DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2000 str. 122 <-- 122 --> PDF |
razloga. Jedno je što čine šumari uzgajivači radi ocjene stanja i vrijednosti sastojine, a drugo je iz komercijalnih razloga (prodaja drveta na panju). Autor u članku naglašava dva različita pristupa koje imaju uzgajivač i korisnik drva-pilanar. Njihov pristup procjeni se znatno razlikuje jer uzgajivač koristi svoja empirička iskustva doznačujući stabla za sječu, a pilanar gleda samo stvarnu vrijednost materijala kojeg će dobiti iz oborenih stabala. Oni po autoru imaju "povijesno paradoksalno loše kontakte". Ako se kvaliteta stojećih stabala procjenjuje samo radi prodaje onda je to uži komercijalni interes, dok je znatno veća važnost procjena vrijednosti šumskih zaliha. Prilikom procjene evidentirane su tri osnovne karakteristike: dendrološke: prsni promjer stabala i totalna visina mjerena relaskopom ili hipsometrom. kvaliteta debla: visina do prve zelene grane, do prve suhe grane, zakrivljenost, rašljavost, sabljatost, zi- motrenost, oštećenja od groma i druga oštećenja, te prisutnost kvrga (zdravih, mrtvih, trulih i obraslih). morfološke: izgled i veličina krošnje, raspored grana (po metodologiji Magini-a iz 1972. g.), te oblik i boja kore u donjem dijelu debla. Ovi su podaci sistematizirani za sva stabla i trupci su procjenom svrstani u tri kvalitetne grupe sa pripadajućom vrijednosti. Nakon toga stabla su oborena i od svakog stabla prva tri trupca dužine od 4,5 m odvezena na pilanu i propiljena u standardne piljenice. Usporedbom vrijednosti ispiljenih trupaca po lokalnim tržišnim cijenama s procjenom u stojećem stanju došlo se do zadovoljavajućih rezultata, ali se ukazala potreba za izvjesnim modifikacijama. Prorezom piljenica moglo se još preciznije ustanoviti točnost procjena svih elemenata u stojećem stablu. U pokusu je zanemarena vrijednost granjevine, okora- kai refila. Gaetana Senatore: Programirana vatra - polemika o gospodarenju šumsko-pašnjačkim resursima U članku autor obrađuje tehniku primjene kontrolirane vatre kao preventivnu mjeru za smanjenje opasnosti od požara. Cilj je smanjiti količinu zapaljivog materijala koji se nalazi na ugroženom području. Smatra se, daje "kritična količina" zapaljivog materijala kad prelazi 8 tona po hektaru. To smanjenje teoretski je moguće na 4 načina: primjenom mehaničkih sredstava; uporabom kemijskih sredstava; pašarenjem; programiranom (kontroliranom) vatrom. Primjena mehaničkih sredstava često je onemogućena zbog nepristupačnosti terena, što onemogućuje širu primjenu mehanizacije. Uporaba kemijskih sredstava (razni herbicidi) pored negativnog ekonomskog aspekta ima nepovoljan utjecaj na ekološku ravnotežu. Pašarenje iz već poznatih razlog ima ograničen značaj. Programirana (kontrolirana) vatra je po definiciji Američkog šumarskog udruženja: "svjesna primjena vatre za smanjenje zapaljivog materijala, pod određenim meteorološkim uvjetima, pri određenoj vlažnosti tla i materijala, što omogućuje primjenu vatre na predviđenoj površini u određeno vrijeme, intenzitetom i brzinom širenja koja omogućuje zahvaćanje predviđenih zapaljivih masa". Programirana vatra danas se intenzivno primjenjuje u SAD-u, Kanadi, Južnoafričkoj Republici, Novom Zelandu i Australiji. U Europi se ne primjenjuje u Grčkoj i Italiji (osim Sardinije, Piemonta i Ligurije). U Španjolskoj i Portugalu se primjenjuje lokalno, a u Francuskoj u posljednje vrijeme doživljava pravu ekspanziju. Tehnika primjene kontrolirane vatre je vrlo raznolika i dobro proučena. Vatra se uvijek započinje iz sigurne zone, gdje zapaljivog materijala ima najmanje. Primjenjuju se različite tehnike kao na primjer: - vatra protiv vjetra ili silazna, - vatra u smjeru vjetra ili uzlazna, vatra u izmjeničnim linijama, vatra u okomitim ili bočnim linijama, - vatra u izmjeničnim točkama, - jednostavna kružna vatra, kružna vatra sa koncentriranim žarištem, - zvjezdasta vatra. Koja će od ovih tehnika biti primjenjena ovisi o mnogo čimbenika ali u praksi se najčešće primjenjuje ona u kojoj vatra napreduje okomito na smjer vjetra. Kontrolirana vatra sigurno je jedan od modernih načina gospodarenja koji i u Europi postaje sve interesantniji, ali se u Mediteranu treba prihvaćati sa oprezom i rezervom, jer njena primjena uvijek nailazi na poteškoće i nepredviđenosti. Po Liacos-u (1986) kontrolirana vatra ostaje "vrag mediteranskih šuma". Franc Grospić, dipl. ing. 480 |