DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/2000 str. 141     <-- 141 -->        PDF

panje i cvatnja bila je puno ranije
od domaćeg oraha, ali u doba na
prijelazu zime u proljeće, javljali su
se često klimatski ekstremi, kasni
proljetni mrazevi, koji nisu pogodovali
bugarskom orahu i njegovom
razmnožavanju kod nas.


Ing. Crljenica umirovljen je
1972. godine s punim radnim stazom.
Iako je kao Banijac čitav svoj
život proveo u miješanoj sredini,


Prvoga dana proljeća, ove zadnje
godine milenija, ispratili smo u
vječnost našeg izvrsnog kolegu i
stručnjaka mr. Ondreja Lovaša.


Pitali smo se, zar je ovo stvarno
istina, zar je baš tako moralo biti?
Stoje oko nas ili iznad nas, što otima
i gasi živote, razara obitelji,
prekida ljubavi, zavija u crno, odvodi
u prazninu? Tko je Vjeroslavi
oteo supruga, Ivoni i Vladimiru
divnoga oca, a hrvatskoj šumarskoj
struci nadasve vrijednog znalca i isto
toliko moralnog stručnjaka?


U ovom istom gradu na Dravi,
16. listopada 1998. opraštali smo se
također od naših kolega šumara,
Josipa i Hrvoja Sikore, surovom
nesrećom istrgnutih iz života obitelji,
od svih nas. Koga da pitamo,
tko nam može sve to objasniti?


Možda se sva istina i svi odgovori
nalaze visoko iznad nas. Zar i
naši hrastovi koji umiru stojeći,
težeći pogledom svojih krošanja
stići u vječne visine, ne traže odgovor
baš od neba, od sunca, kiše i
vjetra. Tamo je negdje sakrivena
istina o tome tko će koliko i do kada
živjeti, a tko će napustiti ovaj svijet
i otići u vječnost, jer ionako, čovjekov
život nije ništa drugo već
putovanje u smrt.


Na tom putu, Ondrej Lovas
ostavio je trag dostojan velikoga
čovjeka. Rođen 27. listopada 1944.
u Gložanu, srcu Bačke u susjed-


što je njegovoj mirnoći i karakteru
odgovaralo, kupio je u međuvremenu
stan u Zagrebu i preselio, želeći
dane u mirovini i starosti provesti
u Zagrebu. Umro je naglo,
nakon kratke i teške bolesti. Na njegovom
pogrebu se u ime Hrvatskoga
šumarskog društva oprostio
kolega Vilim Živkov ić (s kojim
je zajedno studirao i diplomirao
1939. godine), izrazivši njegovoj


nojVojvodini gdje se i školovao, diplomirao
je na Šumarskom fakultetu
u Beogradu, a znanstveni stupanj
magistra iz područja zaštite šuma
stekao je na Šumarskom fakultetu u
Zagrebu. Svo svoje vrijeme od diplomiranja
proveo je radeći u Slavoniji
i Baranji. Od "Jelena" Bilje,
do ŠG-a Osijek i "Slavonske šume"
u Vinkovcima. Istinski zaljubljenik
u struku, našu "zelenu religiju",
djelima je svjedočio najvrijednija
obilježja stručnjaka i čovjeka. Nije
onda čudo stoje bio cijenjen u svojoj
sredini, što je od 1. siječnja
1991. bio imenovan rukovoditeljem
Proizvodnog odjela u Upravi
šuma Osijek.


Od 15. siječnja 1999. potvrda u
struci dolazi imenovanjem na funk-


obitelji iskrenu sućut. Njegovom
smrću nastala je praznina u krugovima
brojnih kolega i prijatelja, koji
će ga se uvijek sjećati.


Ivo Matota, dipl. ing. šum.


