DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/2000 str. 101     <-- 101 -->        PDF

plastikom. Koristi i stara gnijezda od vrana, koja samo
dotjeruje i prilagodava svojim potrebama. Jedno te isto
gnijezdo, ako se nalazi u mirnim predjelima šume bez
sječe i ostalih šumskih radova, zadržat će kroz duži niz
godina.


Od sredine travnja do sredine svibnja ženka snese
1-3 (5) jaja u razmacima od po tri dana. Sjedenje traje
31-32 dana (po jajetu) ili ukupno oko 38 dana za prosječno
leglo od 3 jajeta. Na jajima sjedi samo ženka, dok
ptice hrane oba roditelja. Mladi su čučavci, koji gnijezdo
definitivno napuštaju tek nakon pedesetak dana.


Do pred kojih 20 godina, lunja crvenkasta bila je široko
rasprostranjena na golemom prostoru od sjeverozapadne
Afrike do juga Švedske i Kaspijskog mora, na
Kapverdskim i Kanarskim otocima (J. Božič, 1983)."
Procjenjuje se da u Francuskoj još živi samo oko 250 parova,
u Luksemburgu 15 parova, u južnoj Švedskoj 90
parova. U Njemačkoj, koja je pokrenula zaštitu, brojnost
joj se cijeni na oko 22.500 parova. Prema nešto strarijim
podacima, ova danja grabljivica više ne gnijezdi u Austriji,
Nizozemskoj, Sloveniji, Srbiji, Makedoniji. Tujuje


Poziv ravnatelja Javne ustanove Park prirode "Kopački
rit" na masovnu ribičiju, pobudio je velik interes
javnih medija (Radija, Televizije, novinstva), ali i oštru
polarizaciju oko definiranja zaštite prirode u ovom Posebnom
zoološkom rezervatu Hrvatske.


Razlog za poziv u ribolov (ironično nazvan "spašavanjem
ribe") bilo je nakupljanje ribe u bari ("jezeru")


Za neupućene u ovu problematiku, podsjetili bi daje
ribolovno područje srednjega Dunava, službeno prozvano
Donjodravsko-dunavsko područje ili Dunav I, od
davnine poznato po bogatstvu ribe (ribljih vrsta, 43 + 8)
i vrlo povoljnih uvjeta mriješćenja i razvoja ribe. Za
ilustraciju poslužit će nam evidencija godišnjih ulova
ribe Ribolovne centrale iz Apatina, koja se sa manjim
prekidima vodi od 1914. godine (tablica 1 ). Na primjer,
1924. godine ulovilo se više od 1.500 tona ribe. Posebno
bogate godine ribolova (ulov iznad 1.000 tona) bile
su još: 1925, 1926, 1931, 1948, 1955, 1956, 1966,


moguće vidjeti samo izvan razdoblja parenja, u vrijeme
proljetne i/ili jesenske seobe. U nas sejoš jedino gnijezdi
u Slavoniji i bosanskom Posavlju, ali u malom broju.
Dok su je neke zemlje uvrstile u "crvenu knjigu" ugroženih
vrsta, u Hrvatskoj je crvenkasta lunja uvrštena u prvu
prioritetnu skupinu akcijskog plana zaštite.´


Seobeni putevi nisu joj odveć dugi. Primjerci iz sjevernih
zemalja Europe zimuju uz Sredozemlje, najviše
u sjeverozapadnoj Africi, dok je za mnoge naše gnjez-
darice moguće reći da nas ni zimi ne napuštaju.


Ugroženost crvenkaste lunje proizlazi kao posljedica
devastacije životnog prostora i neodgovornog odnosa
čovjeka po prirodu i okoliš. Preferira mirna područja
u kojima su šume i okolna poljoprivredna zemljišta pošteđeni
pretjeranog iskorišćavanja, a lovni reviri lovnog
turizma.


Alojzije Frković


´ Božič, I.: Ptici Slovenije, Ljubljana 1983.


" x x x : Pregled stanja biološke i krajobrazne raznolikosti Hrvatske


sa strategijom i akcijskim planovima zaštite, Zagreb 1999.


Sakadaš i istoimenom kanalu u Kopačkom ritu. Naime,
zbog izuzetno povoljnih ekoloških (hidroloških) prilika,
ali također i zbog posljedica rata, bolje reći prisilne zabrane
ribolova u podunavskom aquatoriju, broj ribljih
jata znatno se uvećao, pa je zaprijetilo uginuće na mjestima
većeg nakupljanja zbog pomanjkanja kisika. O
tome je gotovo svakodnevno izvješćivao lokalni tisak.


1967. godina. Riba se razvozila podunavljem od Pešte
do Beča pa i dalje.


