DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/2000 str. 59     <-- 59 -->        PDF

T. Pentek, T. PorSinsky: ŠUMARSTVO TURSKE
km gospodarskih šumskih cesta; prema planu Centralne
šumarske uprave treba izgraditi još 75 895 km gospodarskih
šumskih cesta. Također je utvrđeno postojanje
13 484 km šumskih protupožarnih cesta, a prema 1planu treba izvesti još 12 070 km istih.


Šumske ceste mogu se podijeliti u dvije osnovne kategorije
s obzirom na primarnu zadaću zbog koje se ;
konstruiraju, tip šume u kojem egzistiraju te kvalitetu igradnje i propisane tehničke značajke; to su gospodarske
šumske ceste, šumske protupožarne ceste, šumske ipristupne ceste (do područja koja se pošumljavaju afforestation
roads). Daljnja razdioba se provodi s obzirom
na važnost pojedinih cesta (s tim su u vezi i normalni
poprečni profili).


Sama izgradnja šumskih cesta realizira se putem 1ugovora s privatnim poduzećima, a posao se dobiva putem
javnoga natječaja. Privatnici izvode sve radove potrebne
za izgradnju šumske ceste, zaključno s radovima


Šumarski list br. Il- 12, CXXIV (21)0»). 669-685


na donjem stroju. Izvedba gornjega stroja, kao i tekuće i
periodično održavanje šumskih cesta, Centralna šumarska
uprava provodi u vlastitoj režiji.


U kontekstu ovih šumarskih aktivnosti treba zamijetiti
da su strojevi koji se nalalaze u vlasništvu Centralne
šumarske uprave u dosta lošem stanju, vrlo stari i često
podložni kvarovima. Time im je dnevni učinak značajno
smanjen. Za razliku od strojeva koji bi kroz različite
oblike šumskih radova morali sami sebe isplatiti te donijeti
određeni profit, službena vozila su izuzetno dobre
kvalitete i brojnosti. Da li takva poslovna politika prioritetnog
investiranja u luksuzna prijevozna sredstva
umjesto u sredstva rada (skidere, forvardere, žičare, kamione
itd.) o kojima izravno ovisi poslovni uspjeh tvrtke
ima opravdanje, nije teško ocijeniti. Štoviše, radnici
na sječi i izradbi rade sa svojim motornim pilama, a o
bilo kakvoj zaštitnoj opremi nema ni spomena.


2.4.7. Zaštita objekata prirode, životinjskih vrsta i lovstvo Protection
of protected areas, wild animal and hunting
Odjel za nacionalne parkove koji se bavi poslovima
u vezi sa zaštitom prirodnih objekata, životinjskih vrsta
i lovstvom, obnaša sljedeće zadaće:


=> Odabir i izdvajanje zaštićenih objekata prirode, planiranje,
organizacija razvoj i unapređenje svih poslova
u tim objektima.


=> Očuvanje i povećanje brojnosti životinjskog svijeta,
definiranje granica lovišta i lovnog kapaciteta, organiziranje
lovnog gospodarstva te planiranje, izrada i
provođenje svih studija i istraživačkih problema u
vezi navedene problematike, kao i primjena rezultata
istraživanja u praksi.


Osnivanje nacionalnih parkova u Turskoj započelo
je 1958. godine kada su osnovana dva nacionalna parka,
a izdvajanje nacionalnih parkova temelji se na Šumarskom
zakonu broj 6831, koji je te godine i donesen.
Do 1. siječnja 1999. godine u Turskoj su proglašena 32
nacionalna parka, a u njih 27 veća ili manja površina
nalazi se pod šumom. Ti se "šumski" nacionalni parkovi
nalaze na ukupnoj površini od 264 000 ha, što daje
prosječnu veličinu od oko 9 800 ha po jednom nacionalnom
parku. Pet nacionalnih parkova je proglašeno
isključivo radi zaštite povijesnih i kulturnih vrijednosti
i njihova je prosječna veličina bitno veća nego nacionalnih
parkova proglašenih radi zaštite prirodnih vrijednosti
i ljepota (oko 73 177 ha). U usporedbi s prosje


čnom veličinom nacionalnih parkova u Europi koja iznosi
oko 34 800 ha nacionalni su parkovi u Turskoj značajno
manji. Uz nacionalne parkove koji su najviši stupanj
zaštite prirode, proglašavaju se i štite i ostala područja:
parkovi prirode, zaštićena područja, prirodni
spomenici i ostalo.


Dužnosti ovoga odjela u vezi sa zaštitom divljači,
životinjskoga svijeta i lovnim gospodarstvom definirane
su zakonom o lovu br. 3167. Stalan porast broja divljači,
sukladno povećanju nutritativne vrijednosti njihove
ishrane (prirodna hrana te hranilišta), pruža odlične
mogućnosti za lovni turizam. Od 1957. godine pa
do kraja 1988. godine osnovano je 118 područja zaštićenih
radi očuvanja životinjskih vrsta koje tu žive.
Ukupna površina zaštićenih područja iznosi 1816 583
ha, a u tim se područjima provodi i gospodarenje šumama
koje tu rastu u suglasju sa odobrenim Planom gospodarenja.
Također je osnovano 40 stanica za rasplod
divljači s ciljem kontroliranog brojnog i kakvoćnog povećanja
populacija određenih životinjskih vrsta. U zaštićenim
područjima radi očuvanja životinja mogu se
pronaći: jelen lopatar, srna, kozorog, divokoza, muflon,
ptice močvarice, fazan, lještarka, kamenjarka, prepelica,
trčka i tetrijeb ruševac. Iste se životinje mogu loviti
u lovištima prema pojedinačnim lovnogospodarskim
osnovama.


2.4.8. Usavršavanje djelatnika, izdavačke i promidžbene aktivnosti Training
of employees, publishing and promotion activities
Znanstvena i tehnološka dostignuća koja svakim data,
nisu mimoišla ni šumarstvo. Iako tradicionalna i ponom,
sve bržim tempom ulaze u sve sfere našega živo-nešto zatvorena struka za brza prihvaćanja tehničko