čiju stručnog suradnika za uzgajanje
šuma Direkcije "Hrvatskih šuma",
p.o. Zagreb. Neumoran, svojim
je stručnim izvješćima, analizama
i radovima suvereno dominirao
među stručnjacima. I još smo nešto
trajno prepoznavali u njemu, nije
bilo problema kojem nije prilazio
kao izazovu, upravo stvaralačkim
nemirom znanstvenika. Treba li onda
reći da su i u znanosti ostali rezultati
njegova vrijednog rada. Od
mnoštva zapaženih radova, posebice
u području zaštite euroame-
ričkih topola, možda ipak treba
istaći da je zajedno s dr. Borisom
Hrašoveem, znanstvenim radom
nastupio na Internacionalnom
savjetovanju o topolama od 4. do 7.
listopada 1996. u Budimpešti. Bio
je i član Međunarodnog savjeta za
topole.


Od naših prvih kontakata nakon
osnivanja "Hrvatskih šuma", p. o.
Zagreb, od našeg zajedničkog boravka
na FAO-kongresu o topolama
u Španjolskoj, potvrdio sam
ono što sam odavna znao, bio je
poznat po čestitom, odanom i čvrstom
stavu glede znanstvenih istina,
prema postulatima struke, i iznad
svega poštenom i korektnom
odnosu prema kolegama.


Posljednih dana života često
smo bili zajedno, surađivali pri
analizi naših planova, divili se i
vjerovali u njegove analize. Znali


Mr. sc. ONDREJ LOVAS, dipl. ins. šum. (27. 10. 1944 - 20. 3. 2000)


259




ŠUMARSKI LIST 3-4/2000 str. 142     <-- 142 -->        PDF

smo da govori samo ono što misli, a
mislio je stručno i čestito. Živeći
ovo zadnje desetljeće zajedno s
njim, saznali smo koliko i zašto
vrednuje život, njegovu slobodu,
ma koliko on takav može biti i
težak. Znao je da voleći slobodu,
voli druge, dok oni koji vole moć,
vole samo sebe. Osim svih njegovih
sjajnih kvaliteta, neka mi bude dopušteno
naglasiti još samo jednu;
menije pričao s koliko je odanosti i
srca stao na branik naše zajedničke
domovine u prošlome ratu. Shvatio
sam svu snagu i poruku one misli B.
Shaw-a: "Život izjednačava sve
ljude; smrt otkriva odličnike".


Ondrej, ako nam nebo otkrije
zašti si morao otići, ako je to sudba,
onda znaj da smo Te poštovali i voljeli,
djeleći sve ove zajedničke go


dine s Tobom, svu ljepotu zajedništva,
kolegijalnosti i sav trud kojega
smo morali uložiti, da bi hrvatsko
šumarstvo izranjavano u ratu
izašlo sa što manje žrtava.


U ime svih Tvojih kolega i prijatelja
iz "Hrvatskih šuma": Ice, Još-
ka, Stipe, Pavla, Jasenke, Ivice,
Željka, Mladena, Branka i mnogih s
kojima si surađivao, oprostit ću se
rodoljubnim stihom Tvojeg Slovaka
Eugena Suchori-a:


Aka si mi krasna


aka si mi krasna ty rodna zem moja


krasne i tie hory, kol leba čo stoja.


Krasne je i nebo nad tymi horami


žehnamfa vitamfa vdaënymi slzami.


Znam da ćeš živjeti u srcima
onih za koje si živio, koje si s ljubavlju
darivao. Neka Tvoju dušu,


ovog prvog proljetnog dana, popodnevni
lahor ponese u vječni
smiraj ovih šuma, tamo ćemo se
sretati s Tobom, tamo će živjeti naša
sjećanja na Tebe Ondrej, kao stručnjaka
i divnog čovjeka.


Tvojoj supruzi, kćerki, sinu i
rodbini iskrena sućut u ime svih kolega
iz "Hrvatskih šuma" i svih članova
Hrvatskog šumarskog društva,
a Tebi naš Ondrej, velika hvala
i vječna slava!


Tomislav Starčević


260