DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/2000 str. 85 <-- 85 --> PDF |
DA LI PARK PRIRODE "KOPAČKI RIT" ZADOVOLJAVA KRITERIJE ZA NACIONALNI PARK´ Pristrano tumačenim kriterijima moguće je svaki zanimljiviji krajolik Hrvatske proglasiti nacionalnim parkom Unatoč brojnim raspravama na svjetskim kongresima zaštite prirode, pitanje pojma nacionalni park (u daljnjem tekstu samo n. park) još uvijek nije do kraja definiran, bolje reći u fazi je stalnoga dotjerivanja, dopunjavanja, pojašnjavanja najčešće pod utjecajem i željama nacionalnih interesa pojedinih država. Prema kriterijima iz 60-tih godina nacionalnim parkom podrazumijevalo se: prostrano područje, velike prirodne privlačnosti i zanimljivosti koje je imalo posebno znanstveno i kulturno-prosvjetno značenje, a služilo je za odmor i rekreaciju (Kevo, 1961). Ovakva su se područja putem zakonskih mjera i posebnim načinom upravljanja i zaštite potpuno ili djelomično isključila od ekonomskoga korištenja. Polazeći od različitih kriterija, često nacionalno obojenih, danas u svijetu postoji veći broj, tipova nacionalnih parkova, koji se međusobno razlikuju ustrojem, pravima posjetitelja, zaštitnim mjerama itd. Razlikujemo američki i europski tip nacionalnoga parka. Pod američkim smatra se područje izuzeto od gospodarstva namijenjeno za odmor, uživanje u prirodi s naglaskom na odgoju i zabavi (rekreaciji). Europski tip je područje izuzeto iz klasičnog oblika korištenja i upravljanja; prirodi se dopušta slobodni i neometani razvoj, promjene pod utjecajem prirodnih zakona. U vrijeme izrade Generalnog uređajnoga plana Hrvatske 1970/1971. godine, prema ondašnjem Zakonu o zaštiti prirode (NN 19/60) definicija nacionalnoga parka glasila je: n. park je veće prostorno ograničeno područje velike prirodne privlačnosti koje ima osobito znanstveno, kulturno, odgojno-obrazovno i turističko značenje, i služi za odmor i rekreaciju. Definicija je bila u suglasju s preporukama Londonske (iz 1933) i Wa- šingtonske (iz 1940) konvencije. Konvencijom iz Seat- tlea pojam nacionalnoga parka znatno je stroži u odnosu na hrvatski Zakon o zaštiti prirode iz I960., posebno u pitanjima izgradnje cesta, zgrada (hotela), kanalizacije itd. Na zasjedanju međunarodne unije za zaštitu prirode (U.I.C.N.) u New Delhiju, donesena je nova definicija n. parka: N. park je relativno veliko područje: - koje čini jedan ili više ekosustava, potpuno očuvanih ili neznatno izmijenjenih gospodarskim korištenjem i ljudskim naseljima, - gdje su biljne i životinjske vrste, geomorfološki oblici i posebnosti osobito zanimljivi u 1 Pisanje ovoga napisa započeto je u vrijeme postojanja Državne uprave za zaštitu prirode i okoliša (DUZPO-a) - i njenoga upravitelja dr. Ante Kutlea. znanstvenom, odgojnom i rekreativnom pogledu, - u kojemu postoje prirodni predjeli velike estetske vrijednosti, - u kojem nadležne državne uprave poduzimaju mjere ograničenja naseljavanja, korištenja, iz razloga očuvanja ekoloških, geomorfoloških i estetskih vrijednosti, - u kojem se pod stanovitim uvjetima mora dozvoliti rekreacija i aktivnosti odgojno-kulturnoga značaja. Prema zaključcima U.I.C.N.-a n. parkom se ne mogu nazivati: - znanstveno-prirodni rezervati s posebnim dozvolama za posjećivanje kao što su strogi, upravljani i si. rezervati prirode, - prirodni rezervati kojima upravljaju privatne institucije, odnosno u kojih priznavanje i kontrola nisu u nadležnosti države, - specijalni (posebni) rezervati koji su utemeljeni Afričkom konvencijom iz 1968. godine (floristički, faunistički, lovni, ornitološki, geološki, šumarski itd., - naseljena i gospodarski korištena područja na kojima se planovima prostornoga uređenja (generalnim urbanističkim planom op. aut.) predviđa razvoj turizma koji treba potisnuti i usporiti razvoj industrije i urbanizaciju prostora, - područja koja više služe za javnu rekreaciju nego za zaštitu ekosustava (parkovi prirode, park šume itd.). Na Međunarodnom kolokviju održanom 1970. u Parizu dopunjena je definicija nacionalnoga parka iz New Delhija, gdje je rečeno: da rekreativne aktivnosti koje bi mogle štetiti strogo zaštićenim područjima i poremetiti biološku ravnotežu, moraju biti isključene iz popisa n. parka. U bivšoj Socijalističkoj Jugoslaviji u kategoriju