DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/2000 str. 85     <-- 85 -->        PDF

DA LI PARK PRIRODE "KOPAČKI RIT" ZADOVOLJAVA
KRITERIJE ZA NACIONALNI PARK´


Pristrano tumačenim kriterijima moguće je svaki zanimljiviji krajolik
Hrvatske proglasiti nacionalnim parkom


Unatoč brojnim raspravama na svjetskim kongresima
zaštite prirode, pitanje pojma nacionalni park (u
daljnjem tekstu samo n. park) još uvijek nije do kraja
definiran, bolje reći u fazi je stalnoga dotjerivanja, dopunjavanja,
pojašnjavanja najčešće pod utjecajem i željama
nacionalnih interesa pojedinih država.


Prema kriterijima iz 60-tih godina nacionalnim parkom
podrazumijevalo se: prostrano područje, velike
prirodne privlačnosti i zanimljivosti koje je imalo posebno
znanstveno i kulturno-prosvjetno značenje, a služilo
je za odmor i rekreaciju (Kevo, 1961). Ovakva su
se područja putem zakonskih mjera i posebnim načinom
upravljanja i zaštite potpuno ili djelomično isključila
od ekonomskoga korištenja.


Polazeći od različitih kriterija, često nacionalno
obojenih, danas u svijetu postoji veći broj, tipova nacionalnih
parkova, koji se međusobno razlikuju ustrojem,
pravima posjetitelja, zaštitnim mjerama itd. Razlikujemo
američki i europski tip nacionalnoga parka.
Pod američkim smatra se područje izuzeto od gospodarstva
namijenjeno za odmor, uživanje u prirodi s
naglaskom na odgoju i zabavi (rekreaciji). Europski
tip je područje izuzeto iz klasičnog oblika korištenja i
upravljanja; prirodi se dopušta slobodni i neometani
razvoj, promjene pod utjecajem prirodnih zakona.


U vrijeme izrade Generalnog uređajnoga plana
Hrvatske 1970/1971. godine, prema ondašnjem Zakonu
o zaštiti prirode (NN 19/60) definicija nacionalnoga
parka glasila je: n. park je veće prostorno ograničeno područje
velike prirodne privlačnosti koje ima osobito
znanstveno, kulturno, odgojno-obrazovno i turističko
značenje, i služi za odmor i rekreaciju. Definicija je bila
u suglasju s preporukama Londonske (iz 1933) i Wa-
šingtonske (iz 1940) konvencije. Konvencijom iz Seat-
tlea pojam nacionalnoga parka znatno je stroži u odnosu
na hrvatski Zakon o zaštiti prirode iz I960., posebno u
pitanjima izgradnje cesta, zgrada (hotela), kanalizacije
itd.


Na zasjedanju međunarodne unije za zaštitu prirode
(U.I.C.N.) u New Delhiju, donesena je nova definicija
n. parka: N. park je relativno veliko područje: -
koje čini jedan ili više ekosustava, potpuno očuvanih ili
neznatno izmijenjenih gospodarskim korištenjem i
ljudskim naseljima, - gdje su biljne i životinjske vrste,
geomorfološki oblici i posebnosti osobito zanimljivi u


1 Pisanje ovoga napisa započeto je u vrijeme postojanja Državne
uprave za zaštitu prirode i okoliša (DUZPO-a) - i njenoga upravitelja
dr. Ante Kutlea.


znanstvenom, odgojnom i rekreativnom pogledu, - u
kojemu postoje prirodni predjeli velike estetske vrijednosti,
- u kojem nadležne državne uprave poduzimaju
mjere ograničenja naseljavanja, korištenja, iz razloga
očuvanja ekoloških, geomorfoloških i estetskih vrijednosti,
- u kojem se pod stanovitim uvjetima mora dozvoliti
rekreacija i aktivnosti odgojno-kulturnoga značaja.


Prema zaključcima U.I.C.N.-a n. parkom se ne mogu
nazivati: - znanstveno-prirodni rezervati s posebnim
dozvolama za posjećivanje kao što su strogi, upravljani
i si. rezervati prirode, - prirodni rezervati kojima upravljaju
privatne institucije, odnosno u kojih priznavanje i
kontrola nisu u nadležnosti države, - specijalni (posebni)
rezervati koji su utemeljeni Afričkom konvencijom
iz 1968. godine (floristički, faunistički, lovni, ornitološki,
geološki, šumarski itd., - naseljena i gospodarski
korištena područja na kojima se planovima prostornoga
uređenja (generalnim urbanističkim planom
op. aut.) predviđa razvoj turizma koji treba potisnuti i
usporiti razvoj industrije i urbanizaciju prostora, - područja
koja više služe za javnu rekreaciju nego za
zaštitu ekosustava (parkovi prirode, park šume itd.).


Na Međunarodnom kolokviju održanom 1970. u


Parizu dopunjena je definicija nacionalnoga parka iz
New Delhija, gdje je rečeno: da rekreativne aktivnosti
koje bi mogle štetiti strogo zaštićenim područjima i poremetiti
biološku ravnotežu, moraju biti isključene iz
popisa n. parka.


