DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2000 str. 72 <-- 72 --> PDF |
A. Frković: MUNGOS NA OTOKU MI.JHTU Šumarski list br. II 12, CXXIV (2111)1)). W-W X SISTEMATIKA I PODRIJETLO Prema Sanderson u (1967) pravi je mungos (Herpestes) jedan od najčešćih rodova od 12 utvrđenih vrsta, a spada u grupu Cibetki (Viverrinae). Luči krupnije azijatske vrste od sitnijih afričkih. Po vanjskom izgledu svi mungosi nalikuju kunama (Mustelidae). B a n n i k o v i sur. ( 1971 ) smatraju egipatskog ihneumona, poznatijeg pod imenom faraonski štakorov (Herpestes ichneumon, Mungos ichneumon), koja nastanjuje sjevernu Afriku i prednju Aziju, kao vrstu koja je, uz uspješno unašanje na jug Pirinejskog poluotoka, aklimatizirana i na hrvatskom jadranskom otočju. Opisuju ga kao zvijerku izdužena tijela na kratkim nogama, veličine domaće mačke, gusta sivomaslinastog krzna i oštrog njuha. To je, sudeći po svemu, ona vrsta koja je još u starom Egiptu, budući daje uništavala zmije i krokodilska jaja, veličana i štićena. Njihova balzamirana trupla, prema istom izvoru, nađena su u faraonskim grobnicama! Kako uz zmije tamani miševe i štakore u nekim sjeveroafričkim zemljama, još ga i danas drže po kućama umjesto domaćih mačaka. Prema novijim istraživanjima (Tvrtko vić i Kry š t u f e k 1990) nedvojbeno je utvrđeno da naš (mljetski) mungos pripada vrsti sivi ili mali indijski mungos (Herpestes javanicus auropunetatus), srodniku prije spomenutog faraonskog štakorova. Pripada izrazitim istrebiteljima zmija otrovnica, kojega je kao glavnog junaka u svojoj priči o Riki-tiki-tavi tako vjerno opisao engleski književnik R. Kipling 1 . Nijihovo naseljavanje u Zapadnu Indiju u svrhu borbe protiv zmija, uključujući i naočarku, dovelo je do neočekivanog rezultata: pretjerano razmnoženi mungosi stali su uništavati korisne i rijetke životinje te sitnu perad, tako da se na kraju trebalo boriti s njima samima. NASELJAVANJE MUNGOSA NA OTOK MLJET Ono po čemu je Mljet (100,40 km2), kao naš najjužniji i najšumovitiji veliki otok istočnojadranskog arhipelaga poznat, je bez sumnje, prisuće mungosa. Da bi se zaštitili od zmija otrovnica, posebice od ljutog poskoka (pepeljuša, Vipera ammodytes)2, od čijeg je ujeda stradao velik broj stanovnika, a pogotovo sitna domaća stoka (Rog i ć 1954, Tad i ć 1971), tadašnje Ministarstvo poljodjelstva u Beču početkom 20. st. donosi odluku da se na otok unese mungos. Posredstvom naših pomoraca, pošiljka je s ukupno 11 životinja, 7 mužjaka i 4 ženke nabavljena u Indiji, te najprije dopremljena do Trsta, a zatim 13. srpnja 1910. na Korčulu. Prihvatio ju je viši šumarski inspektor ing. Karlo N aj e d 1 y, pod čijim su budnim okom mungosi proveli nešto više od mjesec dana u posebnoj u tu svrhu podignutoj aklimatizacijskoj nastambi. Samo ispuštanje mungosa na otok Mljet obavljeno je 25. kolovoza 1910. Kako nije bilo gubitaka ni pri transportu, ni pri držanju u karanteni, svih 11 mungosa ispušteno je na lokalitetu "Na vodici" kod naselja Govedari unutar današnjeg Nacionalnog parka Mljet. Mjesec dana kasnije, točnije 21. rujna 1910. introduk- Rudyard Kipling ( 1865-1936), engleski književnik, koji se rodio i dugo živio u Indiji. U svojim novelama i pripovijestima opisuje i životinje. Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 1907. godine. : Poskok (pepeljuša, kamenjarka) zmija iz porodice ljutica (Vipcridae), najveća europska otrovnica. Hrani se miševima, gušterima i pticama. Svoje žrtve najprije otruje, a onda ih pojede. Na našim južnodalmatinskim otocima ženka rađa potkraj ljeta 1020 mladih. 1 "Oglas" Kotarskog poglavarstva Dubrovnik broj 21125 od 21. 9. 1910. po prvi je puta u obliku preslike izložen javnosti na Simpoziju Prirodne značajke i društvena valorizacija otoka Mljeta, Pomena, otok Mljet, 4-10. rujna 1995. čija je popraćena posebnim "oglasom"´´ Kotarskog poglavarstva Dubrovnik, kojim se uz obavijest o unašanju punetatus); fotografija dermopreparata iz Lovačkag muzeja Hrvatskog lovačkog saveza. |