DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/2000 str. 83     <-- 83 -->        PDF

Dr. sc. Vice I v a n č e v i ć
235 GODINA ŠUMARIJE KRASNO (1765-2000)
NAJSTARIJE ŠUMARIJE U NAŠOJ ZEMLJI


Osnivanje Šumarije Krasno prije
235 godina događa se u vrijeme vladavine
Marije Terezije i postojanja
Vojne Krajine daleke 1765. godine.
Ovom datumu prethodila je naredba
Marije Terezije 1762., kojom je zabranila
izvoz hrastovine za brodogradnju
iz svojih zemalja, pa tako
i Vojne krajine. Ujedno je povjerila
Tršćanskoj intendanci vrhovni nadzor
nad krajiškim šumama u Hrvatskoj.
Takoder je naredila detaljni
opis, premjer i izradu karata krajiških
šuma, sastav šumskog reda, te
postavljanje stručnog osoblja za gospodarenje
šumama. Na zajedničkom sastanku pod
predsjedanjem generala Bečka, zapovjednika Karlovačkog
generalata, 16. veljače 1765. god. raspravljalo
se je o regulaciji međutimnog šumskog reda
(Waldordnunga), instrukcijama (napucima), izgradnji
puteva, namještenju šumara (Waldbereitera) i lugara
(Forstknechta) u Ces. kralj, šumama Karlovačkog generalata
(Lička, Otočka, Ogulinska i Slunjska pukovnija),
utvrđivanju cijene drveta na panju, taksi za drvo u
Comercial Magazinima i razrješenju senjskih teritorijalnih
sporova o razdiobi susjednih šuma." Tom prilikom
ing. major pl. Pierker kao autor, predočio je podatke
o inventarizaciji šuma zajedno s pripadajućim
mapama. Autor šumskog reda i instrukcija (naputaka)
bio je šumarnik (Waldmeister) kapetan ingénieur J. C.
Franzoni.


U raspravi o razmještaju trojice uzetih šumara i većeg
broja domaćih i stranih lugara, zaključeno je da se
jedan šumar postavi u šumariji (nadgledništvu) Oštarije
za šume Ličke pukovnije, drugi u šumariji Krasno za
šume Otočke pukovnije i dijela Ogulinske pukovnije s
distriktom u Drežnici, i napokon treći u šumariji Petrova
Gora za šume većeg dijela Ogulinske i cijele Slunjske
pukovnije. Šumaru u Oštarijama moglo bi se dodijeliti
8 lugara (6 domaćih i 2 strana), u Krasnu 12 lugara
(8 domaćih i 4 strana) i još jednog najboljeg šumara lovca
kao pristava u Drežnici, te šumaru u Petrovoj
Gori 5 lugara (4 domaća i 1 strani). Svakom šumaru već


" B. Kosović: Prvi šumarski stručni opis i nacrt šuma na Velebitu i
Velikoj Kapeli od Dalmatinske međe do Mrkoplja i Ogulina, Šumarski
list. 1914.


je bila doznačena godišnja plaća od
450 forinti, a svakom lugaru po 10
forinti mjesečno, odnosno 120
forinti godišnje. Prema prijedlogu
Franzonija, svakome lugaru trebao
se osigurati stan u šumi unutar
čuvarskog rajona ili u njegovoj
neposrednoj blizini. Ukoliko se takvi
uvjeti ne bi mogli ostvariti, tada
bi im se trebala doznačiti primjerena
stanarina.


