DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/2000 str. 114     <-- 114 -->        PDF

s međunarodnog stručnog savjetovanja Ekološkog foruma
Liberalne demokracije Slovenije (LDS) i Društva
kočevski narodni park, koji je pod naslovom "Človek
in velike zveri" (Čovjek i krupna zvjerad) održan u Kočevju
14. ožujka 2000. Zbornik u kojem je 17 stručnjaka
i znanstvenika iz Slovenije, Hrvatske, Austrije i Njemačke
s različitih aspekata obradilo problematiku odnosa
čovjeka i krupne zvjeradi, predstavljen je šest
mjeseci kasnije, u petak 15. ruja 2000. u Prirodoslovnom
muzeju Slovenije u Ljubljani. Zbornik je za tisak
priredio četveročlani urednički odbor na čelu s urednikom
Božidarom Flajšmanom, a nakladnik mu je
Ekološki forum LDS-a u suradnji s Liberalnom akademijom.


Pred sedamdesetak uzvanika o zborniku su, pored
urednika, govorili ravnatelj Prirodoslovnog muzeja
prof. dr. Matija G o g a 1 a, šumamik Anton Simonie,
predsjednik društva Kočevski naravni park dr. sc. Boris
Krystufek, predsjednik Liberalne akademije dr. sc.
Darko Strajn, mr. sc. Janez Černač, dr. sc. Pavle
G a n t a r i dr.


Savjetovanje Čovjek i krupna zvjerad, kao i predstavljanje
zbornika, imaju zadatak da na osnovi stručnih
stajališta pripomognu donošenju takvih odluka, ko


je će biti doprino´s razvoju, a time i očuvanju bogatog i
raznovrsnog okoliša, te omogućiti kvalitetan život i
održanje čovjeku i krupnoj zvjeradi. Lako je osiromašiti,
uništiti, ubiti, istrijebiti. Povijest čovječanstva u tom
pogledu nudi dovoljno dokaza. Daleko je teže očuvati
bogatstvo života. Brigu za medvjeda, vuka i risa ne kanimo
graditi na račun ili na štetu čovjeka, već usklađivanjem
odnosa za suživot koji je moguć i koji je potreban,
pojasnio je u ime organizatora urednik zbornika
Božidar Flajšman.


Prva zaštita medvjeda datira iz 1887. godine


Poznato je da krupna zvjerad, posebice medvjed,
traži prostran, dobroočuvan prirodni okoliš, u kojeg bi
bilo dobro da čovjek što manje zalazi. Sadašnji odnos
između medvjeda i čovjeka nije primjeren. Opterećen
je brojnim problemima u svezi sa štetom (na ovcama) i
konfliktnim stanjima. No, sve to nije problem od danas.
Čovjek je i u prošlosti bio suočen s istom problematikom
i znao se prilagoditi tim i takvim odnosima, pa nema
razloga da tako ne postupa i danas. Predmet strategije
zaštite medvjeda i drugih krupnih vrsta ne mogu
biti samo mjere koje idu u prilog čovjeku, već nadasve
prilagodba čovjekova djelovanja da se osigura i opstanak
medvjeda.


Da Kočevje i Kočevska nisu bez razloga izabrane za
mjesto savjetovanja, pojasnio je šumarnik Ciril
Štrumbelj,po kojem je ovaj šumom bogat kraj Slovenije
zbog prirodnih i povijesnih odnosa tijekom cijele
svoje prošlosti usko povezan s krupnom zvjeradi.
Suprotnosti između ekologije i ekonomije najbolje dolaze
do izražaja upravo na primjeru krupne zvjeradi,
koja u okolišu, u kojemu još obitava, predstavlja vrh
biotske raznovrsnosti.


Da bi i današnje generacije (posebice politika!) učile
na primjerima iz prošlosti, na skupu u Kočevju, a što
je ugrađeno i u predstavljeni zbornik, iznijeto je više
poučnih primjera kada su pojedinci, "koji su bili u pravo
vrijeme na pravom mjestu", i pored nerazumijevanja
i teškoća znali povući prave poteze na dobrobit divljači.
Tako je knez Auerspeg na svojem posjedu na Kočevskem
zaštitio medvjeda još 1887. godine, stoje pripomoglo
održanju ove životinjske vrste. Pred sam Drugi
svjetski rat ožujka 1935., donesena je Naredba o izmjeni
naredbe o izmjeni lovostaje i zaštiti divljači, kao
prvi podzakonski akt na temelju kojega je medvjed bio
zaštićen na većem dijelu njegova prirodnog areala u tadašnjoj
Sloveniji. Osnivanjem Uzgojnog lovišta "Rog"
Kočevje (70.000 ha) zaštita medvjeda je, zahvaljujući
njegovu prvom i agilnom upravitelju Lađi Š v i g e 1 j u,
autoru prve monografije o medvjedu u Sloveniji2, bila


