DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2000 str. 27 <-- 27 --> PDF |
IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS Šumarski list br. 5 6, CXXIV (2000), 285-292 UDK 630* 451 + 156 (001) PRILOG POZNAVANJU BRŠTENJA ŠIROKOLISNE ZELENIKE (Phillyrea latifolia L.) DIVLJIH PREŽIVAČA NA OTOKU RABU A CONTRIBUTION TO INSIGHTS INTO CRACK PHILLYREA {Phillyrea latifolia L.) BROWSING BY WILD RUMINANTS ON THE ISLAND OF RAB Krešimir KRAPINEC, Joso VUKELIĆ, Marijan GRUBEŠIĆ* SAŽETAK: U radu je predložena metoda određivanja načina korištenja dijela prirodne prehrambene baze divljih preživača (muflon - Ovis amnion L.) u šumi hrasta crnike i crnog jasena (Fraxino orni - Quercetum ilicis H-ić (1956) 1958). Utvrđeno je da krajem proljeća i početkom ljeta najradije brsti veliki vrijes (Erica arborea L.). Divljač pri gustoći od 4 grla na 100 ha, odnosno 8 grla na 1 ha sječine, nije prouzročila gospodarsku ni ekološku štetu. U navedenom razdoblju divljač nije oštećivala hrast crniku (Quercus ilex L.). Ustanovljeno je da divljač odgriza oko 38 % vršnog izbo/ka bez obzira na njegov promjer. Kodpostranih izbojaka s povećanjem promjera baze smanjuje se postotak odgriženog dijela izbojaka. Pred početak razdoblja u kojem divljač intenzivnije brsti, budući da je većina pašnih biljaka suha, divljači za brštenje ostaje još 71 % neoštećenih izbojaka zelenike. Ključne riječi: muflon (Ovis ammon L.), preference ratio index, širokolisna zelenika (Phillyrea latifolia L.), duljina odgriženog dijela izbojka, postotak odgriženog dijela izbojka UVOD - Introduction Iz šumarske povijesti dobro je poznato nepovoljno djelovanje stoke (osobito ovaca i koza) na šumske zajednice sredozemnog dijela Hrvatske. Kako se ne bi ponovio slučaj degradacije ovih staništa preoptereće- njem krupnim biljožderima, potrebno je istražiti njegove prehrambene potencijale za potrebe lovnog gospodarenja, odnosno prirodnog uzgoja krupne biljojede divljači. Ovakva istraživanja nužna su zbog toga jer je na dotičnom području sve više površina na kojima dolazi do sukcesije vegetacije od poljoprivredne prema šumskoj, te tako ta staništa postaju pogodna za uzgoj krupne divljači, na koja se ista već proširila. (Raguž & Gru- bešić, 1996.) Prvim istraživanjima (Vi 1 i č i ć i sur. 1998) utjecaja jelena lopatara na stanište - u šumi hrasta crnike i crnog * Prof. dr. sc. Joso Vukelić, Doc. dr. sc. Marijan Grubcšić, Krešimir Krapinec, dipl. ing.. Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Svetošimunska25, 10000 Zagreb jasena (Fraxino orni - Quercetum ilicis H-ić (1956) 1958) u lovištu "Punta Križa" na otoku Cresu, utvrđeno je da osim hrasta crnike (Quercus ilex L.) lopatar brsti i ostale elemente crnikinih šuma, kao npr. zeleniku (Phillyrea sp.), crni jasen (Fraxiniis ornus L.), lempriku ( Viburnum tinus L.), mirtu (Myrtus communis L.), dalmatinsku kupinu (Rubus dalmaticus Tratt), zimzelenu ružu (Rosa sempervirens L.) i tetiviku (Smilax aspera L.). U postojbini muflona, na Korzici i Sardiniji, u strukturi ishrane muflona pašni elemenati (razne vrste trava i zeljanica) čine 56%, brsni elemenati (elementi makije) čine 43% te voće i sjemenje čini 1% (Van č i - na, i994). Opsežnijim istraživanjima interakcije biljojede divljači i njihove prehrambene baze, do sada su se najviše bavili švedski i američki istraživači. Tako je Risen- hoover (1987) primjenom indeksa mjere preferabil- nosi (prefernce ratio index - Pj ustanovio da los (Alces alces L.) pokazuje različit stupanj preferabilnosti vrba Salix alexensis i Salix glanca u različitim tipovima sta- 285 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2000 str. 28 <-- 28 --> PDF |