Zanimljiv je i podatak o ulovu ribe u prošlom stoljeću.
Prema Payru (1824) na području Kopačkog jezera
moglo se, sa 6 vlastelinskih mreža, u jednom danu uloviti
500-600 centi ribe (1 bečki cent = 56,0060 kg) ili oko
33,6 tona ribe, što se danas čini nevjerojatnim, pa pretpostavljamo
da se radilo o polumjesečnom ulovu. Međutim,
uzevši u obzir veličinu nekadašnjeg poplavnog
područja, visoku kvalitetu vode i druge povoljne ekološke
čimbenike, ulov od 33 tona mogao bi biti točan.


SPAŠAVANJE RIBE ILI PUČKI VAŠAR U POSEBNOM ZOOLOŠKOM REZERVATU
"KOPAČKI RIT" POD POKROVITELJSTVOM JAVNE USTANOVE


Zakon o zaštiti prirode i Javna ustanova nisu odgovorili zadacima i


načelima zaštite prirode


Donjodravsko-dunavsko područje (Dunav I) najznačajnije
prirodno mrijestilište i rastilište slatkovodne ribe


219




ŠUMARSKI LIST 3-4/2000 str. 102     <-- 102 -->        PDF

Tablica I. Ulov ribe ribolovnog centra u Apatinuod 1914.-1935. i 1945.-1971. u kilogramima


Od ribolova je živjelo 400-500 obitelji1 iz Bačke, Nažalost ta dobra ribarska vremena daleko su iza


Baranje i Osijeka. Selo Kopačevo kao i sam gradić nas. Do Domovinskog rata (1991-1997) ribolovom se


Apatin slovili su se kao ribarska naselja. profesionalno bavilo tridesetak ribara, od toga veći broj


220




ŠUMARSKI LIST 3-4/2000 str. 103     <-- 103 -->        PDF

stalno zaposlenih u Ribarskoj centrali u Apatinu. Ostali
"slobodnjaci" bili su ugovorom vezani s Općinom Beli
Manastir koja im je propisivala uvjete ribarenja utemeljene
Zakonom o- slatkovodnom ribarstvu (NN 18/86).


No dok je broj profesionalnih ribara bivao sve manji,
broj ribiča se udeseterostručio. Nezvanično, na
cijelom baranjsko-bačkom ribolovnom području prije
rata ribu je lovilo više od 10 tisuća ribiča2. Prema jednoj
procjeni´ ribiči bi ulovili godišnje oko 150 tona ribe.


Iako je tijekom rata došlo do značajnijih promjena u
korištenju ribolovnih voda Dunava, do pojave bezvlaš-
ća i bezakonja, do zloporabe sredstava ribolova (korištenja
eksploziva), sve to nije bitno umanjilo brojnost i
veličinu ribljih jata.


Poznato je daje za uspješan mrijest ribe i uvećanje
riblje populacije potrebna dugotrajna poplava. Između
vremena trajanja poplave (u proljetno-ljetnim mjesecima)
i uvećanja riblje mase postoji vrlo uvjerljiva kole-
racijska veza. Godine dugotrajnih, neprekidanih visokih
vodostaja u ritu (preko 100 dana) obično su bogate
ulovima ribe. Dok traje poplava veći dio riblje populacije
zadržava se na poplavnim površinama Kopačkog
rita. U trenutku evakuacije vode, u kasno ljeto, riblja jata
kao da se opredjeljuju, jedna za daljni boravak u najdubljim
barama i kanalima Kopačkog rita, a druga za
odlazak u maticu rijeka Dunava i Drave, koja im pruža
sigurniju zaštitu, ali manje hrane i niže temperature
vode.


Koliko ribljih jata iz sveukupne riblje populacije
napušta Kopački rit, a koliko ostaje u Kopačkom ritu
nije poznato. Da li se ta opredjeljenja događaju
slučajno ili postoji zakonitost? Vjerojatno je u pitanju
fiziologija i ponašanje specifično za pojedine vrste
ribe. Štuka je na primjer više ritska riba, koja voli pliće
tople bare obrasle vodenim biljem, som i smuđ naprotiv
radije se zadržavaju u mutnim dubokim limanama
rijeka. Babuška - srebrni karaš, inače pridošlica iz


"Zijev ribe" - prirodna pojava


Prema radovima Istraživačkog razvojnog centra´ iz manjkanja kisika riba je prisiljena uzimati kisik iz zra-


Zagreba, do pojave "zijeva" i uginuća ribe na Sakadašu ka pri čemu nam se čini kao da zijeva, pa otuda potječe


dolazi zbog kasnoljetne homotermije u cijelom stupcu ime pojavi,
vode i velikog broja potrošača kisika, ribe. Zbog po-


Prilikom osnivanja Ribolovne centrale u Apatinu (191 l.g.) bilo je evidentirano 400 ribara. Do ukidanja ribolova u Kopačkom ritu 13.9.
1984. godine ribaranjem se bavilo 30 ribara. 15 u stalnom radnom odnosu, 15 kao povremeni sezonski ribari. Manje-više svi iz sela
Kopačeva.


