DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/2000 str. 100     <-- 100 -->        PDF

paka u gospodarenju, kada se navedeni uređajni elementi
kao verbalni (opisni), okularno ocijenjeni, a posebice
kao mjerenjem polučeni pokazatelji stanja sastojina
u vrijeme uređivanja, koriste u propisanoj alternaciji
pri usvajanju i donošenju odrednica budućeg gospodarenja.
Propisani stručni postupci se zbog navedene
istoznačnosti, odnosno jednostavnog poistovjećivanja
navedenih uređajnih elemenata mogu temeljiti na pogrešnoj
prognozi očuvanja, zaštite, a posebice prirodne
obnove šumskih sastojina, stoje u pozitivnom usmjeravanju
procesa razvoja po načelima oponašanja prirode -
zbog njegove dugotrajnosti - nepoželjno i štetno. Negativne
posljednice počinju se uočavati i mogu utvrditi
nakon niza godina, kada će prevoditelji radova morati
zbog primjene neadekvatnih propisa ispravljati nastale
"stručne probleme" u gospodarenju.


3.


U redaj ne elemente sklop, pokrovnost, zastrtost i
gustoću treba u svrhu otklanjanja nedoumica i što točnijeg
prognoziranja trenda i tempa razvoja te prirodne
obnove sastojina razlučiti, jezgrovito definirati i u stručnim
propisima primjereno pojmovno oblikovati. U
protivnom će primjena načela unifikacije člankom 14
propisanih uređajnih elemenata i nadalje biti "kamen
smutnje" u ostvarenju potrajnosti obnove i razvoja
šumskih sastojina i uz povoljne prirodne uvjete.


4.
Sklop je opći pojam za raspored elemenata unutar
neke cjeline (A n ić V. 1991.).


U šumarstvu je sklop uvriježeni stručni naziv za definiranje
rasporedenosti i međuodnosa krošanja osnovnih
gradbenih elemenata šumskih sastojina - stabala, u
mjerenom dijelu sastojina iznad taksacijske granice.


Zbog različite konstitucije jednodobnih i raznodob-
nih šumskih sastojina, sklop je kao stručni pojam za
prikazivanje sustava krošanja upotrebljiv samo u
jednodobnim sastojinama, kojih se krošnje stabala
nalaze u jednom suvislom visinskom pojasu kao cjelini
u tzv. proizvodnoj ili gornjoj etaži (jednoslojne sastojine),
ili u sastojinama kojih se krošnje određenog broja
stabala nalaze osim u gornjem i u drugom nižem suvislom
visinskom pojasu od prethodnog, u tzv. pomoćnoj
ili donjoj etaži (dvoslojne sastojine).


Kao primjer za prvi slučaj navodimo sastojine vlažnog
tipa hrasta lužnjaka s velikom žutilovkom u kojima
nema tako izražene donje etaže kao u drugom slučaju, u
sastojinama suhog tipa hrasta lužnjaka s običnim grabom,
gdje hrast tvori gornju, a grab donju etažu.


Za svaku etažu sustav se sklopa krošanja u opisu
sastojina prikazuje posebice.


Prema uzgojnom obliku, sklop krošanja je svrhovit
uređajni pokazatelj u šumskim sastojinama s normal


nom strukturom broja stabala po jedinici površine
(Gaussova zvonolika distribucija broja stabala).


Sklop krošanja može se valjano utvrditi samo na terenu
u prostoru sastojine. Pogrešno je sklop određivati
iz međupoložaja površina ploha najširih dijelova krošanja
samo na grafikonu njihovih horizontalnih projekcija
na tlu.


Ispravna predodžba o sklopljenosti krošanja, postiže
se tako, da se na istom grafikonu uz horizontalne
projekcije krošanja prikaže i vertikalni profil sastojine s
visinskim položajem najširih dijelova krošanja. Skica
položaja svakog stabla i širine njihovih krošanja slikovito
odražava izgrađenost vertikalnog profila i sklop-
ljenost krošanja po visinskim slojevima. No, i uz primjenu
ovog postupka, sklop krošanja ostaje obilježje
vezano uz uzgojne oblike šuma s izrazitim slojanjem
krošanja.


Ovo ističemo s razlogom, jer pravilnim prekidanjem,
odnosno otvaranjem valjano određenog sklopa
krošanja pospješujemo - kod zadovoljavajućeg uroda
sjemena - pojavu prirodne regeneracije, a potom reguliranjem
sklopa sukladno s potrebama uzraslih biljaka
za svjetlom u prizemnim dijelovima sastojine, utječemo
na opstanak prirodne regeneracije. Navedenim
stručnim postupcima osiguravamo prirodnu obnovu po
načelima oponašanja prirode, a istovremeno sprječavamo
moguću pojavu štetnog korova.


Definirati sklop gustoćom nije probitačno (čl. 14


stavak 2). Sklop krošanja može biti potpun, mjestimice
prekinut, prekinut i progaljen, a nikako veoma
gust, gust itd...


U šumarstvu se izraz gustoća upotrebljava za opis
međupoložaja debala raznoliko raspoređenih stabala po
površini u prostoru sastojine i iskazuje prosječnim razmakom
stabala. U kontekstu ovog propisa govorimo o
gustoći sastojine, a ne o gustoći krošanja, kako bismo
otklonili dualističko značenje izraza. Gustoća krošanja
stabala je izraz za vizuelni dojam količine lišća, a
gustoća krošanja sastojine je izraz za vizuelni dojam
razmaknutosti krošanja.


Bez obzira na spoznaju da su stabla osnovni gradbe-
ni elementi šumske sastojine i da je za svako stablo
svojstvena invidualna gustoća krošnje, zbroj gustoća
krošanja pojedinih stabala ne možemo usvojiti kao gustoću
krošanja sastojine i upotrijebiti za definiranje stupnja
sklopa. Stupanj sklopa krošanja određen je međuodnosom
krošanja tj. razmakom krošanja ili procjenom
količine svijetla propuštenog između krošanja do tla, ne
gustoćom krošanja.


Kod okularne procjene gustoće sastojine oslanjamo
se na vizuelne dojmove, pa stupanj gustoće ocjenjujemo
s više stajališta. Svako stajalište je novi obzor ili vidokrug
različit od prethodnog. Ukupni vizuelni dojam
sa svih stajališta je za valjanu procjenu gustoće sasto-


458