K. Ki-apiiiec. .1. Vukdic, M. (irubcšić: PRILOG POZNAVANJU BRSTENJA S1ROKOUSNE ZELENIKE Šumarski lisl br. 5 6. CXXIV (2000), 285-292 ništa (Denali National Park and Preserve, Alaska), te da postoji korelacija između indeksa mjere preferabilnosti i kemijskog sastava hrane (npr. los preferira vrste s većim sadržajem astrigenata i celuloze, a manje bira one dijelove biljke s većim sadržajem lignina). Danel 1 i sur. (1987) utvrdili su da postoji pozitivna korelacija između intenziteta brštenja obične breze, od strane losa, (Betula pendula Roth.) i njene brojnosti u staništu. MATERIJAL I METODE Metodologiju za istraživanje utjecaja divljači na šumske ekosustave kod nas razvili su Medvedović (1989; 1992) te Viličić (1992). Prilikom detaljnijeg istraživanja interakcije biljožder - stanište (odn. prehrambena baza) istraživanja mogla bi se podijeliti na nekoliko faza: 1. Istraživanje preferabilnosti između pojedinih biljnih vrsta; 2. Istraživanje preferabilnosti pojedinih dijelova pala- tabilnijih biljnih vrsta; 3. Izmjera biomase palatabilnih dijelova pojedinih biljnih vrsta. 4. Određivanje kemijskog i mehaničkog sastava dostupnog resursa. Iz ovih se podataka dalje može s više ili manje uspjeha riješiti bonitiranje te određivanje kapaciteta lovišta koje je u hrvatskom dijelu Sredozemlja malo istraženo. Upravo iz tog razloga započela su istraživanja u ograđenom dijelu Državnog lovišta VIII/6 "Kalifront" površine 840 ha. Kao primjerna ploha izabrana je šlju- karica iskrčena tijekom siječnja i veljače 1999. godine u odjelu 3. Navedeni odjel dio je Gospodarske jedinice "Kalifront", koja je sastavni dio ovog lovišta. Odjel je starosti 50 godina, a s vegetacijskog stajališta spada u šumu hrasta crnike (Fraxino orni - Quercetum ilicis H-ić(1956) 1958). Od krupnih preživača u lovištu obitavaju muflon (Ovis amnion L.) i jelen axis (Axis axis Erx.). Praćenjem divljači na istraživanim prosjekama u odjelima 1 do 9, te u odjelima NPŠO-a Rab ukupne ploštine 357,35 ha ustanovljena je prisutnost 15 grla muflonske divljači, i to jedan muflon, devet muflonki i pet janjaca. U navedenim odjelima iskrčeno je ukupno 4440 m šlju- karica prosječne širine 4 m, što ukupno čini 1,78 ha. Ukupno je iskolčeno i snimljeno stanje na 5 primjernih ploha po 10 m2, dakle 50 m2. Nakon toga je načinjena snimka oštećenosti izboja- ka pojedinih biljnih vrsta. Kako bi se izbjeglo mjerenje obrštenih biljaka na maloj ploštini, čime bi se, teoretski, dobilo hranidbeno ponašanje jedne jedinke, biljke su izmjerene tako, daje izmjeren svaki drugi oštećeni panj u duljini prosjeke od 100 m. Pretpostavlja se daje na taj način obuhvaćeno cijelo krdo. Na panjevima širokoli- sne zelenike mjereni su sljedeći parametri: promjer vršnog izbojka na mjestu gdje izbija iz panja; duljina vršnog izbojka od baze do vegetacijskog vrha, odnosno do mjesta na kojem gaje divljač obgri- zla; promjer postranog izbojka na na bazi; duljina postranog izbojka od baze do vegetacijskog vrha, odnosno do mjesta na kojem gaje divljač ob- grizla. Promjeri su mjereni pomičnom mjerkom, a duljine