DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2000 str. 85 <-- 85 --> PDF |
DA LI PARK PRIRODE "KOPAČKI RIT" ZADOVOLJAVA KRITERIJE ZA NACIONALNI PARK´ Pristrano tumačenim kriterijima moguće je svaki zanimljiviji krajolik Hrvatske proglasiti nacionalnim parkom Unatoč brojnim raspravama na svjetskim kongresima zaštite prirode, pitanje pojma nacionalni park (u daljnjem tekstu samo n. park) još uvijek nije do kraja definiran, bolje reći u fazi je stalnoga dotjerivanja, dopunjavanja, pojašnjavanja najčešće pod utjecajem i željama nacionalnih interesa pojedinih država. Prema kriterijima iz 60-tih godina nacionalnim parkom podrazumijevalo se: prostrano područje, velike prirodne privlačnosti i zanimljivosti koje je imalo posebno znanstveno i kulturno-prosvjetno značenje, a služilo je za odmor i rekreaciju (Kevo, 1961). Ovakva su se područja putem zakonskih mjera i posebnim načinom upravljanja i zaštite potpuno ili djelomično isključila od ekonomskoga korištenja. Polazeći od različitih kriterija, često nacionalno obojenih, danas u svijetu postoji veći broj, tipova nacionalnih parkova, koji se međusobno razlikuju ustrojem, pravima posjetitelja, zaštitnim mjerama itd. Razlikujemo američki i europski tip nacionalnoga parka. Pod američkim smatra se područje izuzeto od gospodarstva namijenjeno za odmor, uživanje u prirodi s naglaskom na odgoju i zabavi (rekreaciji). Europski tip je područje izuzeto iz klasičnog oblika korištenja i upravljanja; prirodi se dopušta slobodni i neometani razvoj, promjene pod utjecajem prirodnih zakona. U vrijeme izrade Generalnog uređajnoga plana Hrvatske 1970/1971. godine, prema ondašnjem Zakonu o zaštiti prirode (NN 19/60) definicija nacionalnoga parka glasila je: n. park je veće prostorno ograničeno područje velike prirodne privlačnosti koje ima osobito znanstveno, kulturno, odgojno-obrazovno i turističko značenje, i služi za odmor i rekreaciju. Definicija je bila u suglasju s preporukama Londonske (iz 1933) i Wa- šingtonske (iz 1940) konvencije. Konvencijom iz Seat- tlea pojam nacionalnoga parka znatno je stroži u odnosu na hrvatski Zakon o zaštiti prirode iz I960., posebno u pitanjima izgradnje cesta, zgrada (hotela), kanalizacije itd. Na zasjedanju međunarodne unije za zaštitu prirode (U.I.C.N.) u New Delhiju, donesena je nova definicija n. parka: N. park je relativno veliko područje: - koje čini jedan ili više ekosustava, potpuno očuvanih ili neznatno izmijenjenih gospodarskim korištenjem i ljudskim naseljima, - gdje su biljne i životinjske vrste, geomorfološki oblici i posebnosti osobito zanimljivi u 1 Pisanje ovoga napisa započeto je u vrijeme postojanja Državne uprave za zaštitu prirode i okoliša (DUZPO-a) - i njenoga upravitelja dr. Ante Kutlea. znanstvenom, odgojnom i rekreativnom pogledu, - u kojemu postoje prirodni predjeli velike estetske vrijednosti, - u kojem nadležne državne uprave poduzimaju mjere ograničenja naseljavanja, korištenja, iz razloga očuvanja ekoloških, geomorfoloških i estetskih vrijednosti, - u kojem se pod stanovitim uvjetima mora dozvoliti rekreacija i aktivnosti odgojno-kulturnoga značaja. Prema zaključcima U.I.C.N.-a n. parkom se ne mogu nazivati: - znanstveno-prirodni rezervati s posebnim dozvolama za posjećivanje kao što su strogi, upravljani i si. rezervati prirode, - prirodni rezervati kojima upravljaju privatne institucije, odnosno u kojih priznavanje i kontrola nisu u nadležnosti države, - specijalni (posebni) rezervati koji su utemeljeni Afričkom konvencijom iz 1968. godine (floristički, faunistički, lovni, ornitološki, geološki, šumarski itd., - naseljena i gospodarski korištena područja na kojima se planovima prostornoga uređenja (generalnim urbanističkim planom op. aut.) predviđa razvoj turizma koji treba potisnuti i usporiti razvoj industrije i urbanizaciju prostora, - područja koja više služe za javnu rekreaciju nego za zaštitu ekosustava (parkovi prirode, park šume itd.). Na Međunarodnom kolokviju održanom 1970. u Parizu dopunjena je definicija nacionalnoga parka iz New Delhija, gdje je rečeno: da rekreativne aktivnosti koje bi mogle štetiti strogo zaštićenim područjima i poremetiti biološku ravnotežu, moraju biti isključene iz popisa n. parka. U bivšoj Socijalističkoj Jugoslaviji u kategoriju nacionalnoga parka (prema potrebi) mogle su se uvrstiti i površine: - osobitih prirodnih vrijednosti ekosustava koje su pod utjecajem čovjeka, ali u kojima će se poduzeti mjere da se što prije uspostave prirodni uvjeti razvoja ekosustava. Unutar parka bilo je predviđeno područje upravljane zaštite s time da se ograničenja odnose na tz. "uže" područje. Za n. park izrađivale su se uređajne osnove, budući da mu je namjena bila: zabava, odgoj, podizanje kulturne svijesti, posjećivanje i si. Sadržavale su mjere za uspostavljanje izvornog prirodnoga stanja u ekosustavima i mjere za usmjereno korištenje. Bila je isključena industrija i urbanizacija prostora u cilju povećanja broja stanovnika (Kevo, 1971). O kriterijima za proglašenje nekoga područja n. parkom pobliže tumačenje daje B r a 1 i ć ( 1990): prvi temeljni uvjet je da područje ima izuzetne prirodne kvalitete, 443 |