DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 7-8/2000 str. 121     <-- 121 -->        PDF

bnja. Na divlje patke i ostale ptice močvarice lovidba je
bila izuzetno duga, od 16. 6. do 28. 2. Za lov na srneću i
jelensku divljač trebala se tražiti "dozvola odstrjela" od
Banske Hrvatske.


Redoviti lovac morao je posjedovati sljedeće lovačke
isprave: člansku iskaznicu matičnog (seljačkog)
društva, oružni list za lovačku pušku (s kojom izvršava
pravo lova) i valjanu lovnu kartu. S potonjom ispravom
naš je seljak imao najviše problema. Naime, podzakon-
skim aktom bilo je određeno da upravna vlast ako nađe
za potrebno, može molitelja lovne karte predhodno
podvrći ispitu kako bi se utvrdilo da li dotični posjeduje
potrebna znanja oko rukovanja lovačkim oružjem i
mjerama opreza te iz općih lovnih propisa. Ispite su
obično provodili područni šumarski referenti. Da ispitanicima
iziđe u susret, Mišura u svojoj čitanci donosi
propise o polaganju ispita za lovočuvare, koji su mogli
poslužiti i svima onima koji se podvrgavaju ispitu za
ishođenje lovne karte.


Uz ovo poglavlje otisnut je ogledni primjerak Pravila
HSLD-a te upute o vođenju knjigovodstva. Uz


Iz broja 1, siječanj-veljača 2000. dajemo osvrt na
sljedeće članke:


Orazio Ciancio, Vittorio Garfi, Susanna No-
centini: Vremenski razmaci prorijeda u mladim
sastojinama duglazije {Pseudotsuga menziesii).


U ovom članku autor obrađuje praktičnu važnost
trajanja intervala između dvije prorjede u mladim sastojinama
duglazije. Režim prorjede izravno utječe na
kvalitetu pojedinih stabala i sastojine kao cjeline, te na
ujednačenost širine goda i prirasta.


Istraživanja su vršena u šumskom kompleksu Po-
dernovo u općini Pelago-Firenze. Sastojina se nalazi na
880 m n.v., ekspozicija je sjeverna, a nagib blagi. Srednja
godišnja temperatura je 8,8 °C, a oborine 1158 mm i
to uglavnom ujesen i proljeće.


Primjenjena su tri različita režima prorjede, koristeći
četiri pokusne plohe od 1000 četvornih metara, od
kojih jedna služi kao kontrolna. Prva prorjedaje izvršena
1981. g. u 18-oj godini starosti a druga 1991. u 28-oj
godini starosti.


Za definiranje vremenskog intervala unutar jednog
režima prorjede Ciancio i Nocentini su predložili uporabu
distancijalnog faktora (S%) od Hart-Beckinga.


Distancijalni faktor (S%) je postotni odnos između
srednjeg razmaka biljaka i dominantne visine unutar
sastojine, a to je praktički indeks gustoće. Kad se jed-


imenik članova, urudžbeni zapisnik i blagajnički dnevnik,
društvo je bilo obvezatno voditi Iskaz o ubijenoj
divljači i zvjeradi, a koji je jednom godišnje trebalo
dostaviti središnjoj lovačkoj organizaciji, a ona pak
objaviti u Lovačko-ribarskom vjesniku. Uz već spomenuti
Zakon o oružju, u Dodatku čitanke objavljeni su:
Zakon o lovu (od 5. 12. 1931.), propisi o polaganju ispita
za lovočuvare i Pravilnik o polaganju lugarskog ispita
za čuvare nedržavnih šuma.


Kažimo na kraju da je na naslovnici čitanke (vidi
sliku) otisnuta značka društva koja se sastojala od podložne
daščice s hrastovim grančicama i lišćem, na koju
je umjesto rogovlja pričvršćen štit s hrvatskim grbom, a
iznad njega kratica društva s likom kune u trku.


Seljačka lovačka čitanka (1. dio) Tadije Mišure, u
cijelosti je ispunila svrhu kojoj je bila namijenjena:
osposobiti našeg seljaka-lovca da podigne lov isto onako
kao što su ga podigli narodi nama susjednih zemalja.
Čuvajmo lov, podižimo lov!


Alojzije Frković


nom putem pokusa ustanovi optimalna vrijednost tog
indeksa moguće je odrediti početak i vremenski razmak
prorjeda.


U istraživanju učinka prorjeda utvrđivan je prirast
pomoću Presslerova svrdla. Analizom "izvrtaka" moglo
seje utvrditi trajanje korisnog učinka pojedinog zahvata.


Pokusi su omogućili da se može zaključiti, daje tradicionalno
trajanje razmaka između dvije prorjede od
10 g. predugo. Najbolje rezultate (uz prvu prorjedu u
razdoblju od 12 do 15 g. starosti) daje razmak od 6 do 7
godina kad je distancijalni faktor (S%) u relacijama 17
do 19 (prosječno 18), što omogućuje jednoličan prirast
pojedinih stabala i daje zadovoljavajuće učinke u biološkom
i ekonomskom pogledu.