čeličnom mjeračom vrpcom na milimetar točno. Pri tomu su se lučili oštećeni izbojci koje je počinila divljač i neoštećeni izbojci. Navedene izmjere oštećenosti biljaka te izmjera izbojaka širokolisne zelenike, obavljene su od 6. do 8. srpnja 1999. godine. Na ovaj način izmjereno je ukupno 20 panjeva širokolisne zelenike. Kako bi se ustanovili koje biljne vrste divljač preferira prilikom brštenja, izračunata je mjera preferabilnosti uporabom Preference ratio indexa (P,), prema obrascu: P: = IX- E, 2X gdje su: Ni = broj konzumiranih jedinki vrste i u uzorku; ENj = ukupan broj konzumiranih vrsta u uzorku; E, = broj jedinki vrste i u uzorku; EN/ = ukupan broj jedinki svih vrsta u uzorku. REZULTATI ISTRAŽIVANJA Brojnost biljaka Nabrojnija vrsta na promjernoj plohi bila je crni jasen (Faxinus ornus L.) s 32800 primjeraka po hektaru, i to zbog toga jer je bio zastupljen brojnim ponikom (Grafikon 1.). U kategoriju ostale vrste svrstane su vrs- 286 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2000 str. 29 <-- 29 --> PDF |
IC Kiapinec. .1. Vukclić, M. Grubeiić: PRILOCi POZNAVANJU BRŠTENJA ŠIROKOLISNE ZELENIKE Šumarski list br. 5 6. CXXIV (2000), 285-292 tc koje su u uzorku bile zastupljene s manje od 2 %. Tu spadaju: Arbutus unedo, Erica arborea, Rubus da I ma - ticus, Stenactis annua, Asparagus acutifolius, Clematis flammula, Picris hieracioides, Tamus communis i Rosa sempervirens. Širokolisna zelenika je u uzorku bila zastupljena s 5,3 %. Ako se promatraju samo drvenaste vrste, onda je ona četvrta vrsta po brojnosti. U drvnoj masi crnikinih šuma ona je u prosjeku zastupljena s 1 % (Grafikon 2., Matić &Rauš, 1986). Dakle, sa šumarskog gledišta u ovim šumama zelenika je na trećem mjestu po udjelu u drvnoj masi. Iz Tablice 3 vidljivo je da u navedenom razdoblju divljač nije oštećivala crniku i planiku, koje su u drvnoj masi najzastupljenije. Poštivajući biodiverzitet kao ključnu smjernicu modernog šumarstva, nameće se potreba istraživanja utje caja divljači i na sporedne vrste drveća u sastojini. Ukoliko one budu ugrožene od divljači, tada bi se i to moglo nazvati šumskom štetom. Naime, pod šumskom štetom od divljači smatra se ekološki i ekonomski poremećaj šumskog ekosustava, izazvan utjecajem divljači, a šumska šteta i stupanj šumske štete utvrđuju se florističkom analizom vegetacije (Medvedović, 1989). Metoda utvrđivanja prehrambenih potencijala za divljač predpostavlja pri određivanju biomase drvenastih vrsta i to svih jednogodišnjih izbojaka. Teoretski gledano, stabilnost ekosustava nije narušena ukoliko bi- ljožderi tijekom godine konzumiraju količinu biomase koja je manja od ukupno proizvedene biomase na nekom staništu. Ukoliko je konzumirana količina jednaka proizvedenoj količini resursa, tada postoji opasnost od narušavanja ravnoteže na relaciji biljožder-resurs. Od ukupno 16 biljnih vrsta koje su snimljene na primjernim plohama, divljač za brst koristi samo njih 9. U spomenutom razdoblju svibanj-srpanj 1999. g. najpre- ferabilnija biljna vrsta je veliki vrijes (Erica arborea) - P = 17,96. Zelenika (Phyllyrea latifolia) se po prefera- bilnosti nalazi tek na šestom mjestu - P,=2,45. Preferabilnost biljnih vrsta Poslije velikog vrijesa po preferabilnosti slijede bodljikava veprina (Ruscus aculeatus) - P—%,9%, škrobut (Clematis flammula) - P,=8,98 i krasolika (Stenactis annua) - P,=4,49. Potonja