Nadzor nad šumama Karlovačkog
generalata bio je povjeren
Comercial Waldmeisteru J. C. Franzoniju.
U šumskom redu (Waldordnung)
od 34 članka, između ostalog, bilo je
propisano: korištenje ogrijeva i to samo od suhara
("slučajnika"), zabrana uništavanja ograda, obvezna
izgradnja zatvorenih ognjišta, izgradnja stanova u
šumi, uništavanje koza u roku od 6 godina, prve zamisli


o pošumljavanju, uspostavljanje privremene upravnočuvarske
službe, namještenje šumara i lugara u osnovanim
šumarijama, uzgojne radnje radi pomaganja
jele, a na štetu bukve, zabrana loženja vatre, stroge
kazne za kradu, zabranu sječe prema granici s Turskom,
odgovornost za provedbu šumskog reda i drugo.
Prilikom inventarizacije šuma podijeljeno je područje
šumarije Krasno, odnosno Otočke pukovnije na 12
okružja i 2 posebna predjela (Podgorje i Senjska
draga), koji su obuhvaćali 62.423 ha. Za svako okružje
i predjele iskazane su površine, broj stabala po vrstama,
te broj stabala sposobnih za iskorištenje. Na području
Otočke pukovnije nalazilo se ukupno 20.630.970
stabala, ili 330 stabala/ha, od toga bukve 50 %, jele
28 %, smreke 14 %, hrasta 2 %, te ostalih vrsta 6 %.
Posebno je iskazan broj stabala koji se mogu posjeći za
potrebe brodogradnje, i to od ukupno 5.376.021 kom,
što čini 26 % sveukupnog broja stabala (bukve 45 %,
jele 33 %, smreke 14 % i ostalih vrsta 8 %). U šumskom
redu ne precizira se vrijeme u kojemu bi se mogla posjeći
ova stabla. Šumski red vrijedio je kao moderni dokument,
jer je obuhvaćao gotovo sva najnovija saznanja
o šumarstvu toga vremena. U njegovoj primjeni
svakako je dolazilo do kršenja, ali je njegovo postojanje
ipak znatno ograničavalo destruktivne djelatnosti
područnog stanovništva u šumama Vojne Krajine.
Šumski red nije bio tiskan nego pisan, a prilikom sastavljanja
kao uzori, poslužili su šumski redovi Gorice i
Gradišća iz 1732. godine.
705




ŠUMARSKI LIST 11-12/2000 str. 84     <-- 84 -->        PDF

U prijedlogu mreže puteva u Otočkoj pukovniji,
bila je predložena izgradnja više puteva (8 glavnih), s
troškom od 10 novčića po dužnom hvatu i prosječne širine
od 9 stopa (oko 3 m). Neki od tih puteva povezivali
bi visoke šume s lukama na moru (Senj, Povilc, Sv. Juraj
i Stinica). Poslovi na izradi puteva trebali su se povjeriti
graničarima, koji bi na taj način stekli izvjesnu
zaradu. U sklopu izgradnje tih puteva bila je predviđena
i izgradnja otvorenih (za drvo) i zatvorenih skladišta
u glavnim lukama.


Upute (instrukcije) za šumare (Waldbereitere) svih


C. kr. militarskih šuma sadržavale su 27 članaka te su
između ostalog, propisivale sljedeće najvažnije radnje:
vrijeme sječe, vođenje brige o pomlatku i dovoljnom
broju sjemenki u sječinama, zabranu oštećivanja stabala,
održavanje šuma, način pošumljavanja goleti, reguliranje
lova i drugo. Svi šumari bili su dužni prenositi
upute na lugarsko osoblje, dok ih nisu potpuno naučili
ili zapamtili. Predloženi šumski red, kao i svi ostali dokumenti,
s rasprave od 16. 2. 1765. konačno su bili prihvaćeni
11. 10. 1765. god. na zajedničkoj sjednici
Slika 2. Stručno osoblje Šumarije Krasno - imovne općine Otočke
oko 1935. god., ispred zgrade Šumarije.


Dvorskog ratnog i Dvorskog trgovačkog vijeća. Kao
sastavni dio opisa šuma i izrade pripadajućih mapa sačuvana
je jedna mapa u originalu u višebojnoj tehnici
šuma Ličke pukovnije (regimente). To je jedna od najstarijih
šumskih mapa kod nas i u svijetu. Ostale dvije
šumske mape Otočke i Ogulinske pukovnije nažalost
nisu sačuvane u tom obliku, nego su izrađene na jednostavnom
prozirnom papiru.


