DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2000 str. 101 <-- 101 --> PDF |
jine opterećen subjektivizmom. Uz savjesnu procjenu, za definiranje stupnja gustoće praktički je prihvatljiv, jer u našim pozitivnim stručnim propisima gustoća i klasifikacija sastojina po stupnjevima gustoće primjenom egzaktnih pokazatelja još nisu definirane. Zbog izuzetno značajne uloge krošanja u prirodnoj obnovi šumskih sastojina treba - u interesu pravilnog gospodarenja - sklop tj. međuodnos krošanja u prostoru sastojine oštro lučiti od gustoće sastojine tj. međusobne razmaknutosti stabala po površini sastojine određene izmjerenim ili vizuclno ocijenjenim razmakom njihovih debala. Ova dva uređajna elementa ni u kojem slučaju ne možemo poistovjetiti. Svaki od njih odnosi se na drugu čest stabla (deblo i krošnja), različito se mjere ili ocije- njuju i određuju različite uređajne pokazatelje. Pri određivanju sklopa krošanja temeljni je pokazatelj srednji promjer krošnje a prosječni razmak stabala nužni pomoćni pokazatelj. Kod određivanja gustoće sastojine je obrnuto. Gustoća sastojine se kao stručni naziv i uređajni pokazatelj - upravo zbog poistovjećivanja sa sklopom i pogrešnih interpretacija istog - postupno napušta u praktičnoj primjeni. Veći značaj pridaje se egzaktnijem uređajnom pokazatelju obrastu, koji ćemo obraditi drugom prilikom. 5. Pokrovnost i zastrtost tla krošnjama je stručno nazivlje za dva osnovna obilježja krošanja drugog uzgojnog oblika šume: šumskih sastojina preborne strukture broja stabala po jedinici površine (Liocourtova hiperbolična distribucija broja stabala). Konstitucija sastojina s kojima se preborno gospodari odlikuje se specifičnom visinskom raspoređenošću krošanja, potpuno različitom od prethodnog uzgojnog oblika šume. Na jedinici površine mjerenog dijela sastojine nalazimo stabla svih prsnih promjera (od taksa- cijske granice do dimenzije zrelosti), svih mogućih visina te dužina, širina i oblika krošanja, kojih su površine ploha najširih dijelova nejednoliko raspoređene u cijelom vertikalnom profilu u različitim visinama pa i na stablima istih taksacijskih karakteristika. Zbog heterogenog i prekidnog visinskog slojanja krošanja u sastojinama ovog uzgojnog oblika, nije moguće iz međuodnosa krošanja odrediti sklop u prostoru sastojine kao cjeline. Umjesto sklopa krošanja u prostoru sastojine ovdje se određuju pokrovnost i zastrtost tla krošnjama, ali na grafikonima njihovih horizontalnih projekcija u ravnini tla. Na grafikonima horizontalnih projekcija pokrovnih površina krošanja određenih konturama obodnih linija najviših dijelova u prostoru i spuštenih iz različitih pro stornih ravnina u jednu horizontalnu ravninu tla, mogu se nužni elementi krošanja za određivanje pokrovnosti i zastrtosti valjano grafički prikazati, dovoljno točno izmjeriti i brojčano izraziti. Površina tla koju prekriva horizontalna projekcija pokrovne površine krošnje jednog stabla osvijetljenog suncem u zenitu je istovremeno i krošnjom zastrta površina. Pokrovna površina krošnje i krošnjom zastrta površina tla su kod jednog stabla jednake. Reprezentant oba obilježja je površina horizontalne projekcije u ravnini tla. Ova istovjetnost najvjerojatniji je razlog alternativne primjene stručnog nazivlja pokrovnost i zastrtost za istu površinu projekcije u horizontalnoj ravnini tla. Bez obzira na jednakost kod jednog stabla, medu tretiranim obilježjima postoji jasna distinkcija, koja dolazi do izražaja pri određivanju pokrovnosti i zastrtosti za sastojine kao cjeline. Pokrovna površina ili pokrovnost sastojine jednaka je zbroju pokrovnih površina krošanja svih stabala u prostoru mjerenog dijela sastojine iznad taksacijske granice, odnosno, određena je zbrojem površina horizontalnih projekeja krošanja svih stabala po jedinici površine iznad taksacijske granice. Krošnjama zastrta površina je dio površine sastojine zastrt krošnjama stabala mjerenog dijela sastojine od izravnog sunčanog svjetla, odnosno, dio površine sastojine prekriven horizontalnim projekcijama krošanja stabala mjerenog dijela sastojine. Stabla i stabalca nemjerenog dijela sastojine ispod taksacijske granice pri ovom obračunu ne uzimamo u obzir, iako i njihove krošnje zastiru tlo. Pokrovnost i zastrtost mjerenog dijela sastojine određujemo upravo zato da stablima i stabalcima nemjerenog dijela sastojine, odabranim pri doznaci kao stabla budućnosti (plus stabla), izgospodarimo potrebni životni prostor, kao jedan od preduvjeta za normalni razvoj. Radi cjelovite predodžbe o obilježjima krošanja i njihovom značaju u prirodnoj obnovi šumskih sastojina, neophodno je, uz četiri opisana definirati i peto obilježje stajališnu površinu stabla. Dio prostora koje zauzima pojedino stablo u vertikalnom profilu sastojine nazvan staja lisni prostor ili prostor rasta određen je zamišljenim šupljim valjkom, u čijem se središtu nalazi stablo. Površina baze valjka ili tzv. stajališna površina stabla -jednaka je površini horizontalne projekcije krošnje tog stabla (transformirane u krug, kao najsličnijem prirodnom obliku krošnje). Stajališne površine su kompleksnije obilježje (poput zastrtosti) od ove pojednostavljene definicije. Svako stablo tijekom razvoja od taksacijske granice do dimenzije zrelosti treba u svom okolišu, a posebice u 459 |