vrsta je neofit i nije karakteristična za šumu hrasta crnike i crnog jasena. Najnižu preferabilnost za to razdoblje ima crni jasen (Fraxinus ornus) - P=0,66. Duljina odgriženog dijela izbojka Kako bi se odredilo koliki dio izbojka po kategoriji i promjeru divljač odgrize tijekom lipnja, duljine izbojaka su po promjerima izjednačene linearnim regresijskim modelom, posebice vršni izbojci, a posebice postrani. Regesija je izvršena uz granicu pouzdanosti od 95 %. Uz istu granicu pouzdanosti dobiveni su koeficijenti korelacije za vršne izbojke r = 0,65123 (neoštećeni), r = 0,58148 (oštećeni) tc za postrane izbojke r = 0,66328 (neoštećeni) i r = 0,57521 (oštećeni). Grafikoni 4 i 5 jasno pokazuju da s promjerom baze izbojka raste i njegova duljina, stoje i logično, a isto tako iz grafikona proizlazi da se s povećanjem promjera izbojka na bazi povećava duljina odgriženog (kozumi- ranog) dijela izbojka. U tu svrhu je iz dotičnih regresijskih modela izračunata duljina izbojka ovisno o promjeru, te duljina odgriženog dijela izbojka, a rezultati su prikazani u tablicama 2 i 3. 287 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2000 str. 30 <-- 30 --> PDF |
K. Ki-apincc, J. Vukclić, M. urubcšić: PRILOG POZNAVANJU BRST1ZNJA ŠIROKI ILISNE ZELENIKE Šumarski liši br. 5 6, CXXIV (2000), 285-292 Iz Tablice 3 vidljivo je da divljač u navedenom razdoblju odgriza otprilike od 37 % do najviše 39 % vršnog izbojka (u odnosu na ukupnu duljinu izbojka), odnosno da duljina odgriženog dijela izbojka iznosi od 40 cm u debljinskom stupnju 1, do 309 mm u debljin- skom stupnju 7. Odgrižcni dijelovi postranih izbojaka u ovisnosti o promjeru baze ne pokazuju pravilnost kao panjevi iz- bojci. Divljač odgriza oko 46 % izbojka promjera 1 mm, dok kod izbojka promjera 4 mm odgrize oko 41 %. Tablica 1. Prikaz oštećenih i neoštećenih biljaka na plohi (po hektaru) te učešća i preferabilnosti istih R.B. SPECIES Oštećeni Neoštećeni Ukupno Učešće % P, 1 Erica arborea 1000 0 1000 1,21 17,96 2 Clem a tis fia m m u la 200 200 400 0,48 8,98 3 Asparagus acutifolius 200 200 400 0,48 8,98 4 Stenactis annua 200 600 800 0,97 4,49 5 Viburnum tinus 800 4600 5400 6,54 2,66 6 Phillyrea latifolia 600 3800 4400 5,33 2,45 7 Smilax as per a 600 4200 4800 5,81 2,24 8 Ruscus aculeatus 200 1800 2000 2,42 1,80 9 Fraxinus or nus 800 32000 32800 39,71 0,44 10 Quercus ilex 0 5400 5400 6,54 0,00 11 Arbutus unedo 0 1200 1200 1,45 0,00 12 Rubus dalmaticus 0 1000 1000 1,21 0,00 13 Rosa sempervirens 0 200 200 0,24 0,00 14 Solanum nigrum 0 22000 22000 26,63 0,00 15 Picris hieracioides 0 400 400 0,48 0,00 16 Tamus communis 0 400 400 0,48 0,00 UKUPNO 4600 78000 82600 100,00 Grafikon 3. Preferabilnost elemenata makije muflonske divljači u razdoblju - kraj proljeća i početak ljeta 288 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2000 str. 31 <-- 31 --> PDF |
K. Kmpincc, J. Vukclrc, M. (iruhcsić: PRILOG POZNAVANJU BRSTEN.IA SIROKOLISNE ZELENIKE Šumarski list br. 5 6. (´XXIV (2000), 285-292 Promjer izbojka (mm) Duljina neoštećenog izbojka (mm) Duljina oštećenog izbojka (mm) Duljina odgriženog dijela (mm) Odgriženi dio % 1 107 67 40 37 2 223 138 85 38 3 339 209 130 38 4 454 280 174 38 5 570 351 219 38 6 686 422 264 38 7 802 493 309 39 289 promjer izbojka (mm) Grafikon 5. Regresijski modeli neoštećenih i oštećenih postranih izbojaka Tablica 2. Tablični prikaz duljine vršnih izbojaka u ovisnosti o promjeru te postotka odgriženog dijela izbojka |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2000 str. 32 <-- 32 --> PDF |