U bivšoj Socijalističkoj Jugoslaviji u kategoriju
nacionalnoga parka (prema potrebi) mogle su se uvrstiti
i površine: - osobitih prirodnih vrijednosti ekosustava
koje su pod utjecajem čovjeka, ali u kojima će se
poduzeti mjere da se što prije uspostave prirodni uvjeti
razvoja ekosustava. Unutar parka bilo je predviđeno
područje upravljane zaštite s time da se ograničenja
odnose na tz. "uže" područje. Za n. park izrađivale su
se uređajne osnove, budući da mu je namjena bila:
zabava, odgoj, podizanje kulturne svijesti, posjećivanje
i si. Sadržavale su mjere za uspostavljanje izvornog
prirodnoga stanja u ekosustavima i mjere za usmjereno
korištenje. Bila je isključena industrija i urbanizacija
prostora u cilju povećanja broja stanovnika (Kevo,
1971).


O kriterijima za proglašenje nekoga područja n.
parkom pobliže tumačenje daje B r a 1 i ć ( 1990):


prvi temeljni uvjet je da područje ima izuzetne prirodne
kvalitete,


443




ŠUMARSKI LIST 7-8/2000 str. 86     <-- 86 -->        PDF

priroda mora biti izvorna ili tijekom koriščtenja neznatno
izmijenjena,


prirodni fenomeni moraju biti višestruki; n. parkovi
ne mogu biti isključivo botanički, zoološki, ornitološki
ili geomorfološki,


preporuča se (prema međunarodnim kriterijima)
najmanja veličina od 20 km2, uz uvjet da potpuno
očuvano područje mora imati najmanje 10 km2, jer
se na manjim površinama ne može očuvati izvornost
ekosustava,


upravljanje i zaštita prirode mora biti na razini države,
kako bi se smanjio utjecaj lokalne samouprave
koja često polazi od lokalnih interesa grupa ili pojedinaca
suprotnih načelima zaštite prirode. N. park je
opće dobro svih stanovnika države i svijeta i ne može
biti predmet spekulacija lokalne samouprave,
(op. aut.)


uvjet je da neko područje postane n. park je tz. pro-
vedljivost i ocjena da će se na području ostvariti odgovarajući
stupanj zaštite prirode (tzv. politički kriterij),


n. park mora služiti u znanstvene, kulturno-prosvje-
tnc i odgojne svrhe,


n. park mora imati konkretnu ekološku funkciju,
npr. uporište prirodne ravnoteže za okolno područje,
rezervoar čiste vode, dragocjeni prostor za divlje životinje,


ti. park su mjesta stjecanja spoznaje o vrijednostima
zavičaja i domovine.


Imenovanje nekoga područja n. parkom isključuje
svaku gospodarsku aktivnost "koja bi mogla"
oštetiti i degradirati izvorna svojstva prirode. Dopušta
se tradicionalna poljoprivreda, turizam i zabava u
prirodi. Nacionalni park u tom smislu treba shvatiti kao
turističku ponudu širega područja, a ne kao moguću lokaciju
gradnje turističkih sadržaja. Kada je u pitanju
manji n. park isključuje se izgradnja športskih igrališta i
ostalih turističkih sadržaja i sve što nije u funkciji razgledanja
i doživljavanja prirode.


N. parkovi su mjesta ostvarenja i ponovnog nalaženja
izgubljenoga doticaja s prirodom, prijeko potrebnim
uvjetom psihofizičkoga zdravlja čovjeka.


U Zakonu o zaštiti prirode iz 1976. godine (NN
54/76) nalazimo daje: n. park prostrano područje osobite
prirodne, kulturne, znanstvene, odgojne, obrazovne,
estetske, turističke i rekreativne vrijednosti, a obuhvaća
jedan ili više sačuvanih ili neznatno izmijenjenih
ekosustava.


U n. parku dozvoljene su djelatnosti kojima se ne
ugrožava izvornost biljnoga i životinjskoga svijeta te
hidrografske, geomorfološke, geološke i pejsažne vrijednosti,
kao i radnje kojima se održava i uspostavlja
prirodna ravnoteža.


Gotovo istovjetno tumačenje n. parka, samo sa drugim
rasporedom stavaka i drugim riječima istoga značenja,
nalazimo u današnjem Zakonu iz 1994. godine
(NN 30/94).


Ključne riječi koje definiraju n. park


Sumiramo li do sada rečeno, pojam n. parka definira
desetak ključnih riječi i isto toliko rečenica. Dakle zahtijeva
se: neizmijenjeno, prostrano područje, jedan ili
više sačuvanih i malo izmijenjenih ekosustava. U Zakonu
iz 1976. nalazimo riječi osobito, koja je u novom
Zakonu potencirana riječima iznimno i višestruko.


Namjena mu je: odgoj, obrazovanje, zabava, istraživanje,
širenje kulture.


U n. parku je dozvoljen turizam u ulozi posjete i
razgledanja. U n. parku nije dozvoljena (prema međunarodnim
kriterijima) gospodarska uporaba prirodnih
resursa: sječa šume, lov krupnih papkara
(Pecora); divljači, privredni i športski ribolov, korištenje
kamenoloma, rijeka, jezera, potoka i si. vodotoka
u vodoprivredne, poljodjelske i energetske svrhe,
poticanje industrije i izgradnje kojoj je cilj uvećavanje
populacije ljudi na području n. parka.


Pojednostavljeno rečeno, n. park služi za zaštitu
ekosustava i zabavu (po I.U.C.N.-u: National Park, Category
II: Protected area managed mainly for ecosystem
protection and recreation). U Europi je kategorijom
n. parka proglašeno zakonom 10,4%, a u svijetu 40,7%
površina (I.U.C.N., 1994.).


