DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/2000 str. 79     <-- 79 -->        PDF

Slojevi organske materije stvaraju specifičnu mi-
kroklimu i sastav mokroorganizama koji daju šumskom
tlu bitne karakteristike, različite od onih koje imaju druga
tla. U površinskom sloju rastvara se listinac, te ostali
ostaci vegetacije i životinjskog svijeta. Istina je da su
mnoga ostala tla, osim tla tundra, stepa, močvara i pustinja,
razvijana pod utjecajem šuma ali su stoljećima
bez šumskog pokrivača izgubila osobine šumskog tla.
Pritehet i F i s c e r su 1987. g. dali definiciju: "Šumsko
tlo je ono koje je aktualno pod utjecajem šumske
vegetacije".


Rasprostranjenost šumskog tla na Siciliji također se
podudara sa sadašnjom rasprostranjenošću šumske vegetacije,
ali se nalazi pod utjecajem klimatskih i antropoloških
čimbenika. Šume su na Siciliji pokrivale velik dio
ukupne površine, da bi se krajem Drugog svjetskog rata
ta površina svela na svega 85.643 ha. Nakon većih poslijeratnih
zahvata na pošumljavanju, površina pod šumama
danas iznosi 283.000 ha ili 10,4 % površine otoka.
Od te površine na crnogoricu odpada 16 %, bjelogoricu
39,3 %, mješane šume 21,3 % i degradirane šume 23,4
%. Po uzgojnom obliku 77,7 % su visoke šume i 22,3 %
panjače.


Prva intenzivnija pedološka istraživanja na Siciliji
vršena su 1969. g. (Bal latore i Fierotti) u području
planine Madonie. Oni su dali shematski prikaz razvoja
tla koji ima sljedeći tok:


- matična stijena


protorendzina


rendzina


smeđa rendzina


crvenica (terra rosa)


smeđe tlo (terra bruna)


Ovaj tok može biti i obratan, u smislu degradacije,
od smeđe i crvene zemlje do protorendzine.


Autor je obradio specifičnosti tla vezane za vrste vegetacije
sa svim biotskim i abiotskim karakteristikama.
Posebno je interesantan osvrt na tlo gdje uspijeva "Fra-
ssino da manna" -jasen (F. angustifolia), vrsta koja se
od pamtivijeka uzgaja radi proizvodnje smolaste tvari
(manna), koja se upotrebljava za pripravu raznih ljekovitih
preparata. Tla na kojima se uzgaja taj jasen trebaju
biti duboka, glinasta, neutralne reakcije, bogata dušikom,
fosforom i organskim tvarima.


Istraživanje kvalitete i specifičnosti tla ima i značajnu
praktičnu važnost, radi odabira vrsta za pošumljava-
nje i mogućnost ocjene potencijalne produktivnosti tla,
što omogućuje sigurnije investiranje.


Lucio di Cosmo: Bilješka o rasprostranjenosti
plut ujaka (Quercus suber L.) u području Viterba.


Zadatak ovog istraživanja je ustanoviti mogućnost
opstanka plutnjaka u području Vitcrbe s ustanovljenjem
limitirajućih čimbenika.


Plutnjak je rasprostranjen u Španjolskoj, Portugalu,
Francuskoj, Alžiru, Tunisu, Maroku i Italiji, na ukupno
oko dva milijuna hektara površine. Italija sa 98.862 ha
(ISTAT: šumska statistika 1994.) zauzima posljednje
mjesto. Plutnjak je u Italiji rasprostranjen u više provincija,
najviše ga ima na Sardiniji (98.672 ha). U regiji Lazio
ga ima 1.149 ha i to Latina 991 ha i Viterbo 158 ha.


Istraživanja su išla u dva smjera: kvalitetno-kvan-
titetna proizvodnja pluta i teritorijalna rasprostranjenost
plutnjaka, stoje predmet ovog članka.


Prisutnost plutnjaka u području Viterba očituje se u
tri oblika:


- čiste sastojine plutnjaka;


raspršena stabla ili manje grupe u sklopu drugih vrsta
panjača;


- pojedinačna stabla.


Ovi su podaci uneseni u "Kartu rasprostranjen]a
plutnjaka područja Viterbo".


Na rasprostranjenost plutnjaka utječu bioklimatski,
hidrografski i pedološki čimbenici, koji limitiraju njegovu
rasprostranenost i to na sjeveru i jugu neodgovarajući
tereni, a na istoku prevelika količina oborina, koje
na pojedinim supstratima djeluju nepovoljno. Iz tih
razloga plutnjak je uglavnom raširen u koridorima i
manjim izoliranim skupinama.


Pored ovih limitirajućih čimbenika sigurno je daje
hrast plutnjak tijekom stoljeća najviše reduciran nepovoljnim
antropološkim utjecajem.


Loevve V, Gonzales M., Subiri M., Urqui-
eta E., Lopez C, Cabrera J.: Nove pogodnosti u
proizvodnji drveta u južno-središnjem dijelu Čilea.


Posljednjih dvadesetak godina razvoj šumskog sektora
u Čileu postigao je značajan napredak. Razlog tomu
su dobrim dijelom poticaji Vlade određeni zakonom iz
1974. g., kojim država sa 75 % učešća sudjeluje u investicijama
u šumarskoj proizvodnji. Iako ovaj poticaj teoretski
mogu koristiti svi poduzetnici, u praksi su tu mogućnost
koristile samo velike kompanije, jer je država
odobravala financijska sredstva tek nakon uspješno izvršenih
zahvata. U projektu je da se za 15 godina donese
novi Vladin program za proširenje ovih zahvata na manjim
posjedima, a osobito na degradiranim površinama.


Ove investicije unesle su i bitnu promjenu u sastavu
šumske vegetacije. Od ukupne šumske površine
(1.835.985 ha) 92 % se odnosilo na kulture brzog rasta:
Pinus radiata i Eucalyptus sp. Ove monokulture izlože-


338