1 Lađo Švigelj, Mcdved v Sloveniji, Ljubljana 1961.




ŠUMARSKI LIST 11-12/2000 str. 115     <-- 115 -->        PDF

na snazi i nakon rata. Zasluga je čelnih ljudi ove velike
gospodarske lovačke organizacije da su imali hrabrosti
prije 27 godina (2. 3. 1973) ispustiti iz karantene na slobodu
tri obitelji riseva, da su 1970. zaštitila divlju mačku,
a 1974. omraženog vuka. Danas nažalost neće više
biti dostatna samo fizička zaštita zvjeradi, jer nastavimo
li i dalje s nerazumnim posezanjem u prirodu, uništit
ćemo sve, od pojedinih vrsta do habitata, biocenoze i
ekosustava, rekao je Štrumbelj.


Na stručnom savjetovanju u Kočevju, kao i/ili na
predstavljanju zbornika u Ljubljani, sudjelovali su i naši
stručnjaci, prof. dr. Đuro H über, Željko S ta han,
Alojzije Frković, mr. sc. Josip Kusak i Aleksandra
IVI aj i ć . Ugodno im je bilo čuti izlaganje podžupana
Kočevja i urednika Loveca, mr. se. Janeza Černača, koji
je u svom nastupu, pojasnivši da znatan dio Kočevske
graniči s Hrvatskom i Gorskim kotarom, izrazio zadovoljstvo
da su ovo savjetovanje zajednički organizirali
hrvatski i slovenski stručnjaci s tog područja. Ima nešto
simbolike u tom pogledu, riječi su Černača. Slobodno u
prirodi živuća divljač ne poznaje granice, ukjučujući tu
i krupnu zvjerad, pa tako govorimo o dinarskim populacijama
medvjeda, vuka i risa. Također su i žitelji doline
Kupe i Cabranke od pamtivjeka živjeli zajedno, bez
granica. Neka stoga i ovaj susret bude početak suradnje
i na drugim zajedničkim projektima.


Slika 1. S predstavljanja zbornika Clovck in velike zveri u Prirodoslovnom
muzeju u Ljubljani
(Foto: Alojzije Frković)


Na predstavljanju zbornika bio je prisutan i uvaženi
šumarski stručnjak prof. dr. Dušan M1 i n š e k, iz čije se
diskusije moglo zaključiti daje šumarstvo jezgra aktivne
zaštite prirode.


Sadržaj zbornika Človek in velike zveri obuhvaća
sljedeća poglavlja i priloge: Božidar Flajšman, Boris
Krystufek: Čovjek i krupna zvjerad, Boris Krystufek:
Načela biologije zaštite i gospodarenje s krupnom
divljači, Miha Adamič, Alcnka Korenjak: Mi i


Slika 2. Prof. dr. Dušan Mlinšek u društvu dipl. ing. šum. Cirila
Štrumbelja na svečanosti predstavljanja zbornika
(Foto: Alojzije Frković)


naša krupna zvjerad, Marko Jonozovič: Uloga Zavoda
za šume Slovenije pri usmjeravanju razvoja populacija
krupne zvjeradi, Petra Kaczensky, Felix
Knauer, Blaž Krže, Mateja Blažič: Šta smo naučili o
smeđem medvjedu u Sloveniji? Anton Simonič:
Strategija zaštite slobodno u prirodi živućeg smeđeg
medvjeda, Đuro Huber, Alojzije Frković, Željko
Štahan, Josip Kusak, Aleksandra Majić: Stanje i planovi
gospodarenja s krupnom zvjeradi u Hrvatskoj,
Jana Vidic: Usmjeravanja i mjere zaštite krupne
zvjeradi u Sloveniji, Romana Erhatič Širnik: Nesuglasja
o zaštiti medvjeda bila su poznata i u prošlosti,
Ciril Štrumbelj: Bibliografija o krupnoj zvjeradi
u Sloveniji.


Iza toga slijedi popis suradnika Zbornika, fotoalbum
i Dokumenti I (zapisnik savjetovanja s prilozima
i članci iz dnevnog tiska koji je pratio skup u Kočevju) i
Dokumenti II (niz najrazličitijih dokumenata u vezi s
odlukom resornog ministarstva o odobrenju odstrjela
medvjeda).


Zbornik opsega 288 stranica teksta, ilustriran brojnim
slikama u boji za sada je tiskan samo na slovenskom
jeziku, u nakladi od 1000 primjeraka.