Možda je malo presmiono reći i vjerovatno će nam
zamjeriti zaštitari prirode, da bi se ovim kriterijima mogao
svaki zanimljivi krajolik u Hrvatskoj proglasiti n.
parkom, počevši od zagrebačkoga zabavišta Jarun,
Podsuscdskoga Prisavlja uključujući i Zagrebačku goru
i okolicu Samobora i druga područja, koja su: "neznatno
izmijenjena, imaju višestruke prirodne vrijednosti
s neznatno izmijenjenim ekosustavima, a mogu biti
znanstvenog, kulturnog i odgojnog značaja" etc. Po logici
stvari veći dio teritorija Hrvatske od Gorskoga kotara
do Spačvanskih šuma mogao bi zadovoljiti kriterijima
za nacionalni park.


Pokušajmo ove značajne kriterije primijeniti u slučaju
preimenovanja nekadašnjeg lovno-šumskog područja
"Belje", u čijem se sastavu nalazi Park prirode i Posebni
zoološki rezervat "Kopački rit", - u nacionalni park.


Povijesne inicijative o nacionalnom parku


Iako ne raspolažemo nekim službenim dokumentom,
nekom naredbom, ukazom i sličnim zakonodavnim
aktom Kraljevine Mađarske o zakonskoj zaštiti
ovoga područja, što ne isključuje njegovo postojanje,
pretpostavljamo da je princ Albrecht Habsburg
(1897-1953) ponukan primjerima iz drugih europskih
zemalja (ili zbog nekog drugog razloga?) interno zašti-


444




ŠUMARSKI LIST 7-8/2000 str. 87     <-- 87 -->        PDF

tio područje proglasivši ga Prirodnim zaštićenim područjem
(Naturschutzgebiete, P o n g r a t z, 1944)2.


Princ Albrecht je odluku o zaštiti dijela lovišta "Be-
lja" (šuma, bara i ritova) donio najvjerovatnije pod
utjecajem glasovitog svjetskog putnika, pisca, lovca i
lovnoga stručnjaka Szcchenyi Zsigmunda, kojega je u
studenom 1942. godine pozvao na Belje da mu pokuša
organizirati lovstvo, budući daje Uprava lovišta Kraljevine
Jugoslavije povukla sve osoblje od lugara do viših
službenika. (Szecheny i Z., 1995).


Mnogo godina kasnije, iz sasvim drugih pobuda,
želju za nacionalnim parkom pokazala je Uprava uzgajališta
divljači "Jelen" - Beograd. Naime, na inicijativu
Zavoda za zaštitu prirode i naučno proučavanje prirodnih
retkosti NR Srbije, a u suglasju s U.U.D. "Jelen",
upućuje ( 1958) prijedlog Kabinetu predsjednika Republike
za osnivanje Nacionalnoga parka "Moša Pijade",
jer je navodno pokojni Moša izrazio želju da bi se ovo
područje trebalo staviti pod zaštitu države. S prijedlogom
se nije složio ondašnji hrvatski Konzervatorski zavod
iz Zagreba, jer (citiram): "... s obzirom na izrečeno
gospodarsko značenje Kopačkoga rita i okolnoga područja
više je odgovarala kategorija upravljanoga prirodnoga
rezervata"; (Republički zavod za zaštitu prirode,
1966). Neosporno je, daje u pitanju, bilo i određeno
rivalstvo dviju zaštitarskih institucija, izvjesno
nadmetanje srbijanskoga zavoda i njihovih ondašnjih
zaštitara, želja za dokazivanjem i prevlasti. Preporuka i
želja Mošc Pijade bila je, dakako, samo paravan,
sporedna stvar. Uostalom šanse za nekom supremacijom
Srbijanskoga zavoda za zaštitu prirode bile su minimalne,
jer je u to vrijeme Đilasova komisija ustanovila
granice između Republika, a time ujedno i djelokrug i
ovlasti republičkih organa i službi.


Sljedeći pokušaj preimenovanja lovno-šumskog
područja baranjskoga podunavlja, tada (1982) već
Parka prirode i Specijalnoga zoološkog rezervata
"Kopački rit" u nacionalni park, pokrenulo je Lovno-
šumsko gazdinstvo "Jelen" Beograd. "Jelen" je pošto-
poto želio sačuvati određenu eksteritorijalnost u
Hrvatskoj, kojem je zaprijetio novi Zakon o šumama, a
postojale su i druge inicijative da se to nepopularno poduzeće
na najprikladniji način ukloni iz Baranje. Stoga
su čelni ljudi "Jelena" izmislili pojam jedinstvene biološke
cjeline baranjsko-bačkog (vojvođanskog) lovno-
šumskog područja, koje je trebalo postati nacionalnim
parkom.


Ideju o n. parku podržao je Republički komitet za
znanost, tehnologiju i informatiku iz Zagreba koji je


:Ertzchertzog Albrecht deklarierte nich nur grosse Teil Herschaft
Bellye Naturschutzgebiete, sonder verlieh auf seinem entschiedenen
Wunsche Ausdruck, an dieser Stelle eine biologische
Forschungsstation zu errichtet .... uvodnik A. Pongratza u godišnjaku
"Albertina".


prijedlog LSG "Jelen" dostavio Izvršnom vijeću Sabora.
S prijedlogom se suglasio i Sekretarijat za zakonodavstvo
Izvršnog vijeća Sabora, kao i mnogi danas već
zaboravljeni političari Hrvatske, a svojedobno redoviti
gosti "Jelena".