nacionalnoga parka (prema potrebi) mogle su se uvrstiti i površine: - osobitih prirodnih vrijednosti ekosustava koje su pod utjecajem čovjeka, ali u kojima će se poduzeti mjere da se što prije uspostave prirodni uvjeti razvoja ekosustava. Unutar parka bilo je predviđeno područje upravljane zaštite s time da se ograničenja odnose na tz. "uže" područje. Za n. park izrađivale su se uređajne osnove, budući da mu je namjena bila: zabava, odgoj, podizanje kulturne svijesti, posjećivanje i si. Sadržavale su mjere za uspostavljanje izvornog prirodnoga stanja u ekosustavima i mjere za usmjereno korištenje. Bila je isključena industrija i urbanizacija prostora u cilju povećanja broja stanovnika (Kevo, 1971). O kriterijima za proglašenje nekoga područja n. parkom pobliže tumačenje daje B r a 1 i ć ( 1990): prvi temeljni uvjet je da područje ima izuzetne prirodne kvalitete, 443 |
ŠUMARSKI LIST 7-8/2000 str. 86 <-- 86 --> PDF |
priroda mora biti izvorna ili tijekom koriščtenja neznatno izmijenjena, prirodni fenomeni moraju biti višestruki; n. parkovi ne mogu biti isključivo botanički, zoološki, ornitološki ili geomorfološki, preporuča se (prema međunarodnim kriterijima) najmanja veličina od 20 km2, uz uvjet da potpuno očuvano područje mora imati najmanje 10 km2, jer se na manjim površinama ne može očuvati izvornost ekosustava, upravljanje i zaštita prirode mora biti na razini države, kako bi se smanjio utjecaj lokalne samouprave koja često polazi od lokalnih interesa grupa ili pojedinaca suprotnih načelima zaštite prirode. N. park je opće dobro svih stanovnika države i svijeta i ne može biti predmet spekulacija lokalne samouprave, (op. aut.) uvjet je da neko područje postane n. park je tz. pro- vedljivost i ocjena da će se na području ostvariti odgovarajući stupanj zaštite prirode (tzv. politički kriterij), n. park mora služiti u znanstvene, kulturno-prosvje- tnc i odgojne svrhe, n. park mora imati konkretnu ekološku funkciju, npr. uporište prirodne ravnoteže za okolno područje, rezervoar čiste vode, dragocjeni prostor za divlje životinje, ti. park su mjesta stjecanja spoznaje o vrijednostima zavičaja i domovine. Imenovanje nekoga područja n. parkom isključuje svaku gospodarsku aktivnost "koja bi mogla" oštetiti i degradirati izvorna svojstva prirode. Dopušta se tradicionalna poljoprivreda, turizam i zabava u prirodi. Nacionalni park u tom smislu treba shvatiti kao turističku ponudu širega područja, a ne kao moguću lokaciju gradnje turističkih sadržaja. Kada je u pitanju manji n. park isključuje se izgradnja športskih igrališta i ostalih turističkih sadržaja i sve što nije u funkciji razgledanja i doživljavanja prirode. N. parkovi su mjesta ostvarenja i ponovnog nalaženja izgubljenoga doticaja s prirodom, prijeko potrebnim uvjetom psihofizičkoga zdravlja čovjeka. U Zakonu o zaštiti prirode iz 1976. godine (NN 54/76) nalazimo daje: n. park prostrano područje osobite prirodne, kulturne, znanstvene, odgojne, obrazovne, estetske, turističke i rekreativne vrijednosti, a obuhvaća jedan ili više sačuvanih ili neznatno izmijenjenih ekosustava. U n. parku dozvoljene su djelatnosti kojima se ne ugrožava izvornost biljnoga i životinjskoga svijeta te hidrografske, geomorfološke, geološke i pejsažne vrijednosti, kao i radnje kojima se održava i uspostavlja prirodna ravnoteža. Gotovo istovjetno tumačenje n. parka, samo sa drugim rasporedom stavaka i drugim riječima istoga značenja, nalazimo u današnjem Zakonu iz 1994. godine (NN 30/94). Ključne riječi koje definiraju n. park Sumiramo li do sada rečeno, pojam n. parka definira desetak ključnih riječi i isto toliko rečenica. Dakle zahtijeva se: neizmijenjeno, prostrano područje, jedan ili više sačuvanih i malo izmijenjenih ekosustava. U Zakonu iz 1976. nalazimo riječi osobito, koja je u novom Zakonu potencirana riječima iznimno i višestruko. Namjena mu je: odgoj, obrazovanje, zabava, istraživanje, širenje kulture. U n. parku je dozvoljen turizam u ulozi posjete i razgledanja. U n. parku nije dozvoljena (prema međunarodnim kriterijima) gospodarska uporaba prirodnih resursa: sječa šume, lov krupnih papkara (Pecora); divljači, privredni i športski ribolov, korištenje kamenoloma, rijeka, jezera, potoka i si. vodotoka u vodoprivredne, poljodjelske i energetske svrhe, poticanje industrije i izgradnje kojoj je cilj uvećavanje populacije ljudi na području n. parka. Pojednostavljeno rečeno, n. park služi za zaštitu ekosustava i zabavu (po I.U.C.N.