DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2000 str. 86 <-- 86 --> PDF |
priroda mora biti izvorna ili tijekom koriščtenja neznatno izmijenjena, prirodni fenomeni moraju biti višestruki; n. parkovi ne mogu biti isključivo botanički, zoološki, ornitološki ili geomorfološki, preporuča se (prema međunarodnim kriterijima) najmanja veličina od 20 km2, uz uvjet da potpuno očuvano područje mora imati najmanje 10 km2, jer se na manjim površinama ne može očuvati izvornost ekosustava, upravljanje i zaštita prirode mora biti na razini države, kako bi se smanjio utjecaj lokalne samouprave koja često polazi od lokalnih interesa grupa ili pojedinaca suprotnih načelima zaštite prirode. N. park je opće dobro svih stanovnika države i svijeta i ne može biti predmet spekulacija lokalne samouprave, (op. aut.) uvjet je da neko područje postane n. park je tz. pro- vedljivost i ocjena da će se na području ostvariti odgovarajući stupanj zaštite prirode (tzv. politički kriterij), n. park mora služiti u znanstvene, kulturno-prosvje- tnc i odgojne svrhe, n. park mora imati konkretnu ekološku funkciju, npr. uporište prirodne ravnoteže za okolno područje, rezervoar čiste vode, dragocjeni prostor za divlje životinje, ti. park su mjesta stjecanja spoznaje o vrijednostima zavičaja i domovine. Imenovanje nekoga područja n. parkom isključuje svaku gospodarsku aktivnost "koja bi mogla" oštetiti i degradirati izvorna svojstva prirode. Dopušta se tradicionalna poljoprivreda, turizam i zabava u prirodi. Nacionalni park u tom smislu treba shvatiti kao turističku ponudu širega područja, a ne kao moguću lokaciju gradnje turističkih sadržaja. Kada je u pitanju manji n. park isključuje se izgradnja športskih igrališta i ostalih turističkih sadržaja i sve što nije u funkciji razgledanja i doživljavanja prirode. N. parkovi su mjesta ostvarenja i ponovnog nalaženja izgubljenoga doticaja s prirodom, prijeko potrebnim uvjetom psihofizičkoga zdravlja čovjeka. U Zakonu o zaštiti prirode iz 1976. godine (NN 54/76) nalazimo daje: n. park prostrano područje osobite prirodne, kulturne, znanstvene, odgojne, obrazovne, estetske, turističke i rekreativne vrijednosti, a obuhvaća jedan ili više sačuvanih ili neznatno izmijenjenih ekosustava. U n. parku dozvoljene su djelatnosti kojima se ne ugrožava izvornost biljnoga i životinjskoga svijeta te hidrografske, geomorfološke, geološke i pejsažne vrijednosti, kao i radnje kojima se održava i uspostavlja prirodna ravnoteža. Gotovo istovjetno tumačenje n. parka, samo sa drugim rasporedom stavaka i drugim riječima istoga značenja, nalazimo u današnjem Zakonu iz 1994. godine (NN 30/94). Ključne riječi koje definiraju n. park Sumiramo li do sada rečeno, pojam n. parka definira desetak ključnih riječi i isto toliko rečenica. Dakle zahtijeva se: neizmijenjeno, prostrano područje, jedan ili više sačuvanih i malo izmijenjenih ekosustava. U Zakonu iz 1976. nalazimo riječi osobito, koja je u novom Zakonu potencirana riječima iznimno i višestruko. Namjena mu je: odgoj, obrazovanje, zabava, istraživanje, širenje kulture. U n. parku je dozvoljen turizam u ulozi posjete i razgledanja. U n. parku nije dozvoljena (prema međunarodnim kriterijima) gospodarska uporaba prirodnih resursa: sječa šume, lov krupnih papkara (Pecora); divljači, privredni i športski ribolov, korištenje kamenoloma, rijeka, jezera, potoka i si. vodotoka u vodoprivredne, poljodjelske i energetske svrhe, poticanje industrije i izgradnje kojoj je cilj uvećavanje populacije ljudi na području n. parka. Pojednostavljeno rečeno, n. park služi za zaštitu ekosustava i zabavu (po I.U.C.N.-u: National Park, Category II: Protected area managed mainly for ecosystem protection and recreation). U Europi je kategorijom n. parka proglašeno zakonom 10,4%, a u svijetu 40,7% površina (I.U.C.N., 1994.). Možda je malo presmiono reći i vjerovatno će nam zamjeriti zaštitari prirode, da bi se ovim kriterijima mogao svaki zanimljivi krajolik u Hrvatskoj proglasiti n. parkom, počevši od zagrebačkoga zabavišta Jarun, Podsuscdskoga Prisavlja uključujući i Zagrebačku goru i okolicu Samobora i druga područja, koja su: "neznatno izmijenjena, imaju višestruke prirodne vrijednosti s neznatno izmijenjenim ekosustavima, a mogu biti znanstvenog, kulturnog i odgojnog značaja" etc. Po logici stvari veći dio teritorija Hrvatske od Gorskoga kotara do Spačvanskih šuma mogao bi zadovoljiti kriterijima za nacionalni park. Pokušajmo ove značajne kriterije primijeniti u slučaju preimenovanja nekadašnjeg lovno-šumskog područja "Belje", u čijem se sastavu nalazi Park prirode i Posebni zoološki rezervat "Kopački rit", - u nacionalni park. Povijesne inicijative o nacionalnom parku Iako ne raspolažemo nekim službenim dokumentom, nekom naredbom, ukazom i sličnim zakonodavnim aktom Kraljevine Mađarske o zakonskoj zaštiti ovoga područja, što ne isključuje njegovo postojanje, pretpostavljamo da je princ Albrecht Habsburg (1897-1953) ponukan primjerima iz drugih europskih zemalja (ili zbog nekog drugog razloga?) interno zašti- 444 |