´ Podatak potječe od Meduopćinskog fonda za unapređenje ribarstva koje je 1971. godine združio sva ribolovna društva, saveze i zajednice
s područja Osijeka, Baranje i bačkoga podunavlja; rasformiran je 1. listopada 1973. godine.


3 Prema Pinčir, S., Crvenčanin, A. (1965) u ukupnom ulovu ribe, ribari su 1965. sudjelovali sa 57,91 %, športski ribolovci sa 11,80%, ptice
močvarice sa 25,57%, ribari ribolovnih stanica sa 0,79%. i ribokradice oko 3,93%.


4 Novi kanal ili kanal Sakadaš, u novije vrijeme prozvan i Osječki, nastao je prilikom izgradnje dionice (1967-1970) glavnoga obrambenoga
nasipa "Drava-Dunav" ( 18,5 km), dugačak je 6,5 km.


5 R.O. Fakultet poljoprivednih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, OOUR Istraživačko-razvojni centar za ribarstvo, Zagreb. Naslov Studije:
Hidrološke značajke Specijalnoga zoološkog rezervata ´"Kopački rit" s posebnim osvrtom na ihtiofaunu. Autori: dr. se. Stjepan Mišctič, mr.
sc. Dagmar Šurmanović i mr. se. Josip Popović, 1989.g.


Slika 1. Profesionalni (privredni ) ribari nekadašnje OOUR- za
ribarstvo "Kopačevo " - Bilje, na "mjeri" (manipulaciji)
ribe na Sakadašu ulovljene u Kopačkom ritu. Nestankom
kopačevskih ribara gasi se jedno umijeće ribarenja, zanat
koji se prenosio s oca na sina, a porijeklo vuče iz dalekog
Rheinlanda (Njemačka) s rijeke Rajne
Sakadaš, 24. svibnja 1979/


Kine, bježeći pred brojnim kormoranima s Kopačkog
jezera, također se rado sklanja u baru Sakadaš itd.


O ranijim pojavama nakupljanja ribe na Sakadašu
govore i podaci ulova nekadašnjeg OOUR-a za ribarstvo
"Kopačevo". Od 150-200 tona ribe ulovljene u
Kopačkom ritu (7.000 ha), gotovo 2/3 ulovilo se na Sakadašu
(slika 1) i istoimenom kanalu (37,5 ha)4 Ribari
bi svakodnevno od početka kolovoza pa do početka
studenoga ispraćali kamione s punim bazenima riba.
Ulovljena riba, pretežito babuška, odvozila se u Novi
Sad i druga mjesta po Vojvodini i Srijemu.


Očigledno da se do danas veličina ribljih jata nije
bitno promjenila. Prema mnogim očevidcima ribe je u
kolovozu i rujnu bilo posvuda. Na dijelu kanala Rénova
(ušće Drave u Dunav) mogla se hvatati rukama. U
takvim okolnostima "zijev" ribe je bio neizbježan.


221




ŠUMARSKI LIST 3-4/2000 str. 104     <-- 104 -->        PDF

"Zijev ribe" je manje - više redovita pojava u Kopačkom
ritu. U godinama obilnih dugotrajnih poplava,
ribe će biti znatno više, stoga će i više uginuti. Time se
neće ništa bitno promijeniti u ekosustavu, osim što će
organska materija (ili energija ekosustava) promijeniti
oblik. Potpuno je relevantno da li će ribu pojesti ptice,
sisavci, bakterije ili gljive. Doduše uginula će riba za
neko vrijeme onečistiti zrak, ali do bitnih promjena u


ekosustavu neće doći. Štaviše i poznata ekološka katastrofa
iz 1984. godine, kada se u Sakadaš izlio amonijev
eflucnt Svinjogojske farme iz Darde, prouzročivši pri
tomu strahoviti pomor ribe (slika 2) nije bitno ugrozio
životinjski (i biljni) svijet Kopačkoga rita i šire okolice."


Prema tome "zijev" ribe nije se mogao spriječiti. Iskustvo
nas uči daje do "zijeva"ribe dolazilo i ranijih
godina unatoč svakodnevnim izlovima ribe. Ribari su
pojedinih godina rukama lovili omamljene smudeve
koji su na cijeni (kod ugostitelja) u ovom kraju. Pojava
omamljenih smuđeva (težine od 0,5 do 3 i više kg) izazvala
je čuđenje biologa (ihtiologa). Tvrdilo se, da
smuđ (Stizostedion lucioperca Linn., 1758) ne može živjeti
u jezeru Sakadaš i Novom kanalu, glede pogoršanih
ekoloških prilika zbog dotoka onečišćenih voda
iz Stare biljske Drave.