-u: National Park, Category II: Protected area managed mainly for ecosystem protection and recreation). U Europi je kategorijom n. parka proglašeno zakonom 10,4%, a u svijetu 40,7% površina (I.U.C.N., 1994.). Možda je malo presmiono reći i vjerovatno će nam zamjeriti zaštitari prirode, da bi se ovim kriterijima mogao svaki zanimljivi krajolik u Hrvatskoj proglasiti n. parkom, počevši od zagrebačkoga zabavišta Jarun, Podsuscdskoga Prisavlja uključujući i Zagrebačku goru i okolicu Samobora i druga područja, koja su: "neznatno izmijenjena, imaju višestruke prirodne vrijednosti s neznatno izmijenjenim ekosustavima, a mogu biti znanstvenog, kulturnog i odgojnog značaja" etc. Po logici stvari veći dio teritorija Hrvatske od Gorskoga kotara do Spačvanskih šuma mogao bi zadovoljiti kriterijima za nacionalni park. Pokušajmo ove značajne kriterije primijeniti u slučaju preimenovanja nekadašnjeg lovno-šumskog područja "Belje", u čijem se sastavu nalazi Park prirode i Posebni zoološki rezervat "Kopački rit", - u nacionalni park. Povijesne inicijative o nacionalnom parku Iako ne raspolažemo nekim službenim dokumentom, nekom naredbom, ukazom i sličnim zakonodavnim aktom Kraljevine Mađarske o zakonskoj zaštiti ovoga područja, što ne isključuje njegovo postojanje, pretpostavljamo da je princ Albrecht Habsburg (1897-1953) ponukan primjerima iz drugih europskih zemalja (ili zbog nekog drugog razloga?) interno zašti- 444 |
ŠUMARSKI LIST 7-8/2000 str. 87 <-- 87 --> PDF |
tio područje proglasivši ga Prirodnim zaštićenim područjem (Naturschutzgebiete, P o n g r a t z, 1944)2. Princ Albrecht je odluku o zaštiti dijela lovišta "Be- lja" (šuma, bara i ritova) donio najvjerovatnije pod utjecajem glasovitog svjetskog putnika, pisca, lovca i lovnoga stručnjaka Szcchenyi Zsigmunda, kojega je u studenom 1942. godine pozvao na Belje da mu pokuša organizirati lovstvo, budući daje Uprava lovišta Kraljevine Jugoslavije povukla sve osoblje od lugara do viših službenika. (Szecheny i Z., 1995). Mnogo godina kasnije, iz sasvim drugih pobuda, želju za nacionalnim parkom pokazala je Uprava uzgajališta divljači "Jelen" - Beograd. Naime, na inicijativu Zavoda za zaštitu prirode i naučno proučavanje prirodnih retkosti NR Srbije, a u suglasju s U.U.D. "Jelen", upućuje ( 1958) prijedlog Kabinetu predsjednika Republike za osnivanje Nacionalnoga parka "Moša Pijade", jer je navodno pokojni Moša izrazio želju da bi se ovo područje trebalo staviti pod zaštitu države. S prijedlogom se nije složio ondašnji hrvatski Konzervatorski zavod iz Zagreba, jer (citiram): "... s obzirom na izrečeno gospodarsko značenje Kopačkoga rita i okolnoga područja više je odgovarala kategorija upravljanoga prirodnoga rezervata"; (Republički zavod za zaštitu prirode, 1966). Neosporno je, daje u pitanju, bilo i određeno rivalstvo dviju zaštitarskih institucija, izvjesno nadmetanje srbijanskoga zavoda i njihovih ondašnjih zaštitara, želja za dokazivanjem i prevlasti. Preporuka i želja Mošc Pijade bila je, dakako, samo paravan, sporedna stvar. Uostalom šanse za nekom supremacijom Srbijanskoga zavoda za zaštitu prirode bile su minimalne, jer je u to vrijeme Đilasova komisija ustanovila granice između Republika, a time ujedno i djelokrug i ovlasti republičkih organa i službi. Sljedeći pokušaj preimenovanja lovno-šumskog područja baranjskoga podunavlja, tada (1982) već Parka prirode i Specijalnoga zoološkog rezervata "Kopački rit" u nacionalni park, pokrenulo je Lovno- šumsko gazdinstvo "Jelen" Beograd. "Jelen" je pošto- poto želio sačuvati određenu eksteritorijalnost u Hrvatskoj, kojem je zaprijetio novi Zakon o šumama, a postojale su i druge inicijative da se to nepopularno poduzeće na najprikladniji način ukloni iz Baranje. Stoga su čelni ljudi "Jelena" izmislili pojam jedinstvene biološke cjeline baranjsko-bačkog (vojvođanskog) lovno- šumskog područja, koje je trebalo postati nacionalnim parkom. Ideju o n. parku podržao je Republički komitet za znanost, tehnologiju i informatiku iz Zagreba koji je :Ertzchertzog Albrecht deklarierte nich nur grosse