DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/2000 str. 18     <-- 18 -->        PDF

D. BALI.IAN: POČETNA ISTRAŽIVANJA VARIJABILNOSTI MORFOLOŠKIH SVOJSTAVA SJKMKNA


Šumarski list br. 5 6, CXXIV (2000), 271-278


3.1.4. - Masa 1000 komada sjemenki


Za svojstvo mase 1000 komada sjemenki dobivena 29,67 g, koeficijent varijabilnosti 16,04 %, a varijacij-
je srednja veličina od 185 g, standardna devijacija je ska širina 108 g ( 129 - 237 g) (Tablica 2).


Slika 5 pokazuje da raspored klasa odstupa od normalnog.
Prevladavaju stabla s masom sjemenom od
160 g. Samo manji broj stabala ili oko 20% ima manje
mase, dok je oko 50% veće mase.


Analizom varijance dobivena je veličina koja pokazuje
statistički značajnu razliku između stabala (tretmana),
a iznosi F=34,83**. Između blokova nije dobivena
statistički značajna razlika, dobivena veličina je F=0,05.


Procijenjena nasljednost je h2=0,84, stoje i za očekivati
s obzirom da postoji statistički značajna razlika
kod unutarpopulacijske varijabilnosti.


Srednja veličina od 185 g za 1000 komada sjemenki
može se usporediti s podacima od Regenta (1980),
koji navodi srednju masu od 175 g. Isto tako dobivena
širina variranja veća je nego je navodi Regent, jer je
dobivena minimalna masa 129 g, a kod datog autora
153 g. Za maksimalnu masu ovaj autor navodi podatak
od 208 g, a u ovom istraživanju dobivena je masä od
237 g. Na razlike u masama vjerojatno utječu različite
provenijencije koje su obrađene u ovom istraživanju i
one stoje Regent uzeo u razmatranje u svojoj knjizi.


Sva svojstva pokazuju statistički značajnu individualnu
unutarpopulacijsku varijabilnost, a i relativno visoku
nasljednost osim debljine sjemena. Od ova četiri
istraživana svojstva, najveću varijabilnost pokazuje
svojstvo dužine sjemena (F=l 17,50**), a nasljednost
dužina i masa 1000 kom. sjemena h2=0,84, dok su druga
svojstva svojstva nižih vrijednosti.


Za stabla kod kojih smo dobili minimalne veličine
za sva četiri istraživana svojstva, kažemo da pretstav-
ljaju "divlji tip" divlje trešnje, poznat kao varijatet Prunus
avium var. actiana L. (H e r m a n 1971). Dati varijetet
ima inače sitne plodove, i kad zriju imaju crnu boju
ploda, pa prema tome i sitno sjeme. Na istraživanom
sjemenu može se vidjeti crna boja koja zaostaje na sjemenu
poslije maceracijc i flotacije. Obično dolazi na
najsitnijem sjemenu (Slika 1.). Ostalo sjeme koje je većih
dimenzija i svjetlo-žute boje, dolazi sa stabala koja
su nastala hibridizacijom divlje trešnje i domaćih sorti
trešnje, tj. predstavljaju hibride F,, F2 i F, neke druge
generacije. Do ovakvih zaključaka dolazimo gledajući
slike 2, 3,4 i 5.


3.2. Korelacijske veze između nekih svojstava.


Analizirane su samo neke korelacijskee veze između
istraživanih svojstava. Kod računanja korelacije
prikazani su svi parametri koji utrvduju neku korela-


cijsku vezu (Tablica 3). Na osnovi dobivenih parametara
može se suditi o jačini korelacijskih veza.


276