Slika 2. (Tcksl uzet iz časopisa Priroda br. 9-10 iz 1984. godine): "U Sakadaš, najlijepše
jezero Zoorezervata sručila se 5. ožujka 1984. godine lavina onečišćene vode i za
kratko vrijeme pretvorila jezero i okolne vodotoke u fekalnu taložnieu iz koje se
okolinom širio smrad,... amonijak u vodi porastao je na 39 mg./litru,... drugi dan 6.
3. 1984. već je uginulo mnogo ribe, ... na I m: površine vode moglo se izbrojati
250-300 primjeraka ribe, ... zbog visoke konccntraeije amonijaka riba je izbezumljeno
iskakala na obalu, stoje nepoznato u ovom kraju... Prema jednoj procjeni uginulo
je 20-30 tona ribe".


Godinu dana kasnije, nakon obilne poplave i uspješnog mrijesta ribe gotovo se
zaboravilo na ovu ekološku katastrofu.


Za vrijeme "zijeva ribe" nisu potrebne nikakve intervencije,
o čemu, uostalom jasno govori čl. 7. Zakona
o zaštiti prirode. Tko je zapravo i s kojim razlogom unio
u Pravilnik odredbu spašavanja i ribolova ribe nije poznato,
no u svakom slučaju je pogriješio.


Naše ponašanje, potreba spašavanja ribe, dokazuje
da nismo shvatili smisao kategorije posebnog zoološkog
rezervata, da se ne možemo pomiriti s činjenicom i
osjećajem ne miješanja u prirodu i njene raznorodne
manifestacije. Često se zgražamo nad masovnim ugi-
nućem losova u dalekim vodama Kanade, a još više nas
pogađa bešćutje snimatelja National Geographie So-
ciety-a koji hladnokrvno promatraju i snimaju agoniju
ribe, krokodila, pavijana i drugih životinja u borbi za
goli život, za opstanak u gotovo presušenim barama -
riječnim koritima nekih afričkih rijeka. Zgražamo se
nad "ubojstvima" lavova, leoparda, hijena, divljih pasa,
domorodaca koji hladnokrvno ubijaju posljednje gorile
u Nacionalnom parku Kahuzi - Biega (Zairo). No, da li
smo u pravu i koliko je upitno mjeriti i osuđivati prirodne
pojave i domoroce bez poznavanja lokalnih prilika.


Pravilnikom o unutarnjem redu Park prirode "Kopački
rit" (NN 84/98., čl. 28. st.2.) nije pobliže pojašnjena
odredba koja govori o spašavanju ribe i ribolovu.
(Citiramo: "Iznimno na području Posebnog zoološkog
rezervata Kopački rit dozvoljava se ribolov i spašavanje
ribe u slučaju masovnoga ugibanja uz uvjet koji
utvrđuje Državna uprava.").


Nije objašnjeno kojim će se načinom i sredstvima
loviti riba, jer se ona može loviti: mrežama (vrškama,
alovom, setkom, kecom, buvarom, maražom, sačmaricom),
starinskim reketzom, udičarskim strukom, udicom,
električnim agregatom, itd., a zašto ne i eksplozivom?
Konačno i ovaj je rat pokazao da se na eksploziv,
kao sredstvo (krivo) ribolova nije zaboravilo ni u Kopačkom
ritu.


U konkretnom slučaju Javna ustanova je poistovjetila
spašavanje ribe s udičarenjem. Namjerno ili slučajno
zanemario se veznik "i", jer je jedno ribolov zbog re-
kreacaije, a drugo je stvarno spašavanje koje se ne
može obaviti niti udicom, niti udicom-haklom, niti
strujnim agregatom, a ni eksplozivom, već samo odgovarajućom
vučnom mrežom, eventualno vrškama.


" U Prostornom planu Kopački rit 1980; nalazimo podatak (vjerojatno potječe od prof. Gucunski) da se broj oligosaprobnih indikatora od
5% iz 1970.godine, smanjio na0% u I977.g. kao i broj fitoplanktonskih vrsta od 231 (u 1970.) pao je na 96 (u 1977.). Moguće da postoje i
drugi podaei koji daju potpuniju sliku uzroka i posljedice trovanja jezera Sakadaš.


222




ŠUMARSKI LIST 3-4/2000 str. 105     <-- 105 -->        PDF

Osim toga, prema napisima iz novina, izgleda da se
nije na vrijeme (čl. 32. i 33. Zakona o zaštiti prirode
NN30/94) zatražila prethodna dozvola za odlov ribe?
Nadalje, nije se poštivala odredba Statuta Javne ustanove
Park prirode Kopački rit, čl. 10., st. 3, u kojem se govori
o isključivom selektivnom ribolovu aloktonih
vrsta (citiramo: "... organiziranje selektivnog ribolova
strane riblje vrste radi zaštite autoktone vrste riba.").
Dakle, izlov aloktone babuške radi zaštite autoktone
štuke i konačno, zanemarila se preporuka Studije Fakulteta
poljoprivrednih znanosti, kojom je također pre


poručen izlov babuške, a zaštita autoktonih vrsta ribe.


