DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2000 str. 25 <-- 25 --> PDF |
S. Cvjetan, 1). Kajha, N. I´avičić i I. I´cjić: GENETSKA ANAI.l/.A STAROG HVARSKOG ČEMPRESA Šumarski liši br. 5 -6, CXXIV (2000), 279-2X4 Genotip CS-5 pokazuje najveću srodnost s genoti- pom CS-6 (SM = 0,57) koji je jedan od njegovih mogućih generativnih potomaka horizontalnog izgleda (Vinko C a r i ć - usmena predaja). Drugi pretpostavljeni potomak (CS-7) je nešto manje srodan (SM = 0,41). No, ta dva genotipa, uz izuzetak CS-16, ipak su u najvećem srodstvu sa CS-5 u odnosu na sve druge uzorke. Iz toga slijedi da su ova dva genotipa vjerojatno generativni potomci genotipa CS-5. Ostaje nejasna "bliskost" CS- 16 koji po svom porijeklu i fenotipu znatno odudara od starog hvarskog čempresa. Istraživanja na drugim vrstama pokazuju daje broj potrebnih polimorfnih RAPD lokusa (fragmenata) za pouzdanu procjenu genetske sličnosti znatno veći od broja u ovome radu (Pej ić i sur. 1998) pa ovo odstupanje može biti posljedica nedovoljnog uzorka genoma, ali i posljedica eksperimentalne pogreške druge vrste. Uz pretpostavku daje čempres kao vrsta vrlo heterozigotan, generativni potomci mogu Ako se dendrogram podijeli u dvije velike skupine (A i B), svi genotipovi iz franjevačkog samostana Hvar čine jednu skupinu (B), uz ranije spomenutu iznimku genotipa CS-16. Skupinu A čine svi ostali uzorci koji su prostorno udaljeni od 20 do 250 km od franjevačkog samostana Hvar. Prema tomu, prostorna udaljenost nije bila odlučujuća za značajnu genetsku udaljenost starog čempresa i njegovih potomaka. Iz ovog slijedi daje genotip starog čempresa bitno različit u odnosu na druge biti genetski vrlo udaljeni od majčinskog genotipa. Sli- čnoje slučaj kod vinove loze (M aletić i sur. 1999) ili npr. hrasta (S t r e i f f i sur. 1998). U usporedbi sa svim ispitivanim genotipovima, genotip CS-5 ima relativno mali SM indeks, što dodatno upućuje na njegovu moguću posebnost u odnosu na druge istraživane genotipove. Veličina genetske različitosti naspram drugih genotipova, kao i njegov položaj u den- drogramu upućuju na mogućnost daje on introduciran iz nekog udaljenog geografskog područja. Uz iznimku CS- 16, dendrogram potvrđuje naprijed navedene konstatacije (SI. 3). Genotipovi CS-1 i CS-15 čine jednu skupinu (cluster) sa visokom genetskom sličnošću (SM=0,91). Jedan tip je iz Pitava, a drugi iz Vrsnika na otoku Hvaru. Ta dva mjesta su udaljena svega 3 km pa je ova sličnost logična. Većina genotipova var. sempervirens su međusobno grupirani s vrijednošću SM indeksa koji se u najvećem broju slučajeva kreće od 0,58-0,75. analizirane uzorke, što upućuje na mogućnost njegove introdukcije iz geografski udaljenog područja. Uz pretpostavku da gaje prema legendi posadio talijanski slikar Matteo Rosseli (Jurčić 1998) nije isključeno da gaje on donio iz neke druge zemlje. Inače, Hvar je u vrijeme prije više od 300 godina bio vrlo prometno mjesto, a i sami Franjevci oduvijek su putovali i imali razvijen osjećaj za vrtnu umjetnost. Stoga je mogućnost introdukcije vrlo vjerojatna. Slika 3. Relativna sličnost deset genotipova čempresa (Cupressus semprevirens L.) na temelju 23 RAPD lokusa. Figure 3. Relative similarity among ten cypress genotypes (Cupressus semprevirens L.) based on 23 RAPD loci. 283 |