K. Krapincc. J. Vukelić. M. Grubešić: PRILOG l´OZNAVANJU BRŠThN.IA ŠIROKOl.ISNH ZliLLiNIKE Šumarski list br. 5-6, CXXIV (2000), 2X5-292 Tablica 3. Tablični prikaz duljine postranih izbojaka u ovisnosti o promjeru te postotka odgriženog dijela izbojka Promjer izbojka (mm) Duljina neoštećenog izbojka (mm) Duljina oštećenog izbojka (mm) Duljina odgriženog dijela (mm) Odgriženi dio % 1 92 50 42 46 2 184 106 78 42 3 277 161 116 42 4 369 217 152 41 RASPRAVA Ključ dobre hranidbene podloge u eumediterans- kom razdoblja na početku brsnog perioda krupne divljači leži upravo u produkciji jednogodišnjih izbojaka drvenastih vrsta. Ovo razdoblje nastupa krajem lipnja i početkom srpnja kada su elementi paše (raličite trave i zeljanice) suhe, te tako daju nekvalitetnu krmu. Divljač tada u prvome redu traži još neodrvenjele izbojke koji su, po mogućnosti, sočni. Širokolisna zelenika, za razliku od ostalih elemenata makije, pokazuje upravo to svojstvo - sočnost, jer za vrijeme sušnog razdoblje troši velike količine vode transpiracijom. To joj omogućuje velika snaga usisavanja (za lišće iznosi i do 54 at - Prpić, 1986). Mjera preferabilnosti biljaka Potreba praćenja brsta i paše na ostalim ("nekomercijalnim") vrstama u sastojini bitna je zbog toga jer se šumskom štetom može smatrati i situacija u kojoj su se uslijed paše i brsta divljači promijenio karakterističan skup biljnih vrsta, i to tako da stanište prestaje biti karakteristično za prvotnu asocijaciju (Medvedović, 1989). Iz rezultata snimke vidljivo je daje divljač brstila četiri drvenaste vrste (veliki vrijes, lempriku, širokoli- snu zeleniku i crni jasen). U kontinentalnim lovištima diljem Europe krajem zime muflonska divljač traži vrijes koji izbija ispod snijega (G raj dl, 1993). Glavnu vrstu u sastojini, hrast crniku, divljač nije dirala, kao ni planiku. Prema revidiranoj lovnogospodarskoj osnovi ovo lovište spada u prvi bonitet za muflona. Na prvom bonitetu predviđen je uzgoj 5 grla muflonske divljači na 100 ha lovnoproduktivne površine. Stavi li se u odnos broj grla (15) s ploštinom na kojoj su obitavali (357,35 ha), dobije se gustoća populacije od 4 grla na 100 ha, stoje ispod kapaciteta. Ako se u odnos stavi broj grla s povr šinom iskrčenih šljukarica, dobije se gustoća od 8 grla po hektaru. Vidljivo je da ukoliko bi muflonska divljač pri ovoj gustoći populacije u to doba godine brstila na nekoj sječini, ne bi dolazilo do šteta koje bi ugrozile šumarsku proizvodnju. Time su, naime, pri toj gustoći divljači, osigurani preduvjeti za uspješno pomlađivanje sastojine. Istraživanje preferabilnosti vrsta ne može se odrediti jednom snimkom određenog područja. Odavno je poznato da se hranidbeno ponašanje životinja između ostalog mijenja i tijekom godine, odnosno od sezone do sezone. Dakle, za točnije upoznavanje hranidbenog ponašanja divljači potrebno je načiniti više snimaka godišnje. Rekognosciranje načinjeno u drugim dijelovima godine, govori u prilog gore navedenome zaključku naime krajem mjeseca listopada, odnosno nakon razdoblja u kojemu divljač intenzivnije brsti, intenzitet oštećenja biljaka bio je daleko veći (pogotovo zelenike i cr- nogjasena). Duljina odgriženog dijela izbojka Oštećenja