Malo tko u ovom kraju ne zna za dugogodišnje nesuglasice
oko korištenja ribolovnih voda Dunava i
Drave i ranije Kopačkog rita. Isto tako poznati su nesporazumi
i teškoće oko usuglašavanja interesa lovaca,
šumara i spomenutih ribara i ribiča sa zaštitom prirode.
Cesto su ti nesporazumi u suprotnosti s odredbama
mnogih međunarodnih konvencija o zaštiti prirode koje
je potpisala Hrvatska. Za primjer ćemo navesti slučaj
privrednoga ribolova u Kopačkom ritu.


Osječko-baranjski ribiči utjecali na promjenu zakona


Do proglašenja Kopački
rit je imao status lovnog, šumskog
i ribolovnog područja
većeg gospodarstvenog značenja.
U momentu predlaga-
nja zakona nije bilo moguće
dokinuti uobičajene aktivnosti
šumara, lovaca, ribara koji
su praktično živjeli od dobra
Kopačkoga rita. U vrijeme
proglašenja vrijedio je Zakon
o zaštiti prirode iz 1965. godine
(NN 34/65), koji je za
takve slučajeve predvidio kategoriju
upravljanoga prirodnoga
rezervata.


U upravljanom prirodnom
rezervatu bio je dozvoljen
(neometano) privredni ribolov,
uzgojni odstrijel visoke
divljači (jelena, srna, divljih
svinja). U rubnim, šumom pokrivenim
dijelovima Zoore-
zervata, nastavilo se upravljati
prema gospodarskim osnovama,
uz uvjet da se u
"užem" dijelu nakon dozrijevanja
i sječe euroameričkih
topola podigne šuma autoktonih
vrsta topola i vrba. Zatim
se nastavilo s čišćenjem i održavanjem
važnijih kanala
(Čonakut, Hulovo, Nadhat,
Pustafok), a bila su dozvoljena
znanstvena istraživanja i
turizam.


Ovim načinom gospodarenja jedino nisu bili zadovoljni
osječki ribiči, jer im je bio uskraćen ribolov u Baranjskom
podravlju (Dravski rit) i u Kopačkom ritu.
Političkim utjecajem te javnim istupima, zatim brojnim
napisima u tisku i prilozima u časopisima "Sportski ribolov",
"Ribolovni godišnjak" te u prigodnim publika


cijama permanentno su napadani privredni ribari optuženi
za uzurpatorsko ponašanje i neprimjeren lov ribe.
Svojim utjecajem čak su u Saboru uspjeli aktualizirati
problem, koji je na kraju trebao razriješiti bivši Republički
zavod za zaštitu prirode. Pokušaji LSG "Jelen"
da kompromisom riješi sukob ribiča i privrednih ribara


223




ŠUMARSKI LIST 3-4/2000 str. 108     <-- 108 -->        PDF

Iz do sada rečenog može se zaključiti da za pojavu
"zijeva" nije krivac Javna ustanova, ali za sve ostalo što
se događalo na Sakadašu, za nered, razbacano smeće,
novo utabane staze i puteve, nove "divlje" rampe niz nasip
prema ritu, neodgovorno ponašanje i mnoge zloporabe
sudionika ribičije (slika 6 i 7), pretvaranje Kopač-
kog rita u pučki vašar, netko je trebao odgovarati.


Slika 6 Uspješan ribolovac iz 1972. god. na Sakadašu i njegov ...


Slika 7. ... kolega iz 1999. god. koji se nije želio slikati valjda zbog
grižnje (ribičke ) savjesti. U oba slučaja radilo se o ulovu
štuke ispod propisane dužine od 30 cm. koju propisuje Naredba
o najmanjoj veličini ribe (NN20/74). Očigledno da
to nije zabrinulo čuvare MFUR-a, a ni Javne ustanove Parka
prirode. Konačno riječ je o "spašavanju" ribe (od života)
a ne ribolovu ???


"Zeleni" se ne slažu s načinom upravljanja Kopač-
kim ritom, iako je posredni krivac Zakon o zaštiti prirode
iz 1994. godine i Pravilnik o unutarnjem redu "Park
prirode Kopački rit" (NN 84/98.). Posebno iritiraju dvije
odredbe: prva, koja govori o ribolovu i spašavanju
ribe i druga, kojom se dozvoljava mogućnost masovnog
trovanja beskralješnjaka (čl. 21.), a time i drugih
životinja u Zoorezervatu.


