DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2000 str. 83 <-- 83 --> PDF |
koja su dobra u ovom Zakonu treba zadržati, primjerice ono najbolje, a to je vrednovanje općekorisnih funkcija šume, po osnovi kojeg prvi puta u Hrvatskoj pa i Europi čitava privreda plaća 0,07% za općekorisnu funkciju šume, a koja je temelj šumarstva u Dalmaciji. J. Dundović kratko je prikazao organizaciju Austrijskih i Bavarskih državnih šuma, o čemu imamo detaljniji prikaz u Šumarskom listu 7-8/2000 (Knjige i časopisi), pa to ovdje nećemo ponavljati. Z. Rendulić je podržao prethodnike u raspravi, posebno gledišta Matica i Tarnaja i najavio daljnje rasprave po ovom pitanju do konačnog prijedloga. Zbog poodmaklog vremena I. Hodić, pomoćnik direktora, dao je svoj pismeni prilog raspravi koji se podudara s gledištima prethodnika. Iz istog razloga, T. Starčević dipl. ing. je dao pismeni prilog raspravi u kojoj navodi: Našu strukovnu i moralnu obvezu u okviru zadatka izrade Strategije razvoja Republike Hrvatske, izvršit ćemo na najbolji način ako slobodno, stručno odgovorno, jasno i javno iskažemo kako zamišljamo budućnost hrvatskoga šumarstva u 21. stoljeću. Našoj Domovini, pa onda i njenom šumarstvu potrebna je jasna vizija gospodarskog napretka. Šumarstvu su potrebni ljudi koji mogu formulirati takav mobilizirajući razvojni program u kojeg će šumari Hrvatske čvrsto vjerovati, jasno prepoznati, osjetiti jamstvo za svoju budućnost i angažirati se na njegovoj provedbi. Činjenica je i istina da smo vrlo dobru ideju jednog Poduzeća za šume iz ZOŠ-a - 1990. neracionalno trošili i podrivali iznutra beskrajnim centralizmom koji je razarao motivaciju, samostalno mišljenje, kreativnost i djelovanje. Tromost i kompliciranost radnih tokova bila je vodena kroz previše hijerarhijskih stupnjeva, dok smo u području plaća usidrili pogubnu uravnilovku. I institucije države koje prate, nadziru ili propisuju život šumarstva karakterizira sporost i krutost u reakcijama. Izostanak konzistentnog srednjoročnog plana i verificiranog dugoročnog programa razvoja uvjetovao je izvjesnu stihijnost i otvarao mogućnosti za šokove u poslovanju. Šumarstvu Hrvatske želimo jedinstven, dugoročno stabilan i uravnotežen razvoj na načelima prirodnosti, bioraznolikosti, potrajnosti (održivom razvoju) i što je najvažnije samoobnovljivosti. Htjeli bi da unutarnje ustrojstvo šumarstva poštiva gospodarske cjeline zajedno s preradom drveta, tradiciju i kulturu regija, izbjegavajući politički i regionalno iskrivljene zahtjeva prema šumi. Maksimalna dohodovna decentralizira- nost mora proizvesti i čvrsto formulirati takve odnose između organizacijskih jedinica koji će biti plodovi uzajamne dohodovne potrebe i poslovne nužnosti. Ugradnja instrumenata i mehanizama poduzetničkog djelovanja jedini su pravi put prema rastu prihoda, ra cionalizaciji proizvodnih procesa, razvoju tehnologije i rastu produktivnosti. U djelatnostima šumarstva treba izvršiti odabir svih mogućih izvora prihoda, odlučiti se za prioritete, odabrati ih i programirano graditi. Zajedno s institucijama države potrebno je izvršiti usklađenje svih onih zakona koji dezintegriraju upravljački i gospodarski pristup unutar šumskih ekosustava. Ako to želimo postići, moramo biti sposobni, disciplinirani i javno angažirani. Siguran sam da je HŠD najkvalitetnija pozornica naših aktivnosti. Ono što izgradimo kao zajedničke vizije i ciljeva razvoja šumarstva moramo stručno kompetentno ugraditi u naš Dugoročni Program razvoja, kojega će Hrvatski državni Sabor donijeti, a onda će taj program biti dugoročno stabilna orijentacija čiji se ciljevi ne bi smjeli mijenjati. Proširenjem u područjima djelatnosti, povećanjem prihoda i onda smanjenjem općeg troška moguće je ublažiti problem viška zaposlenih. Programima robnih kredita u nabavi opreme za malo poduzetništvo, moguće je otvaranje novih zapošljavanja i rasterećenje unutarnjih viškova zaposlenih, posebno s umanjenom radnom sposobnošću. Potrebno je još puno toga normirati, posebno u biološkoj reprodukciji šuma, koja mora biti samo trošak a ne i prihod, na način da se nagrađuje uspješnost uzgajanja kroz smanjenje troškova. Hrvatsko šumarstvo de facto posluje kao trgovačko društvo, u novom preustroju, potrebno je prići sustavnoj izgradnji jedinstvene unutarnje kontrole izvršenja radova i poslovanja, kako bi u konačnici bitka za dohodak sjedne strane i bitka za očuvanje prirodnosti i kvalitete naših šuma, završila na razumnoj sredini koja jamči poštivanje odredba Ustava RH u odnosu na šumu kao opće dobro, koje uživa posebnu brigu države. Pismeni prilog raspravi dao je i D. Krakar podržav- ši raspravu S. Matica i Ž. Ledinskog u onom dijelu koji se odnosi na uspjehe dosadašnje šumarske politike - cjelovitosti hrvatskoga šumarstva, posebice financiranje biološke reprodukcije i njegovanje zagrebačke škole, uključivanje ostalog dijela gospodarstva u financiranju općekorisnih funkcija šume (OK.FŠ), stabilnost nacionalnog šumskog i drvnog gospodarstva i zadržavanje postojeće razine zaposlenosti svih kapaciteta. No, ukazuje i na probleme, te područja djelovanja gdje po njegovom mišljenju "gubimo korak", hiperprodukcija kadrova, koji ponekad stranačkom politikom prerano, "neispečenog zanata" dolaze u poziciju odlučivanja, trijalizam šumarske gospodarske politike: ministarstvo, javno poduzeće, zaštita prirode, u gospodarenju šumama i šumskim zemljištem - gubimo gospodarenje nad vodom, kamenolomima, nacionalnim parkovima, hortikulturom, pa i lovstvom, urbanim šumarstvom, turizmom, nad svojim smještajnim kapacitetima (za odmor), jer nam se izgleda ništa ne isplati osim "klada i hlada", 441 |