DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/2000 str. 129     <-- 129 -->        PDF

stvu Senj, upućen je na stručno usavršavanje
u Italiju i Čchoslovačku,
odakle prenosi u svoju sredinu nova
praktična iskustva. Njegova velika
ljubav prema živom sićušnom svijetu
šuma nije bila potisnuta ni
nakon višegodišnjeg rada na poslovima
upravitelja Šumarije Crikvenica.
Kada se ukazala mogućnost
daljnjeg školovanja, Toni upisuje
postdiplomski studij iz područja
zaštite šuma. Tako mu se napokon
pružila prava prilika za stjecanje
novih saznanja u ovom vrlo važnom
segmentu šumarstva - zaštiti
šuma, koja gaje oduvijek tako magično
privlačila i oduševljavala.


U privatnom životu Toni je pripadao
rijetkoj skupini ljudi, neobično
izražene suptilnosti i altriuzma.
Uvijek je bio spreman svakoga


saslušati, pomoći i utješiti. Jednom
riječju bio je oličenje dobrote i blagosti.
Njegov nježni i osjećajni glas
pjevača, koji se nažalost nije mogao
često čuti, kao i gotovo pjesnički
način izražavanja, plijenio je
pozornost poklonika lijepe pjesme i
općenito izražavanja. Krasila ga je
elokventnost i smisao za brzo učenje
stranih jezika. Bio je istinski zaljubljenik
mora i ribolova, stoje zajedno
s njegovim karakterom bila
zapravo odlika pravog otočana, Primorca
i Mediteranca u punom smislu
riječi. U obiteljskom životu uspostavio
je vrlo skladan odnos sa
svojom vrijednom i požrtvovnom
suprugom Marijom, djecom, unucima
i ostalom rodbinom.


Njegovi najbliži iskreno žale za
njim, kao i mnogobrojni prijatelji i


RUDOLF ŠTRASER dipl. ins. šum. (1912


Dana 18. svibnja ove godine
oprostili smo se na groblju Miroševac
od Rudolfa Štrasera, dipl.
ing. šumarstva. Albanska narodna
poslovica kaže: "Časna smrt je zlatni
poklopac".


Pokojnik je roden 7. srpnja
1912. godine u Topuskom kao sin
liječnika Mirka i majke Olge. Pučku
školu završio je 1923. godine u
mjestu rođenja. Gimnaziju je maturirao
u Zagrebu 1931. godine, te
upisao Poljoprivredno-šumarski fakultet
u Zagrebu i diplomirao 1935.
godine. Nakon toga zaposlio se kao
honorarni službenik u Direkciji šuma
Zagreb.


Stalni posao dobiva u Topuskom,
Šumarija Vranina. Tu ostaje
do polovice 1943. godine, kada je
premiješten za kotarskog šumarskog
referenta u Gvozd (Vrginmost).
Po završetku rata premješten
je u Karlovac, u Okružni odbor,
za šumarskog referenta. Krajem
1945. bio je rukovoditelj Okružnog
odbora odjela za šumarstva u
Petrinji, a zatim u Sisku. Bio je šef


plana za proizvodnju u Š.G. Sisak,
Petrinja i Glina. Godinu dana je
upravitelj Šumarije Glina (19501951
), a zatim odlazi na mjesto upravitelj
Šumarije Zagreb.


Posljednje njegovo radno mjesto
u trajanju od 17 godina bilo je u
Š.G,. Zagreb, gdje je bio referent,


kolege. Takvi se ljudi, nažalost, vrlo
rijetko susreću. Kolege i prijatelji
bogatiji su za mnogobrojne
susrete i druženja s njim, ali i neizmjerno
žalosni njegovim odlaskom.
Našeg Tonija nema više, ali je
on ipak tu među nama. To je, nažalost,
sudbina svih nas, od koje nitko
neće pobjeći.


Dragi prijatelju Toni!


Počivaj u miru svog rodnog
Omišlja, a oskudne, ali Tebi toliko
drage obližnje šume, neka Ti budu
vjerni pratioci na Tvom putu u
vječnost.


Hvala i slava našem prijatelju i
kolegi Antunu "Toniju" Kraljiću.


Vice Ivančcvić


- 2000)
samostalni referent, savjetnik i rukovoditelj
službe za uzgoj, zaštitu i
uređivanje šuma. U mirovinu odlazi
1977. godine.


U Š.G. u doba vladavine "samoupravnog
socijalizma", često je bio
jedina podrška mladima na terenu.
Dobronamjerna pomoć i savjet
znali su doći od uvijek mirnog i staloženog
stručnjaka i starijeg kolege
Rudija.


Bio je dugogodišnji član HŠD-a.
Prilikom proslave 130 obljetnice
HŠD-a i 100. godišnjice "Šumarskog
lista" (1976), dodijeljena mu
je Povelja i zlatna medalja Saveza
ITŠDI Hrvatske, a 1978. godine dodijeljena
mu je Povelja zaslužnog
člana toga društva.


Američki pisac Mark Twain navodi:
"Smrt, taj jedini besmrtnik,
koji svima jednako prijeti i čija su
samilost, mir i utočište za sve nas grešne
i bezgrešne, bogate i siromašne,
ljubljene i neljubljene".


Vječna mu slava i hvala!


Mladen Stojković