226


Stoga predlažemo:
da se u čl. 28. izbriše stavak 2., odredbu o spašavanju
i ribolovu bez obzira na "zijev" ribe, prenamnože-
nost ribe i drugih životinja i si. pojave, - jer će svako
drugo rješenje izazvati polemiku, sukobe mišljenja,
negodovanje "zelenih" i ljubitelja prirode i ptica.
Kopački rit, njegovo "jezero" Sakadaš, Novi kanal
treba ostaviti pticama i drugim životinjama, ono treba
ostati poligon ekološke edukacije pučanstva, mjesto
gdje će kormorani, čaplje, galebovi, gnjurci i ostali
ihtiofagi naći siguran izvor hrane, pa neće morati
odlaziti na ribnjake u Slavoniji i činiti štetu ribnjačar-
stvima i državi koja će ju morati podmiriti,


brisanje stavka 2. čl. 21. spomenutog Pravilnika kojim
se otvara mogućnost masovnog trovanja beskralješnjaka
i onda i drugih životinja. Umjesto toga treba
unijeti odredbu da se u Posebnom zoološkom rezervatu
"Kopački rit" (i u drugim zoorezervatima)
ne mogu i ne smiju upotrebljavati u bilo koje svrhe
zaštitna kemijska i biološka sredstva;


prihvaćanje ostavke dosadašnjeg ravnatelja Javne
ustanove (koju najavljuje već mjesecima) kao i ostavke
svih članova Upravnog vijeća zbog neaktivnosti
i indolentnosti prema problemima koji
ugrožavaju samobitnost ovog područja;


sastanak pod naslovom Kako i na koji način
upravljati i unapređivati prirodne vrijednosti
posebnog zoološkog rezervata kopački rit u
2000-tom mileniju. Sastanku bi trebali biti nazoč-


Slika 8. Baranjsko-podravski krajolik i njegovi šumski rcviri: Bilj-
ski rit. Bezdan, Staro selo, Budvaj, Medrović, Žido - pustara
itd., - prepoznatljivi po starini dravskim meandrima -
(barama) kao što su: I lalaševo. Mrtvaja, Gakovac, Farkaš -
Topolje, Oicšanci. Inače to su rado posjećivana mjesta
osječkih, valpovačkih, beliščanskih ribiča i ljubitelja prirode.
Mnogi ne znaju ili su zaboravili, da su te predivne
šume i šumarke, bare i "mrtvaje" zaštitili šumari često pod
pritiskom službenih medija, vodoprivrede i agrara.
Na slici djelić bare Mrtvaje u šum. reviru Staro selo,
16. listopada 1998.




ŠUMARSKI LIST 3-4/2000 str. 106     <-- 106 -->        PDF

samo je djelomično zadovoljio ribiče i to pretežito one
iz Baranje. Ribičima su prepušteni svi mrtvi rukavci,
bare i ritovi Baranjskoga Podravlja.7 Međutim, osječki
ribiči htjeli su Kopački rit, posebno Sakadaš i Novi
kanal, koji se, kako smo rekli, nalazio u Rezervatu gdje
su lovili ribari iz Kopačeva. Zajedno se nije moglo, jer
je sukob ribiča i ribara bio isuviše velik.


Vjerojatno su ti nesporazimi između privrednih ribara
i ribiča, u koje se umiješala određena politika Općina
Beli Manastir i Osijeka s jedne strane i LŠG
"Jelen"-a s druge, bili jednim od mogućih razloga promjena
Zakona o zaštiti prirode iz 1965. godine, nakon
kojega se režim upravljanja znatno postrožio.


Tako je novim Zakonom iz 1976. godine privedni ri


bolov, zatim upravljanje šumama, divljači itd., strogo
definiran Mjerama za zaštitu i uređenje Specijalnoga
zoološkoga revervata "Kopački rit" (NN 52/79).
Novom odredbom (NN 9/85) došlo je do izmjene Mjera
uči. 1., točki III, nakon koje je ukinut privredni ribolov.
Od 1985. godine naziv privredni ribolov mijenja se u
odlovni. Republički zavod izdaje, na zahtjev upravljača
zaštićenim objektom, tzv. prethodne dozvole
(vidi prilog I ), ustvari jednokratne dozvole za lov srebrnog
karasa (babuške) i druge aloktone vrste riba.


Međutim, ni Mjere i druge zakonske odredbe i napuci
nisu mogli zadovoljiti podijeljene strane oko gospodarenja
i zaštite Kopačkog rita, kako onda, tako i danas.


