DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2000 str. 140 <-- 140 --> PDF |
MILAN CRLJENICA dip], ing. šum. (4. 5. 1914 - 9. 3. 2000) Milan Crljenica, dipl. ing. šumarstva, umro je 9. ožujka 2000. godine u Zagrebu kao dugogodišnji umirovljenik. U skladnom srpsko- hrvatskom braku doživio je relativno visoku dobnu starost od 86 godina. Roden je 4. svibnja 1914. godine u obitelji hrvatskih Srba u zaselku Crljenice kraj Javornja u općini Dvor na Uni, gdje u najranijoj mladosti doživljava tragičnu sudbinu svojih roditelja, koji su jedan za drugim umrli od posljedica epidemije gripe zvane "Španjolka" 1918. godine, kada je on imao svega četiri godine. Njegova nešto starija sestra također je preživjela, a kako nije bilo više nikoga u obitelji, njihova rodbina i prijatelji uzeli su po jednog od njih i odgajali ih. Starija sestra, udala se za šumarskog službenika u šumariji, koji je Milana prihvatio u svoju obitelj, preuzeo svu brigu oko njega dok i on nije odrastao. Činjenica da je sestrin muž Đuro Crljenica bio službenik šumarije (povremeno je bio i zamjenik upravitelja šumarije), odredila je i njegov daljnji životni put u budućnosti, kojemu je ostao vjeran do kraja života. Osnovnu školu završio je u Dvoru na Uni, a gimnaziju u obližnjim većim mjestima uz hrvatsko- bosansku granicu (Bihać, Prijedor, Banja Luka), nakon čega je upisao Šumarski fakultet u Zagrebu gdje je i diplomirao krajem 1939. godine. Za vrijeme studija bio je poznat njegov stav kao protivnika tadašnjeg režima Kralja Aleksandra i pristaša hrvatsko-srpske koalicije Pribičevića i Radića. Nedugo iza toga 1941. godine buknuo je rat koji ga je zatekao u vojsci u Beogradu, gdje je bio mobiliziran i kasnije u Sokobanji zarobljen i odveden u zarobljenički logor u Njemačku, od kuda se vratio tek u srpnju 1945. godine nakon završetka rata, nakon pune četiri godine prisilnoga rada. Po povratku u svoj rodni kraj na Baniji, oženio se djevojkom iz hrvatske obitelji. Radio je kod obližnjih šumarija i manipulacija (Petrinja, Glina, Kostajnica) na poslovima uzgoja i eksploatacije šuma, te ovladao stručnim šumsko-teh- ničkim poslovima, stoje rezultiralo i njegovim napredovanjem -postavljen je za upravitelja šumarije Dvor na Uni. Njegovo daljnje kretanje u službi na šumsko-drvnim poslovima, na velikom i šumama bogatom području Šamarica (gdje je radio dugo godina naš poznati stručnjak ing. Mujdrica, koji je iza sebe ostavio trag svojega rada), tako je i ing. Crljenica radio na mnogim šumsko-drvnim pogonima, gdje su odmah poslije završetka rata 1945. godine bila najveća šumska radilišta u Hrvatskoj. Otvarale su se šumskim prugama i cestama do tada potpuno nedostupne i zatvorene zrele i kvalitetne sasto- jine, što je za ing. Crljenicu, u to vrijeme mladog šumarskog stručnjaka bio pravi izazov, a radilo se o poslijeratnoj obnovi zemlje, tako reći dan i noć. Njegov je slučaj poznat 10 godina kasnije (1958. godine) kada je na radilištu u šumi, zauzet poslom doživio sudar na šumskoj pruzi s otkočenim vagonom. Udarivši ga u glavu, od te teške ozlijede dugo se liječio u bol nici, i godinama osjećao posljedice tog udara. Bilo je to i vrijeme stalnih promjena i reorganizacija u šumarstvu i drvnoj industriji, pa je ing. Crljenica poslije Dvora, bio u šumskom gospodarstvu Glina šef Odjela za uređivanje šuma, zatim šef Odjela za eksploataciju šuma u šumskom gospodarstvu Kostajnica, a nakon ukidanja šumskog gospodarstva postao je upravitelj šumarije u Kostajnici. U to vrijeme su u Hrvatskoj bila formirana i ukidana tzv. mala šumska gospodarstva (Glina, Kostajnica i si.) pa je ing. Crljenica 1955. godine otišao iz šumarstva i prešao u drvno-indus- trijsko poduzeće "Kostajnički Majur", gdje se zadržao dulji niz godina. Izvršio je rekonstrukciju drvno- industrijskog poduzeća i proširio poslovanje izgradnjom novih hala za drvno-industrijske poslove i pilanu, radeći istovremeno i u režijskim sječinama obližnjih šumarija (izgradio je i manji športski objekt za rekreaciju svojih radnika). Godine su brzo prolazile i sinovi odrasli za gimnaziju i studije, pa je ing. Crljenica iz Majura preselio u Sisak, gdje je u šumskom gospodarstvu nastavio s radom na eksploataciji šuma, a bio je zadužen i u šumarskom građevinarstvu na gradnji šumskih vlaka i mostova. Sudjelovao je i u sadnji bugarskog pitomog oraha na području šumskog gospodarstva Sisak (kada se radilo o stručnoj suradnji ministarstva Bugarske i Jugoslavije od 1960 do 1974). Ing. Crljenica je nakon sadnje posjetio šumsko gospodarstvo Ruse na bugarsko-rumunj- skoj granici i razgovarao o rezultatima i problemima oko sadnje. Upoznao se sa bugarskim stručnjacima koji su dolazili u rasadnik Volinja i obavljali cjepljenje bugarskog pitomog oraha, pod pretpostavkom da imamo slične klimatske uvjete za uzgoj bugarskog pitomog oraha. Uspjeh sadnje i brzi rast stabala bili su vrlo dobri, pu- 258 |