DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2000 str. 102 <-- 102 --> PDF |
okolišu najšireg dijela krošnje slobodni prostor za normalni rast krošnje u visinu i širinu. Potreba progresivnog povećanja slobodnog prostora oko stabla za normalni razvoj krošnje u širinu, ukazuje na stalnost promjena stajališne, pokrovne i zastrte površine pojedinog stabla. Te mijene se zbog stalnih promjena krošnje i njezina okoliša od stabla od stabla razlikuju. Razlike su veće, što su stabla nepravilnije raspoređena po površini, što je jače narušen vertikalni profil sastojine i stoje veće međusobno prekrivanje krošanja. Stajališna površina stabala se često naziva i stajalište stabla. Naziv nije primjeren ovom obilježju. Stajalište je pojam ograničen samo na dio tla iz kojeg izrasta deblo stabla, dok je stajališna površina dio površine sastojine prekriven horizontalnom projekcijom krošnje stabla. Na pojedinim dijelovima površine sastojine može zbog nepravilne prostorne raspoređenosti stabala koincidirati i više stajališnih površina. Iznijete pojave uzrokom su da se stajališne površine stabala, pokrovnost krošanja i zastrtost tla za sastojine kao cjeline, u praksi rijetko određuju mjerenjem, sa svrhom da nadomjeste okularne procjene. Budući da su ovakvi slučajevi učestala pojava u pre- bornim sastojinama, neophodno je ukupnu pokrovnu površinu krošanja, prosječnu stajališnu površinu stabala i ukupnu krošnjama zastrtu površinu ispravno definirati propisom i primijeniti u praksi. Određivanje stajališne površine jednog ili nekolicine stabala je lagano i točno. Određivanje ukupne stajališne površine zbrajanjem pojedinačnih stajališnih površina svih stabala sastojine je zamršeno, neracionalno i teško. U praksi je određivanje ukupne stajališne površine procjenom pojedinačnih zamijenjeno obrnutim postupkom. Ukupna potencijalna stajališna površina svih stabala jednaka je površini mjerne jedinice -jednom hektaru (10.000 nr). Podijeljena s brojem stabala mjerenog dijela sastojine, određuje prosječnu stajališnu površinu stabala. Ovim postupkom stabla u sastojini djelomično gube individualnost i poprimaju vrijednost prosjeka, no rezultati zadovoljavaju potrebe prakse. Pri određivanju pokrovnosti sastojine, stabla - za razliku od prethodnog slučaja - zadržavaju individualne karakteristike krošnje. Pokrovna površina krošnje svakog stabla izravno sudjeluje u ukupnoj pokrovnosti sastojine. Primjenom racionalnog uzorka izmjere promjera krošanja i grafikona njihovih horizontalnih projekcija, pridobivaju se - pomoću općepoznatih korelacija za odnos D : d (promjer krošnje : prsni promjer) i temeljnice - praktički prihvatljivi brojčani rezultati o pokrovnosti krošanja po debljinskim stupnjevima i ukupno za sasto- jinu po hektaru: Fp= (D/d)2xGm2/ha Prosječne stajališne površine stabala i individualne pokrovne površine krošanja se od stabla do stabla razlikuju. Iz ovih razlika rezultira i nejednakost ukupnih stajališnih i pokrovnih površina za sastojine kao cjeline. Isti je slučaj i sa zastrtom površinom, pod kojom smatramo dio sastojinske površine zastrt krošnjama ili prekriven njihovim horizontalnim projekcijama. Površina preborne sastojine može biti nezastrta i zastrta (jednom krošnjom ili jednostruko zastrta a zbog međusobnog prekrivanja krošanja susjednih stabala i dvostruko, trostruko ili višestruko zastrta). Bez obzira na to s koliko krošanja je istovremeno zastrt isti dio površine (jednostruko, dvostruko ili višestruko), zastiranje je u projekciji na tlu predstavljeno jednom horizontalnom projekcijom. Ta se površina kao zastrta uzima u obzir samo jedanput. Ovu pojavu tumačimo činjenicom što je svaki dio zastrte površine sastojine suvisla cjelina, definirana vanjskim konturama površina horizontalnih projekcija krošanja, unutar koje višestruko zastrti dijelovi iščezavaju. Zbroj suvislo zastrtih površina predstavlja ukupnu zastrtu površinu sastojine, koja se u primjeni - bez obzira na slojanje krošanja u prostoru - tretira kao jednostruko zastrta. Preostali dio površine tla do punog hektara je nezastrti dio površine sastojine. Najjednostavniji primjer za jasno tumačenje distinkcije između pokrovnosti i zastrtosti nalazimo u građevinarstvu. Crijep ugrađen na krov zgrade zastire cijelu površinu krova. Ta površina jednaka je zastrtoj površini. Crijepovi se zbog nepropusnosti ne polažu jedan pored drugoga, već tako da se međusobno prekrivaju. Zbog toga je ukupna površina crijepa potrebnog za prekrivanje veća od one koju će zastirati na krovu. Ta površina jednaka je pokrovnoj površini. Razlika između pokrovne i zastrte površine je površina prekrivanja. Kako su crijepovi jednakih pokrovnih površina i jednako se međusobno prekrivaju, ukupna površina prekrivanja se lagano izračuna. U šumskim sastojinama se zbog stalnog rasta krošanja u širinu i promjena površina horizontalnih projekcija krošanja mijenjaju i površine međusobnog prekrivanja. Mozaičnost razlika površina prekrivanja uzrokom je stoje racionalno određivanje zastrte površine u široj praksi još i danas otvoreno. U stručnoj literaturi pokrovnost se i zastrtost često poistovjećuju s pojmovima sklopljenost i zasjenjenost 460 |