Protuslovlja među znanstvenicima i mjerodavnim stručnjacima za Kopački rit


Protuslovlje u zaštiti prirode vrlo je izražajno kod
naših najpoznatijih stručnjaka i poznavatelja ekosustava
Kopačkog rita. Tako npr. stručnjaci bivšeg Republičkog
zavoda za zaštitu prirode i današnje Državne
uprave, te poneki zaštitari "Euronatura" i "Osječkih
zelenih"* imaju gotovo istovjetno stajalište, odnosno
zastupaju preporuku I.U.C.N.-a" o što manjem uplivu
na tokove prirodne evolucije ekosustava. Priroda se, po
ovoj preporuci, ostavlja procesima samoregulacije,
uspostavljanja nekih novih stacionarnih stanja bez utjecaja
čovjeka. Ne postoje iznimke ni kada je u pitanju
prenamnožena riba, veliki vranci ili neka druga
skupina životinja. Nimalo ih ne brine što će jednoga
dana nestati Kopačkog jezera, jer, kako reče g. M.,
Schneidcr-Jacoby (predstavnik "Euronatura")
nešto će ostati, možda ritska ravnica, vrbovi šumarci,
neke druge više biljne zajednice itd. i to je dobro ...


Je li to zaista dobro, ili će neki budući promatrači
ptica u novom mileniju na Kopačkom jezeru, koje će
zadržati samo toponimsku oznaku, umjesto brojnih jata
divljih gusaka, pataka, čaplji i kormorana moći promatrati
djetliće, sjenice, kosove, strnadice, brgljcze itd., a
njih ima u obilju po perivojima grada Osijeka i Zagreba,
u Austriji i Njemačkoj pa zašto onda ići u Kopački rit?


Suprotno mišljenje ima većina ovdašnjih šumara,
biologa- zaštitara prirode, veći dio članstva Ekološkog
društva "Zeleni Osijek".


Ekološko društvo "Zeleni Osijek" je prije dvije godine
(1997) izdalo publikaciju o obnovi (revitalizaciji)


kanalske mreže, bara, jezera, dunavaca Kopačkog jezera.
Predlaže povrat kategorije upravljanoga zoo rezervata
osnovom koje je moguće utjecati na tokove prirodne
evolucije ekosustava i usmjeravati je u pravcu želje
za poboljšanjem uvjeta opstanka postojećih biljnih i
životinjskih vrsta, u suglasju s potrebama ljubitelja ptica
močvarica i stanovnika koji su u svakodnevnom dodiru
s prirodom.


Slika 3. Kopačko jezero postepeno osvaja vrbova šuma. Gdjejejoš
1991. godine bila otvorena površina "poluotoka" obrasla
prizemnom barskom vegetacijom, danas je mlada vrbova
šuma. Pojedina stabla su viša od 5 metara. Dopusti li se
prirodi nesmetan tijek, Kopačko jezero će nestati, a s njime
i ona brojna jata ptica močvarica zbog kojih je (između ostalih
vrijednosti i obilježja) Kopački rit proglašen zaštićenim
objektom prirode.


Kopačko jezero, 27.listopada 1998.


7 Poimence bare - stari meandri rijeke Drave: Damrina, Košgrabcn, Halaševo, I lalasica, Lanka, Mrtvaja, Gakovac. Farkaš - Topolje, Šiblje,


Orešanci, Boroš. Bodonja. Neinerica, itd.


s Prema preporuci I.U.C.N. to bi odgovaralo I kategoriji Strict Nature Reserve (Wilderness Area: Protected area managed mainly for science


or wilderness protection).


" "Osječki zeleni" nisu isto što i "Zeleni Osijek". Radi se o dvije združene nevladine udruge: Društvo za zaštitu prirode Slavonije i Baranje i


Slavonsko-baranjsko društvo za zaštitu životinja. F.kološko društvo "Zeleni Osijek" je po broju članova najveća slavonsko-baranjska


nevladina udruga, koja ima više od 150 članova. U Društvu djeluju visokoobrazovani lovni stručnjaci, diplomirani inženjeri biologije,


inženjeri vodoprivrede i poljodjelstva, šumarski inženjeri (10 inženjera. 2 magistra znanosti, 5 doktora znanosti).


224




ŠUMARSKI LIST 3-4/2000 str. 107     <-- 107 -->        PDF

Mišljenje je stručnjaka (hidrologa, lovnih stručnjaka,
ornitologa, ihtiologa) da će se u budućnosti morati uspostaviti
umjetni režim naplavljivanja (i otplavljivanja)
zbog sve nepovoljnijih trendova vodnog režima Dunava
i Drave, zatim prirodne evolucije ekosustava i velikoga
utjecaja čovjeka. Tako npr. problem zamuljivanja, opli-
ćavanja i zarašćivanja Kopačkoga jezera višim biljnim
sukcesijama (šumom vrbe) neće se moći riješiti sam od
sebe bez ozbiljne intervencije čovjeka (vidi Šumarski
list br. 7-8/1998., slika 3).


Ekološko društvo "Zeleni Osijek" nije protiv spašavanja
ribe na način kako to rade profesionalni ribari, ali
je protiv svake ribičije i masovne prisutnosti ljudi u
Posebnom zoo rezervatu.