Međutim, zbog zakonskih odredbi Zakona o zaštiti
prirode iz 1976. posebno čl. 17. i 39. i prihvaćenih kriterija
međunarodnih konvencija koje su se morale
poštivati, LŠG "Jelen" je stavljen pred izbor: ili nacionalni
park uz odricanje prava gospodarenja šumom,
divljači, ribom, što bi u praksi značilo odreći se lova na
krupne papkare, anuliranje svih odredbi gospodarskog
korištenja šume, ribe itd. Životinje bi postale trajno zaštićene
i ne bi se smjele loviti ni uznemiravati. U pitanje
bi došla i cjelokupna tehnologija rada i zaposlenje
brojnih radnika u šumarstvu i lovstvu, - ili da sve ostane
po starome.


Zanimljivo je spomenuti da je tijekom Domovinskog
rata (1991-1992) gubitak gospodarske samostalnosti
i eksteritorijalnosti zabrinuo preostalo rukovodstvo
"Jelena" kojeje ostalo u Baranji. Nakon protjerivanja
Hrvata iz Baranje i raskida svih političkih i administrativnih
veza s Državnim Saborom Hrvatske, na području
samozvane Republike srpske krajine osnovano je
Javno poduzeće "Krajina šume", kojima je 28. 9. 1992.
godine pridodano i bivše osoblje Lovno-šumskoga gazdinstva
"Jelen", zajedno s lovno-šumskim područjem i
zaštićenim objektima prirode sa sjedištem u Vrginmo-
stu. Prema R. Ljubojeviću vodeći ljudi "Krajina šume"
nisu imali razumijevanja za specifičnost baranjskog
lovno-šumskog područja, pa su zatražili izuzeće koje se
moglo ostvariti proglašenjem područja n. parkom´.


. Prema Zakonu o zaštiti prirode SR Jugoslavije, a
koji je više-manje bio u suglasju sa zakonskim propisima
takozvane R.S. Krajine, kategorija i pojam nacionalnoga
parka po srbijanskim kriterijima je istovjetan
parku prirode u R. Hrvatskoj, dakle, dopušta se uobičajeni
način gospodarenja šumom, divljači, ribom i ostalim
resursima ovoga područja.


Vjerodostojnost DUZPO-ovog nacrta4
prijedloga Zakona o proglašenju
Nacionalnog parka "Kopački rit"


Možda potaknuti činom proglašenja Mile Martića
ili nekim osobnim razlozima, ideju o nacionalnom parku
ponovno aktualiziraju neki nastavnici Pedagoškog


Uredbom predsjednika takozvane R. S. Krajine od 6. prosinca
1993. godine bivše Lovno-šumsko područje proglašeno je Nacionalnim
parkom "Jelen"-Baranja. Čin proglašenja obznanio je Mile
Martić predsjednik samozvane R.S. Krajine na lokalnoj televizijskoj
postaji u Belom Manastiru I. siječnja 1994. godine.
4Nacrt prijedloga Zakona o proglašenju Nacionalnog parka "Kopački
rit", Ur. br. 542-08-VM-99-2, Zagreb, 17. svibanj 1999., šalje
DUZPO Zagreb


445




ŠUMARSKI LIST 7-8/2000 str. 88     <-- 88 -->        PDF

fakulteta u Osijeku uz podršku HAZU, Zavoda za
znanstveni i umjetnički rad u Osijeku. U svezi s tim
Državna uprava za zaštitu prirode (DUZPO) obznanjuje
Nacrt prijedloga Zakona o proglašenju Nacionalnoga
parka Kopački rit (u daljnjem tekstu samo
Nacrt), kojim je obrazložena svrha i smisao promicanja
sadašnjega Parka prirode i Posebnoga zoološkoga rezervata
"Kopački rit" u kategoriju nacionalnoga parka.


Iako je u spomenutom Nacrtu na strani 7. pod službenim
naslovom "Posljedice koje će donošenjem
Zakona proisteći" ispravno citiran članak 4. Zakona o
zaštiti prirode (NN 30/94), a kojim se definira pojam
nacionalnoga parka, u daljnjem se tekstu zapravo opisuje
kategorija parka prirode. Krenimo redom:


Športski i privredni ribolov dopuštenje u Parku prirode
(područje Tikveša, Zlatne Grede, Kolonce, Men-
teša itd.), a nije (prema Pravilniku o unutarnjem redu u
Parku prirode "Kopački rit" (NN 84/98) 51. 28.) u Posebnom
zoološkom rezervatu. Uz desetak ribara koji
imaju obilježje održavatelja tradicije, etnološke posebnosti
Baranje, stoje opet "značajno za povijest i kulturu
ovoga kraja" etc, etc., - Nacrtom se ne govori gdje će
ribolov biti dopušten, a gdje zabranjen, no sudeći prema
stavovima lokalne samouprave i Javne ustanove, i
nedavno obznanjene Dopune Pravilnika o unutarnjem
redu (NN 11 /2000.), - najvjerojatnije da će dijelovi
Zoorezervata biti korišteni za športski i privredni ribolov.
U Nacrtu se ne spominje zaštita ribljih populacija
kao skupine kralješnjaka, koja bi na ovom području, po
postojećim zakonskim propisima i međunarodnim naputcima
o n. parkovima, trebala biti čuvana i zaštićivana
od ljudi i nasrtaja civilizacije.