Michele Brünett i, Nicola M ace h ion i, Claudio
Poll ini: Vizuelno ocjenjivanje kvalitete stojećih
stabala-primjer na smreci iz Trentina


Ovaj članak obrađuje mogućnost procjene kvalitete
stojećih stabala, a metodologija je data na primjeru
smreke {Picea abies Karst) iz Trentina. Pokus je izvršen
na 64 stabla smreke iz osam predjela Trentina. Poslije
izvršene procjene stabla su srušena, obrađena i
propiljena. Dobivene piljenice su procjenjene na temelju
njihove komercijalne vrijednosti. U praksi procjena
kvalitete stojećih stabala vrši se uglavnom iz dva


ITALIA FORESTALE E MONTANA


(časopis o ekonomskim i tehničkim odnosima
- izdanje talijanske akademije šumarskih nauka - Firenze)


479




ŠUMARSKI LIST 7-8/2000 str. 122     <-- 122 -->        PDF

razloga. Jedno je što čine šumari uzgajivači radi ocjene
stanja i vrijednosti sastojine, a drugo je iz komercijalnih
razloga (prodaja drveta na panju). Autor u članku
naglašava dva različita pristupa koje imaju uzgajivač i
korisnik drva-pilanar. Njihov pristup procjeni se znatno
razlikuje jer uzgajivač koristi svoja empirička iskustva
doznačujući stabla za sječu, a pilanar gleda samo stvarnu
vrijednost materijala kojeg će dobiti iz oborenih stabala.
Oni po autoru imaju "povijesno paradoksalno loše
kontakte".


Ako se kvaliteta stojećih stabala procjenjuje samo radi
prodaje onda je to uži komercijalni interes, dok je znatno
veća važnost procjena vrijednosti šumskih zaliha.


Prilikom procjene evidentirane su tri osnovne
karakteristike:


dendrološke: prsni promjer stabala i totalna visina
mjerena relaskopom ili hipsometrom.


kvaliteta debla: visina do prve zelene grane, do prve
suhe grane, zakrivljenost, rašljavost, sabljatost, zi-
motrenost, oštećenja od groma i druga oštećenja, te
prisutnost kvrga (zdravih, mrtvih, trulih i obraslih).


morfološke: izgled i veličina krošnje, raspored grana
(po metodologiji Magini-a iz 1972. g.), te oblik i
boja kore u donjem dijelu debla.


Ovi su podaci sistematizirani za sva stabla i trupci su
procjenom svrstani u tri kvalitetne grupe sa pripadajućom
vrijednosti. Nakon toga stabla su oborena i od svakog
stabla prva tri trupca dužine od 4,5 m odvezena na
pilanu i propiljena u standardne piljenice. Usporedbom
vrijednosti ispiljenih trupaca po lokalnim tržišnim cijenama
s procjenom u stojećem stanju došlo se do zadovoljavajućih
rezultata, ali se ukazala potreba za izvjesnim
modifikacijama.


Prorezom piljenica moglo se još preciznije ustanoviti
točnost procjena svih elemenata u stojećem stablu.
U pokusu je zanemarena vrijednost granjevine, okora-
kai refila.


Gaetana Senatore: Programirana vatra - polemika
o gospodarenju šumsko-pašnjačkim resursima


U članku autor obrađuje tehniku primjene kontrolirane
vatre kao preventivnu mjeru za smanjenje opasnosti
od požara. Cilj je smanjiti količinu zapaljivog materijala
koji se nalazi na ugroženom području. Smatra se,
daje "kritična količina" zapaljivog materijala kad prelazi
8 tona po hektaru. To smanjenje teoretski je moguće
na 4 načina:


primjenom mehaničkih sredstava;


uporabom kemijskih sredstava;


pašarenjem;


programiranom (kontroliranom) vatrom.


Primjena mehaničkih sredstava često je onemogućena
zbog nepristupačnosti terena, što onemogućuje širu
primjenu mehanizacije.


Uporaba kemijskih sredstava (razni herbicidi) pored
negativnog ekonomskog aspekta ima nepovoljan utjecaj
na ekološku ravnotežu.


Pašarenje iz već poznatih razlog ima ograničen
značaj.


Programirana (kontrolirana) vatra je po definiciji
Američkog šumarskog udruženja: "svjesna primjena
vatre za smanjenje zapaljivog materijala, pod određenim
meteorološkim uvjetima, pri određenoj vlažnosti
tla i materijala, što omogućuje primjenu vatre na predviđenoj
površini u određeno vrijeme, intenzitetom i brzinom
širenja koja omogućuje zahvaćanje predviđenih
zapaljivih masa".


Programirana vatra danas se intenzivno primjenjuje
u SAD-u, Kanadi, Južnoafričkoj Republici, Novom Zelandu
i Australiji. U Europi se ne primjenjuje u Grčkoj i
Italiji (osim Sardinije, Piemonta i Ligurije). U Španjolskoj
i Portugalu se primjenjuje lokalno, a u Francuskoj
u posljednje vrijeme doživljava pravu ekspanziju.


Tehnika primjene kontrolirane vatre je vrlo raznolika
i dobro proučena. Vatra se uvijek započinje iz sigurne
zone, gdje zapaljivog materijala ima najmanje. Primjenjuju
se različite tehnike kao na primjer:


- vatra protiv vjetra ili silazna,


- vatra u smjeru vjetra ili uzlazna,
vatra u izmjeničnim linijama,


vatra u okomitim ili bočnim linijama,


- vatra u izmjeničnim točkama,


- jednostavna kružna vatra,


kružna vatra sa koncentriranim žarištem,


- zvjezdasta vatra.


Koja će od ovih tehnika biti primjenjena ovisi o
mnogo čimbenika ali u praksi se najčešće primjenjuje
ona u kojoj vatra napreduje okomito na smjer vjetra.


Kontrolirana vatra sigurno je jedan od modernih načina
gospodarenja koji i u Europi postaje sve interesantniji,
ali se u Mediteranu treba prihvaćati sa oprezom
i rezervom, jer njena primjena uvijek nailazi na
poteškoće i nepredviđenosti. Po Liacos-u (1986) kontrolirana
vatra ostaje "vrag mediteranskih šuma".


Franc Grospić, dipl. ing.


480