Spomenik smeđem medvjedu
U susjednoj Sloveniji, kao i u nas u Gorskoj Hrvatskoj,
obitava populacija od 350 do 400 smeđih medvjeda
(procjena). Iako do prošle dvije godine nije bilo nekih
većih konflikata između ljudi i medvjeda, političke
i ekonomske promjene u naših sjeverozapadnih susjeda
sve više utječu na upravljanje i gospodarenje krupnom
zvjeradi.
Kome u prirodnom arealu medvjeda dati prednost,
uzgoju medvjeda ili stoke sitnog zuba? Kako na aktivnost,
premještanje i izbor habitata pojedinih medvjeda
utječe kultivirana krajina? Što stoji na putu da medvjed
spontanim premještanjem dopre iz slovenskih Dinarida




ŠUMARSKI LIST 11-12/2000 str. 116     <-- 116 -->        PDF

Slika 3. Biologinja Petra Kaczensky ispred netom otkrivenog spomenika
smeđem medvjedu u auli Tehničkog muzeja u Bistri
kod Vrimike 11. 10.2000.


(Foto: Alojzije Frković)


do Alpa? Kako ublažiti konflikte između medvjeda i
ljudi?


Bila su to samo neka od pitanja na koja je odgovor
trebao dati međunarodni istraživački projekt pod naslovom
Suživot medvjeda i ljudi u kultiviranoj krajini
Slovenije, koji je trajao punih šest godina (1994-2000),


ZNANSTVENI I STRUČNI SKUPOVI


a u kome su, pored Biotehničke fakultete Sveučilišta u
Ljubljani i Lovske zveze Slovenije, sudjelovali Wildbiologische
Gesellschaft iz Münchena i Institut für
Wildbiologie und Jagdwirschaft iz Beča.Tijekom istraživanja
nositelj projekta njemačka biologinja Petra
Kanzensky sa suradnicima, ukupno je ulovila i radioogrlicama
opremila 24 medvjeda (8 ženki i 16 mužjaka).
Pri njihovu praćenju utvrđeno je ukupno 1885
dnevnih lokacija i 13.919 izmjerenih danjih aktivnosti.
Istraživanja su vršena u središnjem medvjeđem arealu
u Javorniško-snežničkom području, oko 20 km jugozapadno
od Ljubljane, na glavnom koridoru po kojemu se
medvjedi iz Dinarida premještaju prema Alpama. Praćenjem
obilježenih medvjeda utvrđena je veličina njihova
areala kretanja u površini od 21 (jednogodišnjak)
do 1104 km2 (odrastajući mužjak).


I pored svoje snage medvjedi se, utvrđeno je projektom,
sklanjaju pred ljudima i u pravilu aktivni su samo
noću. Zaštitna žičana ograda pored autoceste Postojna


- Razdrto nije im predstavljala posebnu prepreku. U
razdoblju od 1992. do 1999. od prometa je na istraživanom
području smrt našlo 20 medvjeda, dok je na cijelom
području Slovenije ukupno bilo izlučeno 364 medvjeda.
Na svečanosti u povodu okončanja međunarodnog
znanstvenog projekta, "Rjavi medved", koja je održana


11. listopada 2000. u Bistri kod Vrhnikc, u atriju tamošnjeg
Lehničkog muzeja, u čijem se sklopu nalazi i Lovački
muzej Lovačkog saveza Slovenije, otkriven je
spomenik medvjedu, rad akademskog kipara Janeza
Pirn at a. U miroljubivoj sjedećoj pozi, zabavljen
grozdom vinove loze kojega drži u šapama, kao da nam
svima želi poručiti: čuvajte nas i branite, naša budućnost
visi o tankoj niti. Zaštita medvjeda i mogućnost
njegova suživota s čovjekom je bez dvoumljenja jedan
od najvećih izazova za slovensko društvo.
Alojzije Frković


IZVJEŠĆE SA 21. SJEDNICE INTERNATIONAL POPLAR COMMISSION/FAO I
STRUČNOG POSJETA ŠUMARSKIM ZNANSTVENIM I GOSPODARSKIM
INSTITUCIJAMA SAD-a I KANADE


od 24. rujna do 5. listopada 2000. godine (Portland, Oregon, SAD - Edmonton, Alberta, Kanada)


International Poplar Commission (IPC) dio je organizacije
FAO osnovan 1947. godine, čija je funkcija
izučavati znanstvene, tehničke, socijalne i ekonomske
aspekte uzgajanja topola i vrba, promoviranja ideja i


razmjene biljnog materijala između znanstvenika, šumarskih
gospodarstvenika i korisnika, te zajedničkih istraživačkih
programa koji su organizirani unutar Povjerenstava
za topole i vrbe pojedinih zemalja. Sjednice se