Također nema bitne razlike u pogledu lova na krupne
papkare (jelene, divlje svinje, srne) i ostale sisavce
određene kao divljač prema Zakonu o lovu (citiramo):
"Lovno gospodarstvo u Kopačkom ritu koje je sada
dopušteno samo za sanitarni izlov krupne divljači (obični
jelen, divlja svinja i dr.) bilo bi dopušteno u nacionalnom
parku pod istim uvjetima"?


U pogledu šumarstva predlagač Nacrta također ne
vidi probleme. U Kopačkom ritu4 nalazi se 5.072 ha
pod šumom, od čega gospodarski vrijednih ima svega
3.069 ha, koja je inače (citiramo): "prijeko potrebna
kao stanište životinjskoga svijeta." Ništa se ne kaže o
sastavu tih šuma, vrstama drveća, da li se radi o euro-
američkim topolama, o sastojinama crnoga oraha, američkoga
jasena, itd., stoje vrlo bitno, jer su to umjetno
podignute sastojine podložne mjerama uređajnih osnova,
njezi i održavanju te vijeku trajanja. Ništa nije rečeno
o obližnjim oranicama "Belja" d.d. i kulturama ku-


TJ tekstu se cesto krivo naznačuje neko područje. Kopački rit je
samo dio Parka, pa bi umjesto Kopački rit trebalo točno naznačiti
lokalitet o kojemu se govori. U konkretnom slučaju radi sc o šumama
Tikveša, Zlatne Grede, Čoška šume, Mcnteša, Bude.


kuruza, pšenice, šećerne repe, djeteliništima koje bi također
trebalo staviti pod zaštitu jer služe krupnim papkarima
za hranu i kao zaklonište od lovaca i krivolova-
ca i "prijeko su potrebne kao stanište životinja".


U Nacrtu se dalje ističe, da će se preimenovanjem
parka u n. park osigurati pretpostavke za brži razvoj turizma
i svekolikog razvoja gospodarstva (?) te vezivanje
budućeg n. parka za zaštićene dijelove prirode u
Mađarskoj (Europi i svijetu op. aut.). Sve to po teksto-
piscu dobiva posebno međunarodno značenje i otvara
mogućnost ulaganja u zaštitu, očuvanje i gospodarski
razvoj kraja, - stoje opet samo pretpostavka bez ozbiljne
procjene, studije itd.


Spominju se djelatnici "Hrvatskih šuma", koji bi u
budućem n. parku radili kao: ugostitelji, konobari, raz-
nositelji, prodavači suvenira, veslači, mornari, i si. Ne
spominje se šumarstvo kao struka i tradicija. Ponuda da
se šumari prekvalificiraju u turističke djelatnike je ponuda
bez pokrića, zanimljiva ideja s ciljem da se umanji
značaj problema većeg broja šumskih radnika pri
eventualnim raspravama u Državnom Saboru.


U Nacrtu se ništa ne govori o kriteriju provedljivo-
sti nazvanim još i "politički", osnovom kojega bi se trebalo
ostvariti suglasje zainteresiranih strana, konsenzus:
šumara, vodoprivrednika, poljodjelaca, lokalne
samouprave i zaštitara prirode ili još konkretnije sporazum
između: "Hrvatskih šuma", "Belja" d.d., Općine
Bilje, "Hrvatskih voda", DUZPO, a do njega, prateći
nesuglasja prouzročena Zakonom o zaštiti prirode (NN
30/94) nije moglo doći.


Nadalje, pojmovi: "tradicijska poljoprivreda" i "tradicijski
ribolov", zatim "održivi gospodarski razvoj",
"etnološke vrijednosti", - su zapravo stanovite "propusnice",
kojima se izigravaju izvorna načela zaštite prirode,
mnogi zaključci međunarodnih konvencija. One
su način kompromisnog razmišljanja i djelovanja kojima
se (zakonodavac) Zakon o zaštiti prirode pokušava
prilagoditi interesima neke regije (županije, općine)
politike, na čijem se teritoriju nalazi zaštićeni objekt
prirode.


"Tradicijski ribolov" zapravo je privredni (riječni) ribolov,
ribarenje; "održivi gospodarski razvoj" koji dopušta:
turistički lov, ribarenje, sječu šume. Konačno i
sam Zakon o zaštiti prirode (NN 30/94) člankom 4., st.
3. (citiramo): "U n. parku dopuštene su djelatnosti kojima
se ne ugrožava izvornost prirode", - otvara mogućnost
raznolikog korištenja prirodnih resursa, jer je teško
definirati pojam "ne ugrožavanja izvornosti". Tako je
npr. "izvornost" Kopačkoga rita (od prije rata) ugrožavala
suvremena poljoprivreda; kanalom Barbara-Stara
Drava ulijevala se u jezero Sakadaš onečišćena voda
(opterećena pesticidima, mineralnim gnojivima, gnojnicom
iz brojnih septičkih jama naselja Bilje i Kopačevo)


446




ŠUMARSKI LIST 7-8/2000 str. 89     <-- 89 -->        PDF

zbog koje je 1984. godine došlo do ekološke katastrofe
(Getz, 1984). "Izvornost" ugrožavaju brojni obrambeni
nasipi (146 km), cjelokupna kanalska mreža (981
km), izgrađene ceste, putevi, umjetno uzgojene šume,
uzgojena divljač (jeleni, srne, divlje svinje, fazani itd.),
regulacija rijeka Dunava i Drave, skraćenje njihovog toka,
uništenje njihovih prirodnih meandara, stabiliziranje
njihovih obala kamenom, gradnjom pera itd.