Teil Herschaft Bellye Naturschutzgebiete, sonder verlieh auf seinem entschiedenen Wunsche Ausdruck, an dieser Stelle eine biologische Forschungsstation zu errichtet .... uvodnik A. Pongratza u godišnjaku "Albertina". prijedlog LSG "Jelen" dostavio Izvršnom vijeću Sabora. S prijedlogom se suglasio i Sekretarijat za zakonodavstvo Izvršnog vijeća Sabora, kao i mnogi danas već zaboravljeni političari Hrvatske, a svojedobno redoviti gosti "Jelena". Međutim, zbog zakonskih odredbi Zakona o zaštiti prirode iz 1976. posebno čl. 17. i 39. i prihvaćenih kriterija međunarodnih konvencija koje su se morale poštivati, LŠG "Jelen" je stavljen pred izbor: ili nacionalni park uz odricanje prava gospodarenja šumom, divljači, ribom, što bi u praksi značilo odreći se lova na krupne papkare, anuliranje svih odredbi gospodarskog korištenja šume, ribe itd. Životinje bi postale trajno zaštićene i ne bi se smjele loviti ni uznemiravati. U pitanje bi došla i cjelokupna tehnologija rada i zaposlenje brojnih radnika u šumarstvu i lovstvu, - ili da sve ostane po starome. Zanimljivo je spomenuti da je tijekom Domovinskog rata (1991-1992) gubitak gospodarske samostalnosti i eksteritorijalnosti zabrinuo preostalo rukovodstvo "Jelena" kojeje ostalo u Baranji. Nakon protjerivanja Hrvata iz Baranje i raskida svih političkih i administrativnih veza s Državnim Saborom Hrvatske, na području samozvane Republike srpske krajine osnovano je Javno poduzeće "Krajina šume", kojima je 28. 9. 1992. godine pridodano i bivše osoblje Lovno-šumskoga gazdinstva "Jelen", zajedno s lovno-šumskim područjem i zaštićenim objektima prirode sa sjedištem u Vrginmo- stu. Prema R. Ljubojeviću vodeći ljudi "Krajina šume" nisu imali razumijevanja za specifičnost baranjskog lovno-šumskog područja, pa su zatražili izuzeće koje se moglo ostvariti proglašenjem područja n. parkom´. . Prema Zakonu o zaštiti prirode SR Jugoslavije, a koji je više-manje bio u suglasju sa zakonskim propisima takozvane R.S. Krajine, kategorija i pojam nacionalnoga parka po srbijanskim kriterijima je istovjetan parku prirode u R. Hrvatskoj, dakle, dopušta se uobičajeni način gospodarenja šumom, divljači, ribom i ostalim resursima ovoga područja. Vjerodostojnost DUZPO-ovog nacrta4 prijedloga Zakona o proglašenju Nacionalnog parka "Kopački rit" Možda potaknuti činom proglašenja Mile Martića ili nekim osobnim razlozima, ideju o nacionalnom parku ponovno aktualiziraju neki nastavnici Pedagoškog Uredbom predsjednika takozvane R. S. Krajine od 6. prosinca 1993. godine bivše Lovno-šumsko područje proglašeno je Nacionalnim parkom "Jelen"-Baranja. Čin proglašenja obznanio je Mile Martić predsjednik samozvane R.S. Krajine na lokalnoj televizijskoj postaji u Belom Manastiru I. siječnja 1994. godine. 4Nacrt prijedloga Zakona o proglašenju Nacionalnog parka "Kopački rit", Ur. br. 542-08-VM-99-2, Zagreb, 17. svibanj 1999., šalje DUZPO Zagreb 445 |
ŠUMARSKI LIST 7-8/2000 str. 88 <-- 88 --> PDF |
fakulteta u Osijeku uz podršku HAZU, Zavoda za znanstveni i umjetnički rad u Osijeku. U svezi s tim Državna uprava za zaštitu prirode (DUZPO) obznanjuje Nacrt prijedloga Zakona o proglašenju Nacionalnoga parka Kopački rit (u daljnjem tekstu samo Nacrt), kojim je obrazložena svrha i smisao promicanja sadašnjega Parka prirode i Posebnoga zoološkoga rezervata "Kopački rit" u kategoriju nacionalnoga parka. Iako je u spomenutom Nacrtu na strani 7. pod službenim naslovom "Posljedice koje će donošenjem Zakona proisteći" ispravno citiran članak 4. Zakona o zaštiti prirode (NN 30/94), a kojim se definira pojam nacionalnoga parka, u daljnjem se tekstu zapravo opisuje kategorija parka prirode. Krenimo redom: Športski i privredni ribolov dopuštenje u Parku prirode (područje Tikveša, Zlatne Grede, Kolonce, Men- teša itd.), a nije (prema Pravilniku o unutarnjem redu u Parku prirode "Kopački rit" (NN 84/98) 51. 