Za iduće razdoblje, duže od jednog stoljeća, gotovo
nema nikakvih podataka o Šumariji Krasno. Letimičnim
pregledom sačuvanih pisanih dokumenata Vojne
krajine u Hrvatskom državnom arhivu na njemačkom
jeziku nisu pronađeni podaci o Šumariji Krasno. U tom
pogledu svakako treba detaljno istražiti spomenutu
gradu, pa se nadamo punom razumijevanju J.P. "Hrvatske
šume" na tom poslu. Prva sljedeća pouzdana vijest


o Šumariji Krasno datira iz 1867. godine, gdje se u sas-
Slika 3. Utovar drva u senjskoj luci početkom 20. stoljeće. Izvor
Senjski zbornik.


tavu Kr. šumskog ureda Otočac od ukupno 9 šumarija
spominje i Šumarija Krasno. Međutim, za razdoblje
potpunog nedostatka podataka o Šumariji Krasno
(1765 - 1867) kronološki će se prikazati zbivanja u šumarstvu
Vojne krajine, koji su se sigurno umnogome
odrazili i na Šumariju Krasno. Tako je neposredno nakon
donošenja šumskog reda 1769. godine Marija Terezija
izdala Zakon o šumama u 55 članaka. To je bio
prvi šumski zakon, ali ujedno i prva izdana nauka o
šumskom gospodarstvu pisana na hrvatskom jeziku.
U skladu sa zaključcima iz 1765. god. započela je izgradnja
državnih skladišta za drvo (Holzdepota) u Sv.
Jurju i Jablancu (1774. god.), a zatim u Karlobagu i
Cesarici (1785. god.), te napokon u Stinici (1860.
god.). U 1777. godini izrađene su istovremeno vojnotopografske
i šumske karte Karlovačkog generalata radi
utvrđivanja stvarnog stanja šumskog fonda i izrade
planova iskorištavanja. Počela je izgradnja ceste Senj Novi
i Senj - Sv. Juraj 1785. god. U tom vremenu na
području Otočke pukovnije nalazi se u pogonu 7 pilana.
Od 1776 - 79. izgrađena je cesta, tzv. "Jozefma" od
Karlovca do Senja. Nekoliko godina kasnije Josip II
1786. god. izdaje naredbu o oporezivanju zemljišta i




ŠUMARSKI LIST 11-12/2000 str. 85     <-- 85 -->        PDF

detaljnoj katastarskoj izmjeri svih šuma koja je završena
sljedeće godine. Tada je izdan i pooštreni šumski
red. Godine 1807. počeo je novi premjer krajiških
šuma, te izdan temeljni Krajiški zakon, po kojem su
svim krajišnicima bila zajamčena njihova prava i povlastice
(uživanje zemljišta, besplatno drvarenje i pašarenje)
kao odšteta za vojnu službu. Zbog ratova za vrijeme
Napoleona, odužio se premjer krajiških šuma, koji
je napokon završen 1818. godine. Taj premjer smatra
se prvim cjelovitim podatkom površine šuma krajiških
pukovnija. Prema tom premjeru ukupna površina Otočke
pukovnije iznosila je 109.663 ha, na kojoj je živjelo


57.648 stanovnika (1830. god.). Nadalje, u razdoblju
od 1837. do 1839. izdanje posebni šumski red za krajiške
šume, kao i šumarski naputak koji je regulirao
Slika 4. Sv. Juraj oko 1930. god., Kirijaši s Oltara i Krasna odma


raju se na rivi nakon istovara sortimenata. Izvor Senjski


zbornik.