Osim ribolova ovdje je "tradicija" sakupljanje žaba,
puževa, gljiva, jaja barskih ptica. Također je i lov na
barske ptice "tradicija" lovaca, itd. Do 1960. godine
barske ptice lovile su se golim rukama u vrijeme mita-
renja. "Izvornost" hidroekosustava Sakadaša i kanala
Conakut, Hulova i dijelom Kopačkoga jezera, ugrožavali
su (onečišćuju) motori na tekuća goriva ugrađeni u
brojnim plovilima, kojima su se prevozili turisti od Sakadaša
do Kopačkoga jezera, itd.´´


Mijenja se i jezikoslovlje, pa će se tako sječa drveća
zvati "uklanjanje starih i dotrajalih drvenastih biljaka",
turistički lov na krupne sisavce mijenja se u selekcijski
ili redukciju prenamnoženih vrsta, za ribolov već imamo
terminološki usvojen naziv, odlov ribe ili spašavanje
ribe (od života op. aut.). Većim dijelom Zakon o zaštiti
prirode napisan je u maniri istodobne negacije svojih
odredbi, reklo bi se nije rezolutan nego više transpa-
rentan?


Zaključak
Zaključujemo; kriteriji koji se koriste u hrvatskom
zakonodavstvu, a kojima se neko područje proglašava
n. parkom vrlo su općeniti, nedorečeni, neuvjerljivi. U
konkretnom slučaju preimenovanja Parka prirode i Posebnog
zoološkog rezervata "Kopački rit" u n. park o-
sim u iznošenju nepotpunih i pristrano opisanih ekoloških
značajki i vrijednosti, postoji i politika lokalne samouprave
povezana s, nekim čelnicima Javne ustanove
protiv ovdašnjih šumara i šumarstva kao struke,
"Osječkih zelenih" i svih onih koji drukčije gledaju na
interese ove regije. "Činjenično" stanje izneseno u Nacrtu
ide u prilog n. parku. Odredbe Zakona o zaštiti prirode
i mnoge međunarodne konvencije i dogovori pogrešno
su protumačeni, pa je ispalo da predlagači Nacrta
ne razlikuju kategoriju parka prirode od nacionalnoga
parka?!


Pozadina svega su nesporazumi između "Hrvatskih
šuma" i DUZPO7 proizašli iz želje bivšeg DUZPO-a da
pod svaku cijenu "zaštiti" što veće područje, uključujući
i gospodarske šume i prikaže Hrvatsku vodećom eu-


"Teoretski tradicijsko poljodjelstvo ne bi trebalo ugrožavati izvornost
ekosustava, ukoliko se ne bi koristili: pesticidi, umjetna gnojiva,
raznovrsni strojevi na tekuće gorivo, deterdženti, a broj sudionika,
poljodjelaca ostao isti?


ropskom državom u proglašavanju dijelova svoga teritorija
zaštićenim objektima prirode. U tome su im zasmetali
šumari koje je trebalo potisnuti s utjecajnih mjesta
(Državnog Sabora, Ministarstava, Državnih uprava,
itd.), stoje, moramo priznati, DUZPO-u dosta dobro polazilo
za rukom.


U slučaju Parka prirode Kopački rit, - institucija nacionalnoga
parka bila je najpogodniji oblik u ostvarenju
cilja. S postojećim kriterijima i njihovim pogrešnim tumačenjem
te i imponiranju javnosti, pridobilo se Poglavarstvo
Osječko-baranjske županije, pa i, kako smo vidjeli,
Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Izma-
nipulirani kriteriji trebali su kasnije, nakon proglašenja,
poslužiti u definiranju upravljanja i korištenju n. parka.


N. park prema Nacrtu bivše DUZPO-a bez uvažavanja
kriterija provedljivosti prouzročio bi dodatne neprilike
i nesuglasice između korisnika i upravljača. Ugrozilo
bi se i ono malo korisnih aktivnosti i inicijativa kojima
se od rata pokušava obnoviti fond jelenske divljači, šume,
ceste, lovačke kuće, lugarnice opljačkane u vrijeme i
poslije Domovinskoga rata. Stvorili bi se uvjeti stanovitoj
anarhiji, kriminalu (krivolovu na visoku divljač),
kradi drveća, itd. prividu "ničije zemlje", državne, itd.