28.) u Posebnom zoološkom rezervatu. Uz desetak ribara koji imaju obilježje održavatelja tradicije, etnološke posebnosti Baranje, stoje opet "značajno za povijest i kulturu ovoga kraja" etc, etc., - Nacrtom se ne govori gdje će ribolov biti dopušten, a gdje zabranjen, no sudeći prema stavovima lokalne samouprave i Javne ustanove, i nedavno obznanjene Dopune Pravilnika o unutarnjem redu (NN 11 /2000.), - najvjerojatnije da će dijelovi Zoorezervata biti korišteni za športski i privredni ribolov. U Nacrtu se ne spominje zaštita ribljih populacija kao skupine kralješnjaka, koja bi na ovom području, po postojećim zakonskim propisima i međunarodnim naputcima o n. parkovima, trebala biti čuvana i zaštićivana od ljudi i nasrtaja civilizacije. Također nema bitne razlike u pogledu lova na krupne papkare (jelene, divlje svinje, srne) i ostale sisavce određene kao divljač prema Zakonu o lovu (citiramo): "Lovno gospodarstvo u Kopačkom ritu koje je sada dopušteno samo za sanitarni izlov krupne divljači (obični jelen, divlja svinja i dr.) bilo bi dopušteno u nacionalnom parku pod istim uvjetima"? U pogledu šumarstva predlagač Nacrta također ne vidi probleme. U Kopačkom ritu4 nalazi se 5.072 ha pod šumom, od čega gospodarski vrijednih ima svega 3.069 ha, koja je inače (citiramo): "prijeko potrebna kao stanište životinjskoga svijeta." Ništa se ne kaže o sastavu tih šuma, vrstama drveća, da li se radi o euro- američkim topolama, o sastojinama crnoga oraha, američkoga jasena, itd., stoje vrlo bitno, jer su to umjetno podignute sastojine podložne mjerama uređajnih osnova, njezi i održavanju te vijeku trajanja. Ništa nije rečeno o obližnjim oranicama "Belja" d.d. i kulturama ku- TJ tekstu se cesto krivo naznačuje neko područje. Kopački rit je samo dio Parka, pa bi umjesto Kopački rit trebalo točno naznačiti lokalitet o kojemu se govori. U konkretnom slučaju radi sc o šumama Tikveša, Zlatne Grede, Čoška šume, Mcnteša, Bude. kuruza, pšenice, šećerne repe, djeteliništima koje bi također trebalo staviti pod zaštitu jer služe krupnim papkarima za hranu i kao zaklonište od lovaca i krivolova- ca i "prijeko su potrebne kao stanište životinja". U Nacrtu se dalje ističe, da će se preimenovanjem parka u n. park osigurati pretpostavke za brži razvoj turizma i svekolikog razvoja gospodarstva (?) te vezivanje budućeg n. parka za zaštićene dijelove prirode u Mađarskoj (Europi i svijetu op. aut.). Sve to po teksto- piscu dobiva posebno međunarodno značenje i otvara mogućnost ulaganja u zaštitu, očuvanje i gospodarski razvoj kraja, - stoje opet samo pretpostavka bez ozbiljne procjene, studije itd. Spominju se djelatnici "Hrvatskih šuma", koji bi u budućem n. parku radili kao: ugostitelji, konobari, raz- nositelji, prodavači suvenira, veslači, mornari, i si. Ne spominje se šumarstvo kao struka i tradicija. Ponuda da se šumari prekvalificiraju u turističke djelatnike je ponuda bez pokrića, zanimljiva ideja s ciljem da se umanji značaj problema većeg broja šumskih radnika pri eventualnim raspravama u Državnom Saboru. U Nacrtu se ništa ne govori o kriteriju provedljivo- sti nazvanim još i "politički", osnovom kojega bi se trebalo ostvariti suglasje zainteresiranih strana, konsenzus: šumara, vodoprivrednika, poljodjelaca, lokalne samouprave i zaštitara prirode ili još konkretnije sporazum između: "Hrvatskih šuma", "Belja" d.d., Općine Bilje, "Hrvatskih voda", DUZPO, a do njega, prateći nesuglasja prouzročena Zakonom o zaštiti prirode (NN 30/94) nije moglo doći. Nadalje, pojmovi: "tradicijska poljoprivreda" i "tradicijski ribolov", zatim "održivi gospodarski razvoj", "etnološke vrijednosti", - su zapravo stanovite "propusnice", kojima se izigravaju izvorna načela zaštite prirode, mnogi zaključci međunarodnih konvencija. One su način kompromisnog razmišljanja i djelovanja kojima se (zakonodavac) Zakon o zaštiti prirode pokušava prilagoditi interesima neke regije (županije, općine) politike, na čijem se teritoriju nalazi zaštićeni objekt prirode. "Tradicijski ribolov" zapravo je privredni (riječni) ribolov, ribarenje; "održivi gospodarski razvoj" koji dopušta: turistički lov, ribarenje, sječu šume. Konačno i sam Zakon o zaštiti prirode (NN 30/94) člankom 4., st. 3. (citiramo): "U n. parku dopuštene su djelatnosti kojima se ne ugrožava izvornost prirode", - otvara mogućnost raznolikog korištenja prirodnih resursa, jer je teško definirati pojam "ne ugrožavanja izvornosti". Tako je npr. "izvornost" Kopačkoga rita (od prije rata) ugrožavala suvremena poljoprivreda; kanalom Barbara-Stara Drava ulijevala se u jezero Sakadaš onečišćena voda (opterećena pesticidima, mineralnim gnojivima, gnojnicom iz brojnih septičkih jama naselja Bilje i Kopačevo) 446 |
