DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2000 str. 82 <-- 82 --> PDF |
men šuma, povjeri šumarskoj struci koja će osigurati najkompetentnije integralno upravljanje i gospodarenje bez sredstava iz proračuna. Šumarske djelatnike treba i fizički učiniti prepoznatljivima (odjeća, vozila i si.). Iznos financijskih sredstava za biološku reprodukciju ne planirati šablonski u postotku, nego vodeći računa o propisima osnova gospodarenja i cijeni rada i materijala na tržištu. Veću pozornost treba posvetiti programu razminiranja nedostupnih miniranih područja. Potrebno je uskladiti školovanje visokog i srednjeg šumarskog kadra s potrebama šumarstva RH. freba riješiti probleme glede uknjižbe državnog vlasništva. Potrebno je izdvojiti i drukčije tretirati površine (šumarije) koje se mogu samostalno financirati ("gospodarstvene šumarije") i one koje je potrebno financirati iz zajedničkog računa (neprofitne šumarije). Javnost rada i dalje mora biti osigurana. Treba stalno naglašavati kako u šumarstvu nema dobiti. Svako izdvajanje u proračun ili kao renta ide na štetu nužne biološke reprodukcije. Šumu treba promatrati kao ogromni ekološki resurs i nije dobro sve bazirati na profitabilnosti. Javnosti mora biti razvidno daje sječa samo nusprodukt gospodarenja tim ekološkim resursima. U okviru svoje rasprave o restrukturiranju, V. Ivan- čević je iznio i jedan problem glede zaštićenosti objekata prirode - konkretno NP Sjeverni Velebit, gdje se od prošlogodišnjeg proglašenja ništa ne radi, tako da infrastruktura propada, a sam objekat izložen je krađi i krivolovu. Stoga predlaže ili moratorij ili mijenjanje granica u stanje kao stoje predlagala U.Š. Senj. I. Tarnaj je u svojoj raspravi naznačio kako manje govorimo o šumarstvu u 21. stoljeću, a više o J.P. "Hrvatske šume" i načinu njegovog organiziranja. Vrijeme i integrativni procesi koji slijede nalažu redefiniranje šumarskih politika i prilagodbu sustava situaciji, jer ni šumarstvo ne može biti pod staklenim zvonom i ne slijediti globalne procese koje je potrebno prilagoditi. On je sam, kako kaže, u specifičnoj ulozi jer jedan od tvoraca dosadašnjeg ustroja "Hrvatskih šuma", kada je 1990. godine Zakonom o šumama iznjedreno i stvoreno po prvi puta u povijesti jedinstveno poduzeće za gospodarenje šumama u Hrvatskoj. Tada su pred nama bili drugi interesi i nadolazeća teška vremena. Danas kada se stanje promijenilo, došlo je vrijeme da se redefinira stanje i postavi pitanje da li je sada to prikladni oblik gospodarenja šumama i organizacijski oblik gospodarenja šumama u Hrvatskoj. Svjesni smo daje potrebno redefinirati i ulogu šumarstva, ali i organizaciju J.P. 440 "Hrvatske šume", s ciljem povećanja učinkovitosti upravljanja i rukovođenja. To nije moguće riješiti snagom zakona preko noći, nego je to proces s kojim ćemo se suočavati i to s obje strane medalje - ono stoje dobro i ono stoje loše. Socijalna dimenzija ovoga procesa nije spomenuta, govorili smo o dohodovnoj i profitabilnoj. Bit će to sigurno ograničavajući čimbenik i to moraju imati na umu oni koji će se izravno baviti restrukturiranjem. Ta socijalna dimenzija i danas opterećuje ovo javno poduzeće, jer ima viška zaposlenih, ali nitko ne bi sebe stavio na taj popis. Investicijski rashod od sada pa naredne tri godine bit će ponajprije socijalno zbrinjavanje, a iza toga tek slijedi obnova tehnologija. Sve ovo neće biti jednostavno provesti kao u bivšoj Istočnoj Njemačkoj, koja ima jakog sponzora ili Poljskoj koja je bila naslonjena na PHARE program i druge programe. To znači da taj posao treba voditi u uvjetima stabilnosti u poduzeću kao poželjnoj klimi za optimalni razvoj preustroja, jer padnu li "Hrvatske šume" u ekonomskom smislu, imat ćemo mrtvorođenče, a onda treba pisati nekrolog a ne velike projekte. Stoga ukupni socijalni rizik treba svesti na minimum, što znači da treba pripremiti posebni program (kao investicijski trošak) za zbrinjavanje viška zaposlenih i to na način da se od vlasnika - države, putem Vlade zatraži transfer ostvarene dobiti u javnom poduzeću za financiranje socijalnih potreba a ne da se financira opća namjena budžeta RH. Do sada se vlasniku na ovaj način nismo obratili, pa ga ne treba ni kriviti za posezanje za ovim sredstvima u svrhu opće budžetske potrošnje. Bit će teško uskladiti ovaj socijalni program i držati korak s tehnološkim razvojem koji osigurava maksimalni prihod uz minimalni trošak. Jer to restrukturirano poduzeće mora imati zdrav temelj kao zalog novom uspješnom početku. Na projektu treba koristiti specijalističku podršku relevantne inozemne kuće, kako bi se došlo do optimalnog rješenja - što znači koristiti se i tuđim znanjem, posebice onih koji iza sebe imaju najbolje rezultate. Te resurse je potrebito prethodno vrednovati sa stručno verificiranim metodologijama, da znamo s čim ulazimo u proces. Sve ove poslove treba obaviti u zadanim vremenskim okvirima i s potrebnom dinamikom unutar radnih timova, kako bi ovu temu koju kroz naše rasprave provlačimo već nekoliko godina priveli kraju - možda smo sada blizu. Treba koristiti tuđa iskustva uz prilagodbu posebnosti, jer se ne može preslikati niti jedno rješenje koje smo vidjeli u Europi. Čitav posao treba raditi u timovima specijalista za određena područja a između timova moraju postojati ugledni stručni koordinatori koji će moći objediniti stajališta i pripremiti prijedlog. Također bi trebalo formirati radnu skupinu za izradu prijedloga novog Zakona o šumama. No, ona rješenja |