prava krajišnika u šumama. Temeljnim Zakonikom
Vojne krajine 1850. god. sve šume su proglašene državnim
dobrom, te su uvedene redovite sječe umjesto prebiranja,
umjetno naplođivanje i zaštitne mjere. Tijekom
1860. god. Šumski zakon Austrije protegnut je i na
Vojnu krajinu, kada je izdan i novi naputak o uređenju
šumarstva. Sedamdesetih godina 19. stoljeća, uoči razvojačenja
Vojne krajine, događaju se krupne promjene i
u njezinom šumarstvu. Tako je prema posebnim zakonima
regulirano pravo krajišnika na šume ("zelene rudnike
Krajine") podjelom na državne šume i šume
imovnih općina, kao i osnivanje Krajiške investicionalne
zaklade. U šumama imovnih općina krajišnicima
se jamčilo pravo na drvlje, pašu i uživanje šumskih proizvoda,
dok su državne šume potpale pod izravnu upravu
Mađara. Diobenom odlukom 1879. god. Otočka
imovna općina preuzela je 79.328 ha šuma s drvnom
masom od 8.970.057 m3 (113 mVha), procijenjene vrijednosti
od 14.230.731 forinti i godišnjeg sječivog prihoda
od 159.971 m3. Od toga pravoužitnici su godišnje
koristili 132.458 prm, pa je za prodaju preostajalo


67.250 m\ Specijalne porabne i sječne osnove šuma
(osnove gospodarenja) propisivale su ophodnju od 120
godina sa po tri razdoblja od 40 godina. Na području
Otočke pukovnije živjelo je tada 83.543 stanovnika. U
Otočkoj imovnoj općini osnovano je 6 kotarskih šumarija
i to: Otočac, Perušić, Sinac, Korenica, Krasno i
Zavaljc. Šumarija Krasno zauzimala je 13.713 ha s


1.475.544 m3 (108 mVha) i osnovana je tek 1889. godine.
Kao prvi upravitelj spominje se pl. Andrija Hranilović
1890. godine. Kotarska šumarija Krasno osim upravitelja
prosječno je zapošljavala 12-16 lugara i lugarskih
pomoćnika (podlugara). Od toga jednog pisara,
dvojicu lugara u kontrolnoj postaji u Senju, te jednog
cestara na dionici ceste Oltari - Krasno. Ostalo osoblje
bilo je uglavnom smješteno u Krasnu, ali i u drugim mjestima
dislocirano diljem Šumarije. Prema raspoloživim
podacima navodimo imena i ostalih upravitelja Kotarske
šumarije Krasno kako slijedi: pl. Andrija Hranilović
( 1891 ), Ladislav Adamek ( 1892-1893; 1899-1900), Franjo
Althalcr (1894-1895; 1897-1898), Ivan Jerbić
(1905), Marko Arčanin (1907), Josip Biondić (1910),
Kolomica(oko 1930) i Dubravčić (oko 1935).
Prema prvim podacima gospodarenje državnim šumama
Ličko-otočkog okružja 1885. godine bilo je povjereno
Kr. šumarskom uredu Otočac, odnosno njegovim
šumarijama u Korenici, Babinu Potoku, Škarama,
Brlogu, Kosinju i Krasnu. Površina Šumarije Krasno
iznosila je 14.710 ha, dok se kao njezin upravitelj navodi
Tomo Orešković, kraljevski nadlugar za 1885., 86. i


88. godinu. U šumariji je osim upravitelja još bilo zaposleno
prosječno 8 lugara odnosno pomoćnika, uključujući
i pisara. Upravitelja Tomu Oreškovića zamjenjuje
Ivan Šimatović, šumarski vježbenik ( 1889-1894),
zatim šumar Rudolf Reschner ( 1895, 1897-1900), Emil
Kmetony, kraljevski šumar (1905), Pavai Melcsiczky,
nadšumar (1907), Virgil Boerin, kr. šum. ing. (1910),
Milan Grozdanić (1913-1922), Josip Balen (19171919),
Bogdan Zastavniković, viši šumarski pristav
Slika 5. Lugarnica u Popovači izrađena je potpuno u drvu. Snimio


