1993).


Trinajstić, I.: Mezofilna šuma običnoga graba (as.
Anemone-Carpinetum betuli Trinajstić 1964) u
Istri. Šum. list 118(3-4): 81 -84 ( 1994).


Trinaj stić,!.: Sintaksonomska istraživanja šuma crnike
(Quercus ilex L.) u istočnoj Istri (Hrvatska).
Šum. list 119,223-226(1995).


Trinajstić, I.: Plantgeographical division of forest
vegetation of Croatia. Ann. Forest. 20 (2): 37-66
(1995).


Trinaj stić, I., Franj ić, J.: Listovi kratkoga plodnoga
izbojka, osnova za morfometrijsku analizu
lista hrasta lužnjaka (Quercus robur L., Faga-
ceae). Unapređenje proizvodnje biomase Šumskih
ekosustava 1: 169-178 ( 1996).


Krstinić, A., Trinajstić, I., Gračan, J., Fra-
njić, J., Kajba, D., Britvec, M.: Genetska
izdiferenciranost lokalnih populacija hrasta lužnjaka
(Quercus robur L.) u Hrvatskoj. Zaštita šuma
i pridobivanje drva 2: 159-168 ( 1996).


Trinajstić, I.: Taksonomska problematika hrasta
lužnjaka u Hrvatskoj. In D. Klepac (ed.): Hrast
lužnjak u Hrvatskoj: 96-101 ( 1996).


Trinajstić, I.: Vazdazelene šume crnike i crnoga jasena
(Fraxino orni-Quercetum ilicis H-ić.
/1956/1958) na otoku Cresu (Hrvatska). Rad.-
Šumar. Inst. Jastrebar. 32 (2): 13-18(1997).


Trinajstić, I.: Nomenklaurno-sintaksonomska revizija
submediteranskih šuma crnoga bora (Pinus
nigra Arnold) u Hrvatskoj. Šum. list 122 (3-4):
147-154(1998).


Trinajstić, I., Kamenjarin, J.: Fitocenološko-
sintaksonomska istraživanja vazdazelenih šuma
česmine (Quercus ilex L.) na otoku Čiovu. Šum.
list 122 (5-6): 207-211 (1998).


Trinaj stić, I., Franj ić, J.: Šume bukve s dlakavim
šašom (Carici pilosae-Fagetum Oberdorfer
1957) u vegetaciji Hrvatske. Šum. list 123 (7-8):
311-321 (1999).


Doc. dr. se. Josip Franjić


98