DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2000 str. 29 <-- 29 --> PDF |
IC Kiapinec. .1. Vukclić, M. Grubeiić: PRILOCi POZNAVANJU BRŠTENJA ŠIROKOLISNE ZELENIKE Šumarski list br. 5 6. CXXIV (2000), 285-292 tc koje su u uzorku bile zastupljene s manje od 2 %. Tu spadaju: Arbutus unedo, Erica arborea, Rubus da I ma - ticus, Stenactis annua, Asparagus acutifolius, Clematis flammula, Picris hieracioides, Tamus communis i Rosa sempervirens. Širokolisna zelenika je u uzorku bila zastupljena s 5,3 %. Ako se promatraju samo drvenaste vrste, onda je ona četvrta vrsta po brojnosti. U drvnoj masi crnikinih šuma ona je u prosjeku zastupljena s 1 % (Grafikon 2., Matić &Rauš, 1986). Dakle, sa šumarskog gledišta u ovim šumama zelenika je na trećem mjestu po udjelu u drvnoj masi. Iz Tablice 3 vidljivo je da u navedenom razdoblju divljač nije oštećivala crniku i planiku, koje su u drvnoj masi najzastupljenije. Poštivajući biodiverzitet kao ključnu smjernicu modernog šumarstva, nameće se potreba istraživanja utje caja divljači i na sporedne vrste drveća u sastojini. Ukoliko one budu ugrožene od divljači, tada bi se i to moglo nazvati šumskom štetom. Naime, pod šumskom štetom od divljači smatra se ekološki i ekonomski poremećaj šumskog ekosustava, izazvan utjecajem divljači, a šumska šteta i stupanj šumske štete utvrđuju se florističkom analizom vegetacije (Medvedović, 1989). Metoda utvrđivanja prehrambenih potencijala za divljač predpostavlja pri određivanju biomase drvenastih vrsta i to svih jednogodišnjih izbojaka. Teoretski gledano, stabilnost ekosustava nije narušena ukoliko bi- ljožderi tijekom godine konzumiraju količinu biomase koja je manja od ukupno proizvedene biomase na nekom staništu. Ukoliko je konzumirana količina jednaka proizvedenoj količini resursa, tada postoji opasnost od narušavanja ravnoteže na relaciji biljožder-resurs. Od ukupno 16 biljnih vrsta koje su snimljene na primjernim plohama, divljač za brst koristi samo njih 9. U spomenutom razdoblju svibanj-srpanj 1999. g. najpre- ferabilnija biljna vrsta je veliki vrijes (Erica arborea) - P = 17,96. Zelenika (Phyllyrea latifolia) se po prefera- bilnosti nalazi tek na šestom mjestu - P,=2,45. Preferabilnost biljnih vrsta Poslije velikog vrijesa po preferabilnosti slijede bodljikava veprina (Ruscus aculeatus) - P—%,9%, škrobut (Clematis flammula) - P,=8,98 i krasolika (Stenactis annua) - P,=4,49. Potonja vrsta je neofit i nije karakteristična za šumu hrasta crnike i crnog jasena. Najnižu preferabilnost za to razdoblje ima crni jasen (Fraxinus ornus) - P=0,66. Duljina odgriženog dijela izbojka Kako bi se odredilo koliki dio izbojka po kategoriji i promjeru divljač odgrize tijekom lipnja, duljine izbojaka su po promjerima izjednačene linearnim regresijskim modelom, posebice vršni izbojci, a posebice postrani. Regesija je izvršena uz granicu pouzdanosti od 95 %. Uz istu granicu pouzdanosti dobiveni su koeficijenti korelacije za vršne izbojke r = 0,65123 (neoštećeni), r = 0,58148 (oštećeni) tc za postrane izbojke r = 0,66328 (neoštećeni) i r = 0,57521 (oštećeni). Grafikoni 4 i 5 jasno pokazuju da s promjerom baze izbojka raste i njegova duljina, stoje i logično, a isto tako iz grafikona proizlazi da se s povećanjem promjera izbojka na bazi povećava duljina odgriženog (kozumi- ranog) dijela izbojka. U tu svrhu je iz dotičnih regresijskih modela izračunata duljina izbojka ovisno o promjeru, te duljina odgriženog dijela izbojka, a rezultati su prikazani u tablicama 2 i 3. 287 |