DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2000 str. 105 <-- 105 --> PDF |
kon izvršenih prorjcda, gdje se po šumskouzgojnim načelima odabiru stabala za sječu s ciljem popravljanja strukture i kvalitete postojeće sastojine (u osnovi obrazac 0-7). Realizacija redovitog glavnog i prethodnog prihoda obavlja se nakon redovite doznake stabala za sječu. Karakteristika slučajnog prihoda je da on nije predviđen osnovom, odnosno programom, nego se realizira nakon izvršene nužne ili sanitarne doznake. Ovdje se radi o suhim i deformiranim stablima, koje iz uzgojnih razloga treba što prije ukloniti iz sastojina. Kod razvrstavanja ovog prihoda na glavni slučajni i prethodni slučajni, primarnu ulogu ima starost sastojine. Ako je sastojina svojom starošću dosegla propisanu ophodnju, užita drvna zaliha suhih i defektnih stabala spada u slučajni glavni prihod. Međutim ako sastojina svojom starošću nije dosegla propisanu ophodnju, užita drvna zaliha spada u prethodni slučajni prihod. Ako uzmemo, primjera radi, sastojinu hrasta lužnja- U šumarskoj proizvodnji, gdje proizvodni procesi traju desetljećima pa i stoljećima, nije moguće kao u proizvodnji kraćih proizvodnih razdoblja, eksperimentirati metodama pokušaja i tražiti kvalitetnija rješenja. Da bi šumarsku proizvodnju usmjeravali racionalno, prijeko je potrebno u prvome redu služiti se dostignućima botaničkih istraživanja evolucije filogenetike, kako bi znali pravilno usmjeriti naša stručna i znanstvena istraživanja u smislu iskorištavanja biljaka. Zbog toga istraživanje evolucija i nauka o descedenciji predstavlja središte biološke znanosti, koje opslužuju paleo- botanika, molekularna biologija, fiziologija, morfologija, anatomija, citologija, sistematika, floristika, nauka o arealu i citogenetika. Za uzgoj šuma važna su biološka istraživanja u kojima se došlo do spoznaje da svaka populacija uspostavlja ravnotežu između svoje genetske plastičnosti i stabilnosti, što u vremenu predstavlja njenu evoluciju usmjerenu selekcijom i izolacijom, a generirani! mutacijom i rekombinacijom. Taj proces prilagođavanja, odnosno traženja ravnoteže nije samo biološka zakonitost, već i fizikalna, pa čak i filozofska, u ukupnosti opterećena fenomenom potpunog odsustva ireverziliilnosti. Zbog toga, racionalno usmjeravanje šumarske proizvodnje uz korišćenje ovih načela, moglo bi dati dobre učinke. Sjemenjače u šumarstvu značajke uzgojnih vrsta Uzgojne vrste u šumarstvu sastavni su dio odjeljka sjemenjača s kojima dijele zajednički evolucijski proces. ka staru 145 godina, koja iz bilo kojih razloga nije predviđena za sječu u I/l kao etat glavnog prihoda (posebno dobra kvaliteta, balans etata, potrajnost prihoda), nego je predviđena za prorjedu (prethodni prihod) užita drvna zaliha iz prorjeda spada u redoviti prethodni prihod, a užita drvna zaliha slučajnog prihoda u tom odsjeku spada u slučajni glavni prihod. To je logično, jer je drvna zaliha prorjeda uvijek redovit prethodni prihod, a budući daje sastojina svojom starošću dosegnula propisanu ophodnju, slučajni prihod u toj sastojini spada u slučajni glavni prihod. U svim odsjecima koji su osnovom predviđeni za etat glavnog prihoda u I/l ne može biti slučajnog prihoda, jer je osnovom predviđena cjelokupna zaliha za sječu u I/l, pa prema tomu nema ni slučajnog prihoda. Užita drvna zaliha slučajnog prihoda iskazuje se u m3 bez površine odsjeka u kojima je realiziran slučajni prihod. Mr. sc. Martin Krajina, dipl. ing. šum. Nastanak sjemenjača botanika smješta u paleozoik, točnije u devon, prije 400 mil. godina. Kroz dugo evolucijsko razdoblje i filogenetske procese danas je poznato oko 227 000 sjemenjača, pri čemu su se izdiferen- cirale tri osnovne skupine sjemenjača: Coniferophytina, Cycadophytina i Magnoliophytina. Prve dvije skupine Coniferophytina i Cycadophytina su primitivnijih morfoloških i fizioloških oblika, jer su i po svom postanku starije te ih obuhvaćamo zajedničkom skupinom Gymnospermae. Ove dvije skupine su značajne po njihovom paralelnom razvoju od gornjeg devona. Kao treća skupina Magnoliophytina = Angiospermae pokazuje srodnost sa skupinom Cycadophytina, što ukazuje na njihov evolucijski razvoj i diferencijaciju iz te skupine, te potvrđuje da su Gymnospermae samo jedna rana razvojna faza sjemenjača, a ne prirodna srodstvena skupina. Prirodna potvrda toj teoriji je i brojnost pojedinih skupina, gdje 600 Coniferophytyna i 200 Cycadophytyna u raznolikosti vrsta predstavlja malen broj prema ostalom broju sjemenjača koje su u skupini Magnoliophytyna. Značajne uzgojne vrste u šumarstvu iz skupina Coniferophytyna i Cycadophytyna pronalazimo samo u razredu Pinatae podrazred Pinidae, odnosno crnogori- ce. Crnogorica se pojavljuju u gornjem karbonu da bi u mezozoiku razvile red Finales, koji se razgranao u 6 porodica. Usprkos svom primitivnijem obliku, golosje- menjače su se uspjele zadržati zahvaljujući odgovarajućim klimatskim regijama ili mikroklhnatskim predjelima koje nisu odgovarale većem pristupu kritosjeme- njača. Uopće, pojava golosjemenjača je ranija u odnosu POTICAJ PODIZANJA SUMA METODOM KOMPRIMIRANOG FILOGENETSKOG RAZVOJA Uvod 463 |