nastala na panjevim izbojcima pokazuju daleko veću pravilnost nego oštećenja grančica. Općenito se može reći da povećanjem duljine izbojka raste i duljina odgriženog dijela izbojka. Ovaj podatak daje dobre polazne osnove za računanje konzumirane biomase (listovi, pupovi, kora i stabljika), naravno za razdoblje svibanj-srpanj. Ako se kompariraju postoci odgriženog dijela izbojka između vršnih izbojaka i postranih izbojaka, vidljivo je daje duljina odgriženog dijela izbojka veća pri postranim izbojcima nego pri vršnim, naravno pri istim promjerima. Tablica 4. Rekapitulacija oštećenosti izbojaka izmjerenih biljaka širokolisne zelenike (Phyllyrea latifolia L.) Kategorija izbojaka Oštećeni Neoštećeni Ukupno Vršni 379 463 842 Postrani 503 1688 2191 Ukupno 882 2151 3033 % 29 71 100 290 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2000 str. 33 <-- 33 --> PDF |
K. Krapincc, .1. Vukelić, M. (irubcšić: PKII.OCi POZNAVANJU BKŠThNJA SIROKOI.ISNH ZFLENIKL ... Šumarski list hr. 5 6. CXX1V (2000), 2X5-292 ZAKLJUČCI Na temelju načinjene snimke mogu se donijeti sljedeći zaključci: 1. Najveću preferabilnost ima veliki vrijes (Erica ar- borea L.), gdje P, iznosi 17,96. 2. Sirokolisna zelenika se po preferabilnosti, medu drvenastim vrstama, nalazi na trećem mjesti, iza velikog vrijesa i lemprike. P, širokolisne zelenike iznosi 2,45. Usporedi li se njena preferabilnost sasvim vrstama na plohi, nalazi se tek na šestom mjestu. 3. Nije primijećeno obgrizanje hrasta crnike, koji je dominantna vrsta u fitocenozi. 4. S povećanjem promjera baze izbojka raste i duljina odgriženog dijela izbojka, ali, proporcionalno duljni izbojka, postotak odgriženog dijela izbojka približno je isti kod svih promjera baze izbojaka. 5. Postotak odgriženog dijela izbojaka kod vršnih izbojaka iznosi oko 38 % (bez obzira na promjer baze). Adamič, M., 1990: Prehranske značilnosti kot element načrtovanja varstva, gojitve in lova park- ljaste divjadi s odudarkom na jelenjadi (Cervus elaphus L.); Universa Edvarda Kardelja v Ljubljani - VDO Biotehniška fakulteta, Institut za gozdno in lesno gospodarstvo VTOZD za goz- darstvo; Strokovna in znanstvena dela 105; Doktorska disertacija na Univerzi v Beogradu; Ljubljana; 203 pp. Danell,K. &Bergström,R., 1987: Studies on Interactions Between Moose and Two Species of Birch in Sweden, A Rewiew; Proceedings-Symposium on Plant-Herbivore Interactions; Snowbird, Utah, August 7-9, 1985; Intermountain Research Station, forest Service, U.S. Department of Agriculture, Ogden, 48-57, Utah. Grajdl, M., 1993: Analiza kvaliteta trofeja muflona u ograđenom uzgajalištu "Garjevica" Kutina; diplomski rad; Zagreb; 35 pp. M at i ć, S., Rauš, Đ., 1986: Prevođenje makija i panja- ča hrasta crnike u sastojine višeg uzgojnog oblika; Glasnik za šumske pokuse, posebno izdanje broj 2; Zagreb; 79-86 pp. Medvedović, J., 1989: Metoda utvrđivanja prehrambenih potencijala za divljač; Radovi, Šumarski institut Jastrebarsko, Br. 80; Zagreb; 29-36 pp. Prpić , B., 1986: Odnos hrasta crnike i nekih njegovih pratilaca prema vodi i svjetlu; Glasnik za šumske pokuse - posebno izdanje, 2. Dio; Zagreb; 69-77 pp. 6. Postotak odgriženog dijela postranih izbojaka kreće se od 41 (promjer 4 mm) do 46 % (promjer 1 mm). 7. Za predstojeće razdoblje brsta divljači ostaje još 71 % izbojaka (koji su neoštećeni) za brštenje. 