Da bi se na području lovno-šumskog dijela Baranje
dogodio neki bitniji pomak u razvoju gospodarstva potrebno
je (pod hitno) promijeniti Zakon o zaštiti prirode
iz 1994. godine i šumarima vratiti pravo upravljanja i
gospodarenja zaštićenim objektima prirode uz obveznu
obnovu lovišta "Belje" (dijela Parka prirode) u granicama
od prije rata. Prijedlog je zasnovan na činjenici o
financijskim mogućnostima šumarskoga menage-
menta, ranijim iskustvima u eko-turizmu, visokom
stručnošću i željom za nastavljanjem tradicije lova i
šumarstva utemeljenog i inoviranog iskustvima šumara
iz sredine 18. stoljeća. Šumari bi do sada, da im
se ostavilo pravo upravljanja Parkom prirode, obnovili
turističku kuću na Sakadašu, izvadili iz vode i obnovili
turistički brodić "Lisku" i pokušali riješiti problem za-
rašćivanja poluotoka na Kopačkom jezeru bez izrade
skupocjenih elaborata na račun Svjetske banke i državnoga
proračuna.


I na kraju, bez stabilne i ekonomski profitabilne Hrvatske,
obnovljenoga Državnoga dobra "Belje", lovišta,
normalizacijom političkih i društvenih prilika i one
imućne klijentele od prije rata, te dobre suradnje s Ministarstvom
zaštite okoliša i prostornoga planiranja, -
razvoj eko i seoskoga turizma za koji se zalaže općina
Bilje i općenito gospodarstva gotovo da neće biti.


"Prouzročio ih je Zakon o zaštiti prirode (NN 30/94) u 1994. g. koji
je donesen pod čudnim okolnostima.


447




ŠUMARSKI LIST 7-8/2000 str. 90     <-- 90 -->        PDF

Prilog 1


RAZLOZI ZBOG KOJIH SU MNOGI OSJEČKI EKOLOZI I "OSJEČKI ZELENI"
PROTIV PREIMENOVANJA PARKA PRIRODE U NACIONALNI PARK


Utjecaj čovjeka na prirodne ekosustave Baranje datira od početka naseljavanja ovoga prostora, a
posebno je izražen tijekom 19. i 20-tog stoljeća,


Zbog utjecaja čovjeka izvornost prirode je upitna. Za potrebe agrara čovjek je izgradio moćne
obrambene nasipe (146 km), prokopao (981 km) melioracionih kanala, izgradio brojne
hidrotehničke objekte i na stotine km cesta i puteva,


Zapriječio je razlijevanje rijeka Dunava i Drave na gotovo 44.000 ha nekada poplavnog područja,


Izravnao (ispravio) tok rijeka Dunava i Drave, zbog čega je za prirodu izgubljeno 30-ak većih riječnih
meandara, koji su utjecali na trajanje poplava,


Na branjenom (od poplave) području je hidro-tehničkim mjerama i postupcima isušio mnoge bare i
"jezera" i preobrazio ih u poljodjelske površine,


U gospodarskim šumama i širem prostoru ritova stvorio je uvjete za opstojnost brojnih krda jelenske
divljači i divljih svinja. U svezi s tim izgradio je lovačke ceste, puteve i prosjeke, postavio
mnogo lovno-tehničkih objekata, izgradio je više lovačkih kuća, lugarnica i jedan veći lovački dvorac.
Svojim znanjem i mjerama utjecao je na populaciju divljih životinja,


U šumske sastojine unio je klonove i vrste euro-američkih topola te druge vrste korisnog (alok-
tonog) drveća i grmlja,


Odstrijelivši posljednjeg vuka 1887. čovjek je ostao jedini "predator" i regulator brojnosti populacije
krupnih papkara i drugih životinja,


Utjecaj čovjeka proširio se na vodeni prostor i njegove biljne i životinjske zajednice. U Kopački rit
slijevaju se otpadne vode cijelog dravskog zaobalja. Onečišćene su: pesticidima, umjetnim gnojivima,
gnojnicom iz brojnih septičkih jama sela Bilja i Kopačeva, onečišćene su prelivnim vodama iz
Mesne industrije "Bclje" (do rata) i iz svinjogojske farme iz Darde,


Sredinom 19. i posebno u 20-om stoljeću na području Baranje i Lovišta "Bclje" (Park prirode
"Kopački rit") formiraju se manja šumsko-poljodjelska naselja, pustare. Iako danas pustare i šumska
naselja pomalo izumiru, još uvijek na području Parka prirode radi veći broj šumskih radnika
(oko 200) čiju bi egzistenciju ugrozio pravno i formalno status nacionalnog parka,


Poštivajući međunarodne kriterije (brojne konvencije) o vrsti ili kategoriji zaštićenih objekata
prirode, - područje Kopačkoga rita (7000 ha) treba i dalje zadržati status Posebnog zoološkog rezervata
prirode, a šume Tikveša (šum. predjeli: Oršoš, Zlatna Greda, Menteš, Petreš, Kolonca, Buda,
Siga it.) Parka prirode


Prilog 2


RAZLOZI ZBOG ČEGA SU ŠUMARI PROTIV PREIMENOVANJA PARKA PRIRODE


"KOPAČKI RIT" U NACIONALNI PARK


U nacionalnom parku zabranjena je gospodarska uporaba prirodnih dobara (NN 30/94. čl. 4.).
dokida se prihod od šume i divljači,


Lovište "Hrvatskih šuma" (bivše lovište "Bclje") je specifična eksluziva vrhunskog lovnog turizma
u Europi,
Tradicija lova stara je gotovo 200 godina


Korištenjem divljači osigurava se prihod od lovnog turizma, prodaje mesa divljači i prodaje žive
divljači


Brojnost visoke divljači (posebno jelenske) u ravnoteži je s prirodnim mogućnostima ekosustava:
biljnom masom, prostorom i drugim ekološkim čimbenicima i temelji se na dugogodišnjim
istraživanjima.


