DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2000 str. 74 <-- 74 --> PDF |
A. Frković: MUNGOS NA OTOKU MLJETU Šumarski list br. 11-12, CXXIV (2000), 693-698 mungosa, "jedne vrste plazećih se mačaka"... "zbog uništavanja brojnih zunija" odlučno nalaže "da se te životinje zaštite", a otud i "zabranjuje svako lovljenje, tamanjenje odnosno ubijanje i prodavanje životinje mungo ". Tjedan dana po ispuštanju (31. 8.) mungosi su primijećeni kod Solina, a u rujnu 1911. kod Porto Puma viđena je ženka s mladima (Tvrtković 1995). Kako su mu uz sitne glodavce, kao i u njegovoj postojbini, zmije postale glavni plijen, godine 1927. dva njemačka istraživača nisu mogla na cijelom otoku naći niti jednu otrovnicu (Macan 1961 ). To je ponukalo mještane su sjednih otoka da i oni provedu naseljavanje, pa je tako godine 1923. mungos unesen na više lokacija na otok Korčulu (Vuko vić 1949), a ubrzo i na Šoltu (Tresić -Pavičić 1936). Mungos je danas još prisutan na otoku Hvaru, na poluotoku Pelješcu te na kontinetu u okolici Mostara (Tvrtković i Krystufek 1990). Kao zanimljivost Tvrtković (1995) navodi daje neki trgovac Mateljan s Brača još 1926. godine veći broj mungosa s Mljeta izvezao čak u Venezuelu na obale Karipskog mora (Južna Amerika). TJELESNE ZNAČAJKE, NAČIN ŽIVOTA I PREHRANA Svojim izgledom i veličinom sivi ili mali indijski mungos nalik je velikoj lasici (zerdav, Mustela erminea), od koje je nešto veći, jednobojne smedesive dlake, srebrnastih vrhova. Na obrascima i podbratku dlaka mu je nešto duža i crvenkasta, dajući mu "faci" posebno obilježje. Poput drugih malih krznaša, izduženo vretenasto tijelo nose kratke noge. Glava mu je šiljata s malim ušima, a rep relativno dug, koji završava s čuperkom dlaka poput čufa. Pari se krajem zime, u veljači i/ili ožujku. Ženka nosi 60 dana, okoti 2-4 mlada koji sišu mjesec dana. I ženka i mužjak sudjeluju u podizanju mladih. Mladi su spolno zreli za devet mjeseci. Životni vijek mu traje 5-7 godina. Uplašeni nakostriješe dlaku, a u nevolji se glasaju cvilenjem nalik zvižduku. Plaha je životinja, lako je uglavnom aktivan noću, redovno se sreće i danju i za najveće ljetne žege loveći sitne štetne glodare te pretražujući tlo i nisko raslinje u potrazi za ptičjim gnijezdima. U to sam se i sam uvjerio u rujnu 1995. g. ugledavši usred podneva odraslog mungosa na šetnici uz mljetsko malo jezero kako u zubima nosi kosovicu. Naš mungos nema mirisne žlijezde poput ostalih predstavnika porodice Cibetki. Na svakoj šapi ima 5 prstiju i isto toliko kandži, koje, poput psa, ne može uvući. Mungosi su izvanredno brze i okretne životinje, a po svemu sudeć ubijanje zmija im je postalo navikom. Dok jepoBannikovu i sur. (1971) ova vrsta imuna na zmijski otrov Sanderso n (1967) to opovrgava, smatrajući da njihova skoro potpuna sigurnost u napadu na zmije proizlazi iz brzine i ukorijenjenog ponašanja zmija. Suočen, sa zmijom, mungos je namjerno iza zove da ga napadne brzim pokretom glave naprijed. U tom se trenutku on vješto izmakne, skoči i jednim ugrizom smrska joj lubanju. Usporedo s postupnim smanjivanjem broja zmija otrovnica, koje su mu u prvo vrijeme bile osnovna hrana, mungos prelazi na druge oblike prehrane. Uz sitne glodavce, miševe i štakore, guštere, kukce i njihove razvojne oblike, laki plijen su mu postale brojne zavičajne vrste ptica, posebice one vrste koje viju gnijezdo na tlu i/ili u niskom raslinju, ispijajući njihova jaja i ubijajući ptičad. Od njihova zuba nisu pošteđene ni migratorne vrste, koje ovaj otok posjećuju pri jesenskoj (manje proljetnoj) seobi, što se posebno odnosi na nekad brojna jata prepelice pučpure (Cotumix coturnix) i gaka kvakavca (Nycticorax nycticorax)4. Istrijebivši glavninu malih životinja u slobodnoj prirodi, okomio se na vinograde i voćnjake hraneći se grožđem i smokvama, ne štedeći ni perad uz okućnice. Jednom riječju, mungosi su se do te mjere razmnožili da su poremetili odnose među drugim vrstama divljih životinja. O mungosovoj prehrani, posebice tamanjenju zmija otrovnica i načinu života kasnih 60-tih godina, snimljen je poseban dokumentarni film5 (Maca n 1961 ). Uspješno obavivši posao radi kajeg su unijeti, mungosi su, ako ne potpuno, onda u najvećem broju istrijebili otrovnice s otoka. U posljednjih 20 godina nije utvrđeno prisuće nijednog poskoka, a u zadnjih pola stoljeća nije registriran niti jedan ugriz otrovnice. Poluotrovnica, poput zrve ili zmaja (Malpolon monspessulanum), kao i nekih neotrovnica i dalje se vida na otoku, samo u daleko manjem broju nego prije unašanja mungosa. SPRJEČAVANJE ŠTETA I SMANJIVANJE BROJNOG STANJA MUNGOSA Zbog šteta, a kao posljedica mungosovog brzog razotocima koje je naselio ovaj predator, provode se orgamnožavanja i širenja na cijeli otok, počevši od Drugog nizirane mjere zaštite. Prvom Naredbom o zaštićenoj i svjetskog rata, na Mljetu i drugim južnodalmatinskim nezaštićenoj divljači i lovostaji iz 1949. godine, mun ´ Kadi se o maloj crnobijelosivoj čaplji, skrovita noćna života koja se najčešće vida u sumraku kako pogrbljena miruje na grani uz slatku ili slanu vodu. Na Mljetu, za jesenske seobe, znali su ih toliko naloviti da su ih morali sušiti na dimu i tako sačuvati za jelo. 5 Riječ je o filmu Otok mungosa u proizvodnji Lovčen filma iz Budve, snimljenom u koprodukciji s Budapest film-studio iz Budimpešte. Na Filmskom festivalu u Edinburgu film je osvojio jednu od prvih nagrada. |