8. Budući daje rekognosciranjem lovišta na kraju brs- nog razdoblja na istoj primjernoj plohi bilo ustanovljeno da su svi izbojci na panjevima širokolisne zelenike bili oštećeni (dakle oštećenostje bila 100 %), bilo bi dobro prilikom određivanja kapaciteta lovišta kapacitet lovišta određivati prema količini prirodne prehrambene baze divljači, koja istoj stoji na raspolaganju tijekom najncpovoljnijeg dijela godine, što se tiče uvjeta za život. U mediteranskom području takvi uvjeti za divljač vladaju tijekom ljeta. 9. Kako bi se dobio bolji uvid u interakciju divljač-re- surs, potrebno je načiniti više ovakvih snimaka tijekom godine. R a g u ž, D., G r u b e š i ć, M., 1996: Istraživanja mogućnosti gospodarenja na prostoru Mediterana; Hrvatsko šumarsko društvo, Skrb za hrvatske šume od 1846. do 1996., Unapređenje proizvodnje biomase šumskih ekosustava; Zagreb, 187-193 pp. R a u š, Đ., M a t i ć, S., 1986: Prevođenje makija i pa- njača hrasta crnike u sastojine višeg uzgojnog oblika; Glasnik za šumske pokuse - posebno izdanje, 2. Dio; Zagreb; 79-86 pp. Risehoover, K.L., 1987: Intraspecific Variation in Moose Preference for Willows; Proceedings- Symposium on Plant -Herbivore Interactions; Snowbird, Utah, August 7-9, 1985; Intermountain Research Station, forest Service, U.S. Department of Agriculture, Ogden, 48-57, Utah. Va n č i n a, N., 1994: Razvoj populacije muflona u lovištu "Petehovac" Delnice od unašanja do danas; diplomski rad; Zagreb; 55 pp. Vi 1 i č i ć, V, 1992: Metoda istraživanja utjecaja divljači na prirodnu obnovu šuma, Radovi, Šumarski institut Jastrebarsko, Vol.27, Br. 2,: 167-174, Jastrebarsko. Viličić, V, Krejči, V, Grubešić, M., Dubra- vac, T., 1998: Razvoj pomlatka hrasta crnike (Qiierciis ilex L.) izvrgnutog utjecaju krupne divljači; Radovi, Šumarski institut Jastrebarsko, Vol. 33, Br.2; Jastrebarsko; 103-116 pp. Vukelić, J., Rauš,Đ., 1998: Šumarskafitocenologi- ja i šumske zajednice u Hrvatskoj, 310 pp, Zagreb. LITERATURA 291 |
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2000 str. 34 <-- 34 --> PDF |
k. ki-apniL-c, J. Vukelic. M. (irubcšic: l´RIIOd POZNAVANJU BKS I l:N.I.\ SIROkOI ISM /l.l.l-NIkl- Siniuirski list br. 5 6. CXXIV (2000), 2S5-2>-;2 SUMMARY: The paper proposes a method of determining ways of utilising a part of the natural nutritional base by wild ruminants (mou/jflon - Ovis amnion L.) in the forest of holm oak and flowering ash (Fraxino orni - Qucrcetum ilicis H-ice (1956) 1958). It has been established that at the end of spring and the beginning of summer wild ruminants browse predominantly on tree heath (Erica arborea L.). At the density of 4 heads per 100 ha, or 8 heads per 1 ha of felling area, wild ruminants did not inflict any economical or ecological damage. In the mentioned period, the wildlife did not damage holm oak (Quercus ilex L.). it was found that wild ruminants nibble off about 38% of the top shoot of its diameter. With lateral shoots, the percentage of the nibbled part of shoot decreases as the base diameter increases. Before the start of a more intensive browsing period, 71 % of undamaged crack phillyrea shoots are left for browsing since the majority of pasture plants are dry. Key words: moufflon (Ovis amnion L.), preference ratio index, crack phillyrea (Phillyrea latifolia L.) length of the nibbled part of a shoot, percentage of the nibbled part of the shoot 292 |