Nestankom šumara, šumara lovaca umanjit će se interes za zaštitom divljači što otvara prostor bez-
dušnom krivolovu i sličnim pojavama kojima će se ugroziti život brojnim skupinama životinja


448




ŠUMARSKI LIST 7-8/2000 str. 91     <-- 91 -->        PDF

Ukidanjem lovnog gospodarenja dovodi se u pitanje genofond "beljskog jelena", doći će do regresije
u pogledu vrijednosti i ljepote rogovlja "beljskog jelena",


Očuvanje eksluzivnog lova na "Belju" sukladno je opredjeljenju Vlade RH u pogledu razvoja turizma;
cijene divljači na "Belju" uvijek su bile 3 (tri) puta veće nego u drugim lovištima,


Živi "beljski jelen" kao vrsta bio je izvozni proizvod za Australiju, Novi Zeland i SAD,


Meso divljači kao visoko vrijedna živežna namirnica neopterećena antibioticima i sličnim dodatnim
sastojcima koji se koriste pri uzgoju životinja za jelo, vrlo je zanimljiva kupcima u zapadnoj
Europi,


Prehrana orlova štekavaca i drugih grabežljivih i rijetkih životinja, temelji se djelomično na uginuloj,
odstrijeljenoj divljači. Uskraćivanje ove prehrane moglo bi ugroziti populaciju orlova štekavaca
i drugih životinja,


Znanstveno-stručnim gospodarenjem šumama, lovištem (sa specifičnim obilježjima) uspjeli su se
pomiriti interesi zaštite prirode, ekoturizma, čime su ispoštovana pravila upravljanja kao u nacionalnom
parku,


Zbog preimenovanja parka prirode u nacionalni park ugrozila bi se egzistencija 100-tinjak radnika
i njihovih članova obitelji. Zbog svojih radnih navika, tradicije struke i obučenosti ne bi se mogli
prekvalifeirati u druga zanimanja,


Posjetitcljski ckoturizam i prije rata pokazao se nerentabilnim, a sada je još u težoj situaciji zbog
ekonomsko-socijalnih prilika u zemlji, minskih polja, uništene infrastrukture (devastirane turističke
kuće "Sakadaš", potopljenih i nestalih turističkih brodica "Liske" , "Vodomara",
"Zmajevca" i "Jasena"), slabe platežne moći posjetitelja (djece, studenata i udruga) i specifične
panonske klime i ekoloških prilika: ljetne sparine, neugodni kukci (komarči i obadi itd.)


LITERATURA:


Bralić, J. (1990): Nacionalni parkovi Hrvatske;"
Školska knjiga", Zagreb.


G e t z, D. (1987): Zašto sam protiv Nacionlnog parka,
Šumarski list 7-8, god. CXXI, 432-433, Zagreb.


Getz, D. (1992): Nacionalni park ili rezervat, Glasilo
"Hrvatske šume" br. 8, Zagreb.


Getz, D. (1955): Nacionalni park "Kopački rit", DA
ili NE? Materijal za razmišljanje, studija, "Hrvatske
šume", Osijek, 5-6 god. CCXII, 245-260,
Zagreb.


Getz, D. (1998): Zaštita prirode Beljskog lovišta
(Park prirode i Posebnog zoološkog rezervata
"Kopački rit") u kontekstu povijesnih zbivanja
na tlu Baranje od druge polovice 18. stoljeća do
Domovinskog rata 1991-1995., god., Šumarski
list.


l.U.C.U. (The World Conservation Union (1993):
Parks for life, Action for Protected Areas in. Europe.


K c v o, R. ( 1971 ): Mjesto nacionalnog parka Plitvička
jezera medu objektima te kategorije u GUP-u
1971., Zagreb.


Kevo, R. (1961): Zaštita prirode u Hrvatskoj, Zavod
za zaštitu prirode, Zagreb.


Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja
(2000): Nacrt prijedloga zakona o proglašenju
nacionalnog parka "Kopački rit", Zagreb.


M o v č a n, J. (1974): Utjecaji sadašnjosti, vrednovanje
i međusobni odnosi prostora nacionalnog parka
"Plitvičkajezera", p.p. 209-233, Plitvičkajezera,
čovjek i priroda, Zagreb.


Pongratz,A. (1944): Albertina, A. Magyar Nemzeti
museum Albrecht Kir. Herzeg, Biologiai Allom-
sanan Kiadvanyai, Vol, 1 1944.


Republički zavod za zaštitu prirode (1966): Elaborat o
potrebi zaštite Kopačkog rita, Zagreb.


Szeczenyi, Z. (1995): Bellye, Horvatorszagi Magyarsag
II Evfolyam, szam 9-12, Budapest.


Zavod za prostorno planiranje i urbanizam Zajednice
općina Osijek (1980), Kopački rit, prostorni
plan, Osijek.


Zavod za zaštitu prirode Zagreb ( 1961 ): Zaštita prirode
u Hrvatskoj, Zagreb.


Zavod za zaštitu okoliša, prirode, prirodne baštine
(1991): Specijalni zoološki rezervat kopački rit,
studije, Zagreb.


Županija osječko-baranjska (1999): Nacrt zahtjeva o
pokretanju postupka za proglašenje područja
Kopački rit nacionalnim parkom, Osijek.


Darko Getz


449