Vrlo čudan stav pun protuslovlja (stav kontradikcije?)
zastupa ravnatelj Javne ustanove. Pobornik je ne
diranja u prirodu (Don´t touch the Nature), ali istovremeno
utječe na populaciju riba ribičijom, pokreće akciju
čišćenja kanala, što opet nije u skladu ne diranja prirode,
zalaže se za razvoj ekološkoga turizma i pri tome
napada prethodnike zbog izgradnje provizorne pregrade
na kanalu Hulovo, kojom se željela postići plovnost
turističkh brodica u vrijeme niskog vodostaja, protivnik
je čišćenja Kopačkog jezera, a istovremeno dovodi
turiste kojima pokazuje ptice močvarice svjestan činjenice
da će nestati ako se u međuvremenu ne pronađu
sredstva za odmuljivanje. Zaštićuje kormorane, a istovremeno
potpisuje (odličnu) studiju koja logikom stvari
navodi na njihovu štetnost, prenamnoženje: dovodi
ribiče u Kopački rit (slika 4 i 5), a prije toga u povećem
elaboratu objašnjava njihov nepovoljni utjecaj10 na živi
svijet Kopačkoga rita i pojedine skupine riba, zalaže se
za zaštitu rijetkih vrsta ptica posebno čaplji, kojima tijekom
prstenovanja strada dobar dio mladunaca, itd.


S druge strane inicijativu za zaštitu Ribnjaka "Podunavlje"
- Belje d.d. pokrenuli su "Osječki zeleni"
tražeći da ih se uvrsti u granice Zoo-rezervata, zatim na
niz protuslovlja sa stajališta zaštite prirode unesenih u
spomenuti Pravilnik reagiraju opet "zeleni". Na fešti
"Ribarski dani" koji su održani u sklopu Međunarodne
konferencije "Biseri prirode" u području sliva Drave i
Dunava (održane 15. listopada 1997. god.), obavio se
bez dozvole ribolov u Kopačkom ritu, te su time
prekršene mnoge odredbe Krivičnog zakona, Zakona o


Slika 4. Ribičija ili "spašavanje" ribo (od života) od prije 27 godina
(9. srpnja 1972.) u organizaciji Mcđuopćinskoga fonda za
unapređivanje ribarstva (M.F.U.R-a). Intervencijom ondašnjih
šumara - zaštitara ribičija je prekinuta, a MFUR se
ubrzo ( 1. siječnja 1973.) rasformirao.


Slika 5. Ponovno masovna navala na jezero Sakadaš pod motom
"spašavanja" ribe, ovaj puta u organizaciji Javne ustanove
"Kopački rit", institucije koja vodi brigu o zaštiti prirode i
njenih stanovnika: riba, vodozemaca, gmazova, ptica, sisavaca???
I opet nesporazumi; povijest se ponavlja samo
zato što su oni najodgovorniji zaboravili lekcije zaštite prirode
iz prošlosti.


Sakadaš, 21. srpnja 1999.


zaštiti prirode i Zakona o slatkovodnom ribarstvu, itd.,
o čemu je izvijestio glasoviti osječki novinar Drago
Hedl.


´" Iako je Sabor SR Hrvatske 1967. godine proglasio poplavno područje Kopački rit Upravljanim prirodnim rezervatom, zaštita toga objekta
sprovodi se na dosta nezadovoljavajući način. Sjedne strane zakonski propisi ili nisu usklađeni s potrebama zaštite tog objekta ili su prekru-
ti i nemoguće ih je djelotvorno primijeniti. Tako je npr. športski ribolov nepoželjan način rekreacije u Specijalnom zoološkom rezervatu i/
više razloga. Prvo, zato što masovni dolazak više hiljada ljudi smeta pticama i sisavcima. Tamo gdje se nalazi čovjek koji može biti i najmirniji
i najdiscipliniraniji građanin, na tom mjestu ne može normalno živjeti niti jelen, niti može ptica sjediti na gnijezdu. Ako tome dodamo
i to da nije svaki građanin discipliniran ili da za vrijeme svog boravka ostavlja smeće, situacija je još jasnija. Na kraju samo udičarenje
je jedan način lova na ribe, gdje se riba prvo najedan drastičan način oštrom udicom probode da bi zatim bila izvučena na suho da se guši i
na kraju uginc. Sve ovo ukazuje na to da se zabrani ribolov u rezervatu, jer ima u okolini rezervata više desetina hiljada hektara ribolovne
vode za udičarenje. Unatoč tomu, zakonskim propisima i svim nastojanjima problem sportskog ribolova na tom području je još uvijek prisutan.
To je samo jedan primjer od mnogih koji daju naslutiti daje u buduće neophodno raditi sjedne strane na izradi dobrih zakonskih propisa,
a s druge strane na učinkovitoj primjeni istih. (Izvod iz: Prijedlog za mjere zaštite i unapređenja posebno zaštićenog objekta prirode
Specijalnog zoološkog rezervata "Kopački rit", 1977. god.) Lovno-šumsko i poljoprivredno gazdinstvo "Jelen".


225