DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2000 str. 88 <-- 88 --> PDF |
fakulteta u Osijeku uz podršku HAZU, Zavoda za znanstveni i umjetnički rad u Osijeku. U svezi s tim Državna uprava za zaštitu prirode (DUZPO) obznanjuje Nacrt prijedloga Zakona o proglašenju Nacionalnoga parka Kopački rit (u daljnjem tekstu samo Nacrt), kojim je obrazložena svrha i smisao promicanja sadašnjega Parka prirode i Posebnoga zoološkoga rezervata "Kopački rit" u kategoriju nacionalnoga parka. Iako je u spomenutom Nacrtu na strani 7. pod službenim naslovom "Posljedice koje će donošenjem Zakona proisteći" ispravno citiran članak 4. Zakona o zaštiti prirode (NN 30/94), a kojim se definira pojam nacionalnoga parka, u daljnjem se tekstu zapravo opisuje kategorija parka prirode. Krenimo redom: Športski i privredni ribolov dopuštenje u Parku prirode (područje Tikveša, Zlatne Grede, Kolonce, Men- teša itd.), a nije (prema Pravilniku o unutarnjem redu u Parku prirode "Kopački rit" (NN 84/98) 51. 28.) u Posebnom zoološkom rezervatu. Uz desetak ribara koji imaju obilježje održavatelja tradicije, etnološke posebnosti Baranje, stoje opet "značajno za povijest i kulturu ovoga kraja" etc, etc., - Nacrtom se ne govori gdje će ribolov biti dopušten, a gdje zabranjen, no sudeći prema stavovima lokalne samouprave i Javne ustanove, i nedavno obznanjene Dopune Pravilnika o unutarnjem redu (NN 11 /2000.), - najvjerojatnije da će dijelovi Zoorezervata biti korišteni za športski i privredni ribolov. U Nacrtu se ne spominje zaštita ribljih populacija kao skupine kralješnjaka, koja bi na ovom području, po postojećim zakonskim propisima i međunarodnim naputcima o n. parkovima, trebala biti čuvana i zaštićivana od ljudi i nasrtaja civilizacije. Također nema bitne razlike u pogledu lova na krupne papkare (jelene, divlje svinje, srne) i ostale sisavce određene kao divljač prema Zakonu o lovu (citiramo): "Lovno gospodarstvo u Kopačkom ritu koje je sada dopušteno samo za sanitarni izlov krupne divljači (obični jelen, divlja svinja i dr.) bilo bi dopušteno u nacionalnom parku pod istim uvjetima"? U pogledu šumarstva predlagač Nacrta također ne vidi probleme. U Kopačkom ritu4 nalazi se 5.072 ha pod šumom, od čega gospodarski vrijednih ima svega 3.069 ha, koja je inače (citiramo): "prijeko potrebna kao stanište životinjskoga svijeta." Ništa se ne kaže o sastavu tih šuma, vrstama drveća, da li se radi o euro- američkim topolama, o sastojinama crnoga oraha, američkoga jasena, itd., stoje vrlo bitno, jer su to umjetno podignute sastojine podložne mjerama uređajnih osnova, njezi i održavanju te vijeku trajanja. Ništa nije rečeno o obližnjim oranicama "Belja" d.d. i kulturama ku- TJ tekstu se cesto krivo naznačuje neko područje. Kopački rit je samo dio Parka, pa bi umjesto Kopački rit trebalo točno naznačiti lokalitet o kojemu se govori. U konkretnom slučaju radi sc o šumama Tikveša, Zlatne Grede, Čoška šume, Mcnteša, Bude. kuruza, pšenice, šećerne repe, djeteliništima koje bi također trebalo staviti pod zaštitu jer služe krupnim papkarima za hranu i kao zaklonište od lovaca i krivolova- ca i "prijeko su potrebne kao stanište životinja". U Nacrtu se dalje ističe, da će se preimenovanjem parka u n. park osigurati pretpostavke za brži razvoj turizma i svekolikog razvoja gospodarstva (?) te vezivanje budućeg n. parka za zaštićene dijelove prirode u Mađarskoj (Europi i svijetu op. aut.). Sve to po teksto- piscu dobiva posebno međunarodno značenje i otvara mogućnost ulaganja u zaštitu, očuvanje i gospodarski razvoj kraja, - stoje opet samo pretpostavka bez ozbiljne procjene, studije itd. Spominju se djelatnici "Hrvatskih šuma", koji bi u budućem n. parku radili kao: ugostitelji, konobari, raz- nositelji, prodavači suvenira, veslači, mornari, i si. Ne spominje se šumarstvo kao struka i tradicija. Ponuda da se šumari prekvalificiraju u turističke djelatnike je ponuda bez pokrića, zanimljiva ideja s ciljem da se umanji značaj problema većeg broja šumskih radnika pri eventualnim raspravama u Državnom Saboru. U Nacrtu se ništa ne govori o kriteriju provedljivo- sti nazvanim još i "politički", osnovom kojega bi se trebalo ostvariti suglasje zainteresiranih strana, konsenzus: šumara, vodoprivrednika, poljodjelaca, lokalne samouprave i zaštitara prirode ili još konkretnije sporazum između: "Hrvatskih šuma", "Belja" d.d., Općine Bilje, "Hrvatskih voda", DUZPO, a do njega, prateći nesuglasja prouzročena Zakonom o zaštiti prirode (NN 30/94) nije moglo doći. Nadalje, pojmovi: "tradicijska poljoprivreda" i "tradicijski ribolov", zatim "održivi gospodarski razvoj", "etnološke vrijednosti", - su zapravo stanovite "propusnice", kojima se izigravaju izvorna načela zaštite prirode, mnogi zaključci međunarodnih konvencija. One su način kompromisnog razmišljanja i djelovanja kojima se (zakonodavac) Zakon o zaštiti prirode pokušava prilagoditi interesima neke regije (županije, općine) politike, na čijem se teritoriju nalazi zaštićeni objekt prirode. "Tradicijski ribolov" zapravo je privredni (riječni) ribolov, ribarenje; "održivi gospodarski razvoj" koji dopušta: turistički lov, ribarenje, sječu šume. Konačno i sam Zakon o zaštiti prirode (NN 30/94) člankom 4., st. 3. (citiramo): "U n. parku dopuštene su djelatnosti kojima se ne ugrožava izvornost prirode", - otvara mogućnost raznolikog korištenja prirodnih resursa, jer je teško definirati pojam "ne ugrožavanja izvornosti". Tako je npr. "izvornost" Kopačkoga rita (od prije rata) ugrožavala suvremena poljoprivreda; kanalom Barbara-Stara Drava ulijevala se u jezero Sakadaš onečišćena voda (opterećena pesticidima, mineralnim gnojivima, gnojnicom iz brojnih septičkih jama naselja Bilje i Kopačevo) 446 |