DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2000 str. 75 <-- 75 --> PDF |
U svom "Promišljanju o stanju šumarstva Hrvatske na pragu 21. stoljeća" kojega sam iznio kao poticaj za raspravu prilikom 102. redovite skupštine HŠD-a objavljenom u Šumarskom listu br. 7-8 1998. godine, iznio sam neke teze i stavove koje bi mogli i danas ponoviti. Za to postoje dva temeljna razloga. Prvi razlog je u tome stoje tema vrlo slična ovoj današnjoj, što ne znači da smo danas pogrešno izabrali temu za raspravu. Drugi razlog je puno važniji, jer se nažalost mnogo toga što sam iznio u "promišljanju", a što smo svi željeli da se mijenja, uglavnom nije promijenilo. Da se ne bi nepotrebno ponavljao i zauzimao dragocjeni prostor i vrijeme, iznijet ću samo neke podatke i činjenice na koje sam ukazivao tom prilikom. Ukazao sam na Zakon o zaštiti prirode, Pravilnik o unutarnjem redu Parka prirode Kopački rit, Zakon o inženjerskim komorama, prijedlog Zakona o otocima, Zakon o cestama, vodnom doprinosu i dr. i posebno naglasio da svaki od njih nekvalificirano i suprotno mišljenju i stavu šumarske struke i znanosti određuje putove razvoja šuma i šumarske struke. Nažalost, iako smo kao struka u proteklom razdoblju po mom mišljenju dobro reagirali, obavještavali javnost, tražili, a ponegdje vodili dijalog sa suprotnim stranama i danas su ti problemi ostali otvoreni i neriješeni, u svakom slučaju na štetu Hrvatske države, da ne spominjemo i šumarstva. Ukazali smo daje svaka dobit u šumarstvu temeljena na uskraćivanju sredstava na račun struke, jednostavne i biološke reprodukcije šuma. Toliki su problemi gospodarske naravi u struci i reprodukciji šuma, daje dobit, mogli bismo reći, fikcija onih koji ne shvaćaju bit šumarstva. Do danas se ni kod toga ništa nije promijenilo, možda je stanje gore nego prija dvije godine. Tražili smo licenciranje radova u šumarstvu i zabranu ulaska u šumu nekvalificiranih ljudi i strojeva. Čini mi se da se ni tu nije ništa promijenilo. Ukazali smo na pogrešne korake prilikom osnivanja Društava s ograničenom odgovornošću i tražili da se o tome struka izjasni. Čini mi se da se struka izjasnila, ali konkretnih radnji još nema, iako su vidljivi pozitivni pomaci u tom smjeru. Posebno smo isticali i u prvi plan gurali afirmaciju struke glede njenog digniteta, posebice kada je u pitanju šumarska etika i moralni lik šumara. Na to smo ukazivali i na 99. Skupštini 1994. u Križevcima, isto smo ponavljali i tražili na 101. Skupštini 1997. kao i na 102. Skupštini 1998. Tražimo i danas. Osjećam da je moral 1 etika tajkunizacije u negativnom smislu ipak okrznula i nas. Razmislimo o tome i neke stvari raščistimo pred samim sobom, pred Bogom i hrvatskim narodom. Glede današnje rasprave o hrvatskom šumarstvu za 21. stoljeće važno je istaknuti da bi sve razvijene zemlje Europe i Svijeta poželjele i rado prihvatile hrvatske šume i hrvatsko šumarstvo. To znači da bi šume po strukturi i načinu gospodarenja prihvatile bez pogovora i bilo kakvog mijenjanja, a šumarstvo bi prihvatili po organizacijskoj shemi, s tim da bi sigurno mijenjali raspodjelu rada, prava, odgovornosti i sredstava. Čini nam se da su to svi elementi na koje dominantan utjecaj ima stanje u društvu, odnosno državi. Pravna država i šumarstvo Europe nastaju istodobno prije nešto više od dva stoljeća. S obzirom daje šumarstvo svake zemlje njena infrastruktura, što znači daje ekološka i ekonomska podloga svake pravne države, svi usponi i padovi pravne države imaju čvrstu korelaciju s usponima i padovima njenog šumarstva. Sreća je stoje stanje šuma i stručni rad isključivo u rukama struke i tu se postižu dobri rezultati, a organizacijski i ekonomski pokazatelji te odnos prema radu i raspodjela rezultata rada slika je aktualnog stanja u društvu. Kada se pitamo kakvo šumarstvo treba biti u novom tisućljeću, najlakši i najtočniji je odgovor da ono mora biti onakvo kako je to određeno prilikom nastajanja šumarstva kao struke i znanosti krajem 18 stoljeća, bez obzira što danas to prisvajaju i na svoj način preoblikuju ministarske i ostale konferencije u Riju, Strazburu, Helsinkiju i drugdje. Šumarstvo se uvijek mora temeljiti na potrajno- sti, danas samo terminološki prekrštenom u održivi razvoj, prirodnom pomlađivanju šuma i njenoj prirodnoj strukturi danas prekrštenim u biodiverzitet, što uvijek ima i uvijek će imati najviše utjecaja na stabilnost i produktivnost šuma u šumarstvu svake zemlje. Bez obzira što neskromno zvuči, znanstvena je istina da po tim temeljnim načelima šumarstvo Hrvatske stoji najbolje u Europi. To je globalni odgovor kako moramo dalje u sljedeće tisućljeće, jer se dosadašnjih u šumi i šumarstvu stoljećima postizavanih rezultata ne bi bilo pametno odreći. Gospodarimo s 320 milijuna m3 drvne zalihe, godišnje nam prirašćuje 9 milijuna m3 drvne mase, možemo sjeći oko 6 milijuna m\ ali iz objektivnih razloga siječemo manje. Ukupna vrijednost drvne zalihe na panju iznosi oko 19 miljardi kn, vrijednost sastojina prvog dobnog razreda iznosi oko 9 milijardi kn, a sveukupna vrijednost općekorisnih funkcija šuma iznosi oko 330 milijardi kn (prema najnovijem obračunu stručnjaka iz Hrvatskih šuma). Kad je u pitanju organizacijska shema šumarstva, mišljenja smo da i na tom području imamo nekih prednosti. Neke temeljne činjenice nam ukazuju na to a to su: Imamo 80% državnih šuma, bilo bi bolje da ih imamo 100%, iako je privatizacija značajan čimbenik u ostalim društvenim i gospodarskim područjima, za šumarstvo to ne vrijedi. Država u 100% iznosu upravlja zrakom i vodama Hrvatske. Isto tako bi trebala u svom vlasništvu i pod svojim nadzorom imati i svih 2 400 000 ha šuma i šumskog zemljišta. Razlog takvog stava je u tome što su šume u našem 433 |