DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2000 str. 87 <-- 87 --> PDF |
tio područje proglasivši ga Prirodnim zaštićenim područjem (Naturschutzgebiete, P o n g r a t z, 1944)2. Princ Albrecht je odluku o zaštiti dijela lovišta "Be- lja" (šuma, bara i ritova) donio najvjerovatnije pod utjecajem glasovitog svjetskog putnika, pisca, lovca i lovnoga stručnjaka Szcchenyi Zsigmunda, kojega je u studenom 1942. godine pozvao na Belje da mu pokuša organizirati lovstvo, budući daje Uprava lovišta Kraljevine Jugoslavije povukla sve osoblje od lugara do viših službenika. (Szecheny i Z., 1995). Mnogo godina kasnije, iz sasvim drugih pobuda, želju za nacionalnim parkom pokazala je Uprava uzgajališta divljači "Jelen" - Beograd. Naime, na inicijativu Zavoda za zaštitu prirode i naučno proučavanje prirodnih retkosti NR Srbije, a u suglasju s U.U.D. "Jelen", upućuje ( 1958) prijedlog Kabinetu predsjednika Republike za osnivanje Nacionalnoga parka "Moša Pijade", jer je navodno pokojni Moša izrazio želju da bi se ovo područje trebalo staviti pod zaštitu države. S prijedlogom se nije složio ondašnji hrvatski Konzervatorski zavod iz Zagreba, jer (citiram): "... s obzirom na izrečeno gospodarsko značenje Kopačkoga rita i okolnoga područja više je odgovarala kategorija upravljanoga prirodnoga rezervata"; (Republički zavod za zaštitu prirode, 1966). Neosporno je, daje u pitanju, bilo i određeno rivalstvo dviju zaštitarskih institucija, izvjesno nadmetanje srbijanskoga zavoda i njihovih ondašnjih zaštitara, želja za dokazivanjem i prevlasti. Preporuka i želja Mošc Pijade bila je, dakako, samo paravan, sporedna stvar. Uostalom šanse za nekom supremacijom Srbijanskoga zavoda za zaštitu prirode bile su minimalne, jer je u to vrijeme Đilasova komisija ustanovila granice između Republika, a time ujedno i djelokrug i ovlasti republičkih organa i službi. Sljedeći pokušaj preimenovanja lovno-šumskog područja baranjskoga podunavlja, tada (1982) već Parka prirode i Specijalnoga zoološkog rezervata "Kopački rit" u nacionalni park, pokrenulo je Lovno- šumsko gazdinstvo "Jelen" Beograd. "Jelen" je pošto- poto želio sačuvati određenu eksteritorijalnost u Hrvatskoj, kojem je zaprijetio novi Zakon o šumama, a postojale su i druge inicijative da se to nepopularno poduzeće na najprikladniji način ukloni iz Baranje. Stoga su čelni ljudi "Jelena" izmislili pojam jedinstvene biološke cjeline baranjsko-bačkog (vojvođanskog) lovno- šumskog područja, koje je trebalo postati nacionalnim parkom. Ideju o n. parku podržao je Republički komitet za znanost, tehnologiju i informatiku iz Zagreba koji je :Ertzchertzog Albrecht deklarierte nich nur grosse Teil Herschaft Bellye Naturschutzgebiete, sonder verlieh auf seinem entschiedenen Wunsche Ausdruck, an dieser Stelle eine biologische Forschungsstation zu errichtet .... uvodnik A. Pongratza u godišnjaku "Albertina". prijedlog LSG "Jelen" dostavio Izvršnom vijeću Sabora. S prijedlogom se suglasio i Sekretarijat za zakonodavstvo Izvršnog vijeća Sabora, kao i mnogi danas već zaboravljeni političari Hrvatske, a svojedobno redoviti gosti "Jelena". Međutim, zbog zakonskih odredbi Zakona o zaštiti prirode iz 1976. posebno čl. 17. i 39. i prihvaćenih kriterija međunarodnih konvencija koje su se morale poštivati, LŠG "Jelen" je stavljen pred izbor: ili nacionalni park uz odricanje prava gospodarenja šumom, divljači, ribom, što bi u praksi značilo odreći se lova na krupne papkare, anuliranje svih odredbi gospodarskog korištenja šume, ribe itd. Životinje bi postale trajno zaštićene i ne bi se smjele loviti ni uznemiravati. U pitanje bi došla i cjelokupna tehnologija rada i zaposlenje brojnih radnika u šumarstvu i lovstvu, - ili da sve ostane po starome. Zanimljivo je spomenuti da je tijekom Domovinskog rata (1991-1992) gubitak gospodarske samostalnosti i eksteritorijalnosti zabrinuo preostalo rukovodstvo "Jelena" kojeje ostalo u Baranji. Nakon protjerivanja Hrvata iz Baranje i raskida svih političkih i administrativnih veza s Državnim Saborom Hrvatske, na području samozvane Republike srpske krajine osnovano je Javno poduzeće "Krajina šume", kojima je 28. 9. 1992. godine pridodano i bivše osoblje Lovno-šumskoga gazdinstva "Jelen", zajedno s lovno-šumskim područjem i zaštićenim objektima prirode sa sjedištem u Vrginmo- stu. Prema R. Ljubojeviću vodeći ljudi "Krajina šume" nisu imali razumijevanja za specifičnost baranjskog lovno-šumskog područja, pa su zatražili izuzeće koje se moglo ostvariti proglašenjem područja n. parkom´. . Prema Zakonu o zaštiti prirode SR Jugoslavije, a koji je više-manje bio u suglasju sa zakonskim propisima takozvane R.S. Krajine, kategorija i pojam nacionalnoga parka po srbijanskim kriterijima je istovjetan parku prirode u R. Hrvatskoj, dakle, dopušta se uobičajeni način gospodarenja šumom, divljači, ribom i ostalim resursima ovoga područja. Vjerodostojnost DUZPO-ovog nacrta4 prijedloga Zakona o proglašenju Nacionalnog parka "Kopački rit" Možda potaknuti činom proglašenja Mile Martića ili nekim osobnim razlozima, ideju o nacionalnom parku ponovno aktualiziraju neki nastavnici Pedagoškog Uredbom predsjednika takozvane R. S. Krajine od 6. prosinca 1993. godine bivše Lovno-šumsko područje proglašeno je Nacionalnim parkom "Jelen"-Baranja. Čin proglašenja obznanio je Mile Martić predsjednik samozvane R.S. Krajine na lokalnoj televizijskoj postaji u Belom Manastiru I. siječnja 1994. godine. 4Nacrt prijedloga Zakona o proglašenju Nacionalnog parka "Kopački rit", Ur. br. 542-08-VM-99-2, Zagreb, 17. svibanj 1999., šalje DUZPO Zagreb 445 |