ŠUMARSKI LIST 7-8/2000 str. 89 <-- 89 --> PDF |
zbog koje je 1984. godine došlo do ekološke katastrofe (Getz, 1984). "Izvornost" ugrožavaju brojni obrambeni nasipi (146 km), cjelokupna kanalska mreža (981 km), izgrađene ceste, putevi, umjetno uzgojene šume, uzgojena divljač (jeleni, srne, divlje svinje, fazani itd.), regulacija rijeka Dunava i Drave, skraćenje njihovog toka, uništenje njihovih prirodnih meandara, stabiliziranje njihovih obala kamenom, gradnjom pera itd. Osim ribolova ovdje je "tradicija" sakupljanje žaba, puževa, gljiva, jaja barskih ptica. Također je i lov na barske ptice "tradicija" lovaca, itd. Do 1960. godine barske ptice lovile su se golim rukama u vrijeme mita- renja. "Izvornost" hidroekosustava Sakadaša i kanala Conakut, Hulova i dijelom Kopačkoga jezera, ugrožavali su (onečišćuju) motori na tekuća goriva ugrađeni u brojnim plovilima, kojima su se prevozili turisti od Sakadaša do Kopačkoga jezera, itd.´´ Mijenja se i jezikoslovlje, pa će se tako sječa drveća zvati "uklanjanje starih i dotrajalih drvenastih biljaka", turistički lov na krupne sisavce mijenja se u selekcijski ili redukciju prenamnoženih vrsta, za ribolov već imamo terminološki usvojen naziv, odlov ribe ili spašavanje ribe (od života op. aut.). Većim dijelom Zakon o zaštiti prirode napisan je u maniri istodobne negacije svojih odredbi, reklo bi se nije rezolutan nego više transpa- rentan? Zaključak Zaključujemo; kriteriji koji se koriste u hrvatskom zakonodavstvu, a kojima se neko područje proglašava n. parkom vrlo su općeniti, nedorečeni, neuvjerljivi. U konkretnom slučaju preimenovanja Parka prirode i Posebnog zoološkog rezervata "Kopački rit" u n. park o- sim u iznošenju nepotpunih i pristrano opisanih ekoloških značajki i vrijednosti, postoji i politika lokalne samouprave povezana s, nekim čelnicima Javne ustanove protiv ovdašnjih šumara i šumarstva kao struke, "Osječkih zelenih" i svih onih koji drukčije gledaju na interese ove regije. "Činjenično" stanje izneseno u Nacrtu ide u prilog n. parku. Odredbe Zakona o zaštiti prirode i mnoge međunarodne konvencije i dogovori pogrešno su protumačeni, pa je ispalo da predlagači Nacrta ne razlikuju kategoriju parka prirode od nacionalnoga parka?! Pozadina svega su nesporazumi između "Hrvatskih šuma" i DUZPO7 proizašli iz želje bivšeg DUZPO-a da pod svaku cijenu "zaštiti" što veće područje, uključujući i gospodarske šume i prikaže Hrvatsku vodećom eu- "Teoretski tradicijsko poljodjelstvo ne bi trebalo ugrožavati izvornost ekosustava, ukoliko se ne bi koristili: pesticidi, umjetna gnojiva, raznovrsni strojevi na tekuće gorivo, deterdženti, a broj sudionika, poljodjelaca ostao isti? ropskom državom u proglašavanju dijelova svoga teritorija zaštićenim objektima prirode. U tome su im zasmetali šumari koje je trebalo potisnuti s utjecajnih mjesta (Državnog Sabora, Ministarstava, Državnih uprava, itd.), stoje, moramo priznati, DUZPO-u dosta dobro polazilo za rukom. U slučaju Parka prirode Kopački rit, - institucija nacionalnoga parka bila je najpogodniji oblik u ostvarenju cilja. S postojećim kriterijima i njihovim pogrešnim tumačenjem te i imponiranju javnosti, pridobilo se Poglavarstvo Osječko-baranjske županije, pa i, kako smo vidjeli, Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Izma- nipulirani kriteriji trebali su kasnije, nakon proglašenja, poslužiti u definiranju upravljanja i korištenju n. parka. N. park prema Nacrtu bivše DUZPO-a bez uvažavanja kriterija provedljivosti prouzročio bi dodatne neprilike i nesuglasice između korisnika i upravljača. Ugrozilo bi se i ono malo korisnih aktivnosti i inicijativa kojima se od rata pokušava obnoviti fond jelenske divljači, šume, ceste, lovačke kuće, lugarnice opljačkane u vrijeme i poslije Domovinskoga rata. Stvorili bi se uvjeti stanovitoj anarhiji, kriminalu (krivolovu na visoku divljač), kradi drveća, itd. prividu "ničije zemlje", državne, itd. Da bi se na području lovno-šumskog dijela Baranje dogodio neki bitniji pomak u razvoju gospodarstva potrebno je (pod hitno) promijeniti Zakon o zaštiti prirode iz 1994. godine i šumarima vratiti pravo upravljanja i gospodarenja zaštićenim objektima prirode uz obveznu obnovu lovišta "Belje" (dijela Parka prirode) u granicama od prije rata. Prijedlog je zasnovan na činjenici o financijskim mogućnostima šumarskoga menage- menta, ranijim iskustvima u eko-turizmu, visokom stručnošću i željom za nastavljanjem tradicije lova i šumarstva utemeljenog i inoviranog iskustvima šumara iz sredine 18. stoljeća. Šumari bi do sada, da im se ostavilo pravo upravljanja Parkom prirode, obnovili turističku kuću na Sakadašu, izvadili iz vode i obnovili turistički brodić "Lisku" i pokušali riješiti problem za- rašćivanja poluotoka na Kopačkom jezeru bez izrade skupocjenih elaborata na račun Svjetske banke i državnoga proračuna. I na kraju, bez stabilne i ekonomski profitabilne Hrvatske, obnovljenoga Državnoga dobra "Belje", lovišta, normalizacijom političkih i društvenih prilika i one imućne klijentele od prije rata, te dobre suradnje s Ministarstvom zaštite okoliša i prostornoga planiranja, - razvoj eko i seoskoga turizma za koji se zalaže općina Bilje i općenito gospodarstva gotovo da neće biti. "Prouzročio ih je Zakon o zaštiti prirode (NN 30/94) u 1994. g. koji je donesen pod čudnim okolnostima. 447 |
ŠUMARSKI LIST 7-8/2000 str. 90 <-- 90 --> PDF |
Prilog 1 RAZLOZI ZBOG KOJIH SU MNOGI OSJEČKI EKOLOZI I "OSJEČKI ZELENI" PROTIV PREIMENOVANJA PARKA PRIRODE U NACIONALNI PARK Utjecaj čovjeka na prirodne ekosustave Baranje datira od početka naseljavanja ovoga prostora, a posebno je izražen tijekom 19. i 20-tog stoljeća, Zbog utjecaja čovjeka izvornost prirode je upitna. Za potrebe agrara čovjek je izgradio moćne obrambene nasipe (146 km), prokopao (981 km) melioracionih kanala, izgradio brojne hidrotehničke objekte i na stotine km cesta i puteva, Zapriječio je razlijevanje rijeka Dunava i Drave na gotovo 44.000 ha nekada poplavnog područja, Izravnao (ispravio) tok rijeka Dunava i Drave, zbog čega je za prirodu izgubljeno 30-ak većih riječnih meandara, koji su utjecali na trajanje poplava, Na branjenom (od poplave) području je hidro-tehničkim mjerama i postupcima isušio mnoge bare i "jezera" i preobrazio ih u poljodjelske površine, U gospodarskim šumama i širem prostoru ritova stvorio je uvjete za opstojnost brojnih krda jelenske divljači i divljih svinja. U svezi s tim izgradio je lovačke ceste, puteve i prosjeke, postavio mnogo lovno-tehničkih objekata, izgradio je više lovačkih kuća, lugarnica i jedan veći lovački dvorac. Svojim znanjem i mjerama utjecao je na populaciju divljih životinja, U šumske sastojine unio je klonove i vrste euro-američkih topola te druge vrste korisnog (alok- tonog) drveća i grmlja, Odstrijelivši posljednjeg vuka 1887. čovjek je ostao jedini "predator" i regulator brojnosti populacije krupnih papkara i drugih životinja, Utjecaj čovjeka proširio se na vodeni prostor i njegove biljne i životinjske zajednice. U Kopački rit slijevaju se otpadne vode cijelog dravskog zaobalja. Onečišćene su: pesticidima, umjetnim gnojivima, gnojnicom iz brojnih septičkih jama sela Bilja i Kopačeva, onečišćene su prelivnim vodama iz Mesne industrije "Bclje" (do rata) i iz svinjogojske farme iz Darde, Sredinom 19. i posebno u 20-om stoljeću na području Baranje i Lovišta "Bclje" (Park prirode "Kopački rit") formiraju se manja šumsko-poljodjelska naselja, pustare. Iako danas pustare i šumska naselja pomalo izumiru, još uvijek na području Parka prirode radi veći broj šumskih radnika (oko 200) čiju bi egzistenciju ugrozio pravno i formalno status nacionalnog parka, Poštivajući međunarodne kriterije (brojne konvencije) o vrsti ili kategoriji zaštićenih objekata prirode, - područje Kopačkoga rita (7000 ha) treba i dalje zadržati status Posebnog zoološkog rezervata prirode, a šume Tikveša (šum. predjeli: Oršoš, Zlatna Greda, Menteš, Petreš, Kolonca, Buda, Siga it.) Parka prirode Prilog 2 RAZLOZI ZBOG ČEGA SU ŠUMARI PROTIV PREIMENOVANJA PARKA PRIRODE "KOPAČKI RIT" U NACIONALNI PARK U nacionalnom parku zabranjena je gospodarska uporaba prirodnih dobara (NN 30/94. čl. 4.). dokida se prihod od šume i divljači, Lovište "Hrvatskih šuma" (bivše lovište "Bclje") je specifična eksluziva vrhunskog lovnog turizma u Europi, Tradicija lova stara je gotovo 200 godina Korištenjem divljači osigurava se prihod od lovnog turizma, prodaje mesa divljači i prodaje žive divljači Brojnost visoke divljači (posebno jelenske) u ravnoteži je s prirodnim mogućnostima ekosustava: biljnom masom, prostorom i drugim ekološkim čimbenicima i temelji se na dugogodišnjim istraživanjima. Nestankom šumara, šumara lovaca umanjit će se interes za zaštitom divljači što otvara prostor bez- dušnom krivolovu i sličnim pojavama kojima će se ugroziti život brojnim skupinama životinja 448 |
ŠUMARSKI LIST 7-8/2000 str. 91 <-- 91 --> PDF |
Ukidanjem lovnog gospodarenja dovodi se u pitanje genofond "beljskog jelena", doći će do regresije u pogledu vrijednosti i ljepote rogovlja "beljskog jelena", Očuvanje eksluzivnog lova na "Belju" sukladno je opredjeljenju Vlade RH u pogledu razvoja turizma; cijene divljači na "Belju" uvijek su bile 3 (tri) puta veće nego u drugim lovištima, Živi "beljski jelen" kao vrsta bio je izvozni proizvod za Australiju, Novi Zeland i SAD, Meso divljači kao visoko vrijedna živežna namirnica neopterećena antibioticima i sličnim dodatnim sastojcima koji se koriste pri uzgoju životinja za jelo, vrlo je zanimljiva kupcima u zapadnoj Europi, Prehrana orlova štekavaca i drugih grabežljivih i rijetkih životinja, temelji se djelomično na uginuloj, odstrijeljenoj divljači. Uskraćivanje ove prehrane moglo bi ugroziti populaciju orlova štekavaca i drugih životinja, Znanstveno-stručnim gospodarenjem šumama, lovištem (sa specifičnim obilježjima) uspjeli su se pomiriti interesi zaštite prirode, ekoturizma, čime su ispoštovana pravila upravljanja kao u nacionalnom parku, Zbog preimenovanja parka prirode u nacionalni park ugrozila bi se egzistencija 100-tinjak radnika i njihovih članova obitelji. Zbog svojih radnih navika, tradicije struke i obučenosti ne bi se mogli prekvalifeirati u druga zanimanja, Posjetitcljski ckoturizam i prije rata pokazao se nerentabilnim, a sada je još u težoj situaciji zbog ekonomsko-socijalnih prilika u zemlji, minskih polja, uništene infrastrukture (devastirane turističke kuće "Sakadaš", potopljenih i nestalih turističkih brodica "Liske" , "Vodomara", "Zmajevca" i "Jasena"), slabe platežne moći posjetitelja (djece, studenata i udruga) i specifične panonske klime i ekoloških prilika: ljetne sparine, neugodni kukci (komarči i obadi itd.) LITERATURA: Bralić, J. (1990): Nacionalni parkovi Hrvatske;" Školska knjiga", Zagreb. G e t z, D. (1987): Zašto sam protiv Nacionlnog parka, Šumarski list 7-8, god. CXXI, 432-433, Zagreb. Getz, D. (1992): Nacionalni park ili rezervat, Glasilo "Hrvatske šume" br. 8, Zagreb. Getz, D. (1955): Nacionalni park "Kopački rit", DA ili NE? Materijal za razmišljanje, studija, "Hrvatske šume", Osijek, 5-6 god. CCXII, 245-260, Zagreb. Getz, D. (1998): Zaštita prirode Beljskog lovišta (Park prirode i Posebnog zoološkog rezervata "Kopački rit") u kontekstu povijesnih zbivanja na tlu Baranje od druge polovice 18. stoljeća do Domovinskog rata 1991-1995., god., Šumarski list. l.U.C.U. (The World Conservation Union (1993): Parks for life, Action for Protected Areas in. Europe. K c v o, R. ( 1971 ): Mjesto nacionalnog parka Plitvička jezera medu objektima te kategorije u GUP-u 1971., Zagreb. Kevo, R. (1961): Zaštita prirode u Hrvatskoj, Zavod za zaštitu prirode, Zagreb. Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja (2000): Nacrt prijedloga zakona o proglašenju nacionalnog parka "Kopački rit", Zagreb. M o v č a n, J. (1974): Utjecaji sadašnjosti, vrednovanje i međusobni odnosi prostora nacionalnog parka "Plitvičkajezera", p.p. 209-233, Plitvičkajezera, čovjek i priroda, Zagreb. Pongratz,A. (1944): Albertina, A. Magyar Nemzeti museum Albrecht Kir. Herzeg, Biologiai Allom- sanan Kiadvanyai, Vol, 1 1944. Republički zavod za zaštitu prirode (1966): Elaborat o potrebi zaštite Kopačkog rita, Zagreb. Szeczenyi, Z. (1995): Bellye, Horvatorszagi Magyarsag II Evfolyam, szam 9-12, Budapest. Zavod za prostorno planiranje i urbanizam Zajednice općina Osijek (1980), Kopački rit, prostorni plan, Osijek. Zavod za zaštitu prirode Zagreb ( 1961 ): Zaštita prirode u Hrvatskoj, Zagreb. Zavod za zaštitu okoliša, prirode, prirodne baštine (1991): Specijalni zoološki rezervat kopački rit, studije, Zagreb. Županija osječko-baranjska (1999): Nacrt zahtjeva o pokretanju postupka za proglašenje područja Kopački rit nacionalnim parkom, Osijek. Darko Getz 449 |