B. M i las, dipl. ing. šum. 1955. god. Nažalost, danas ove lugarnice
više nema, jer je u međuvremenu potpuno propala.


ŠUMARSKI LIST 11-12/2000 str. 86     <-- 86 -->        PDF

( 1934-1940). Neposredno nakon Drugog svjetskog rata
dužnost upravitelja obavljaju kraće vrijeme lugari Ivan
Anić Tošin i Marko Anić Marketa. Potom za upravitelja
dolazi Stjepan Srnić, dipl. ing. šum., pa Juraj Sabolić,
dipl. ing. šum. koji je tragično stradao nesretnim slučajem
naZavižanu 1955. godine. Slijedi kratko razdoblje
rada dviju šumarija u Krasnu (Apatišan i Jelovac) od
1956. do 1958. U tom razdoblju upravitelji Šumarije Jelovac
bili su Miroslav Prpić i Petar Marković, dipl. inženjeri
šumarstva. Za upravitelja Šumarije Apatišan
(1956-1958) bio je postavljen Josip Župan, dipl. ing.
šum., a od 1959. do 1964. godine bio je upravitelj jedinstvene
Šumarije Krasno. Nakon toga dolazi za upravitelja
Stjepan Tomljanović, dipl. ing. šum. (1964-1973),


pa Milan Krmpotić, dipl. ing. šum (1973-1983), Luka
Dunder, dipl. ing šum. (1984-1985), Stjepan Tomljanović
i Milan Krmpotić (1985-1990), dipl. inženjeri šumarstva,
Jurica Tomljanović (1991-1996) i napokon
Mile Tomljanović, dipl. ing. šum. (1997-2000). Poslije
Drugog svjetskog rata bilo je zaposleno više diplomiranih
inženjera šumarstva u svojstvu zamjenika upravitelja
ili stručnih suradnika (referenata) i to: Živko Franolić,
Vlatko Skorup, Darko Fekeža, Milan Fabijanić,
Luka Dunder, Milan Špalj, Goran Cajzek, mr. Vice
Ivančević, Jurica Pavelić, Nikola Magdić, Marija Vukušić,
Marin Vukelić i Zvonimir Pavlina.


U sljedećoj tablici prikazanje broj podataka o površini
Šumarije Krasno kako slijedi:


Godina Državna šumarija Šumarija imovne općine
ha
Ukupno
1885.
1888.
14.710
11.685 13.713 25.398
1896. 12.906
1934. 11.638 13.660 25.287
1999. 34.471
2000. 26.425


Napomena: Proglašenjem nacionalnog parka "Sjeverni Velebit" 1999. god.
izuzeta je površina Šumarije Krasno od 8.046 ha.


Gospodarenje u proteklom razdoblju u usporedbi sa sadašnjim stanjem
na dijelu područja Šumarije Krasno


Zahvaljujući sačuvanim gospodarstvenim osnova- skejedinice Šumarije Krasno, omogućenaje usporedba
ma Kr. šumske uprave Krasno (1912-1931), kao i sada- drvnih zaliha za dio istih površina šuma kako slijedi:
šnjim važećim gospodarskim osnovama za gospodar


godina površina četinjače % listače % ukupno mVha
1912. 5.535 ha 494.058 36 868.836 64 1.362.894 246
2000. 903.881 57 668.191 49 1.572.072 284
+ 209.178 + 38
Podaci: Gospodarstvena osnova Kr. šumske uprave Krasno (1912 -1931). Drvna masa dobivena
je pomnom procjenom u gustim kružnim plohama.


Sadašnje važeće gospodarske osnove za G.J. Lom, Nadžak bilo i Zavižan (dio). Drvna masa dobivena
je pruganjem na prosječno 8 % površine.


Osim toga, uspoređen je dio površine, odnosno drv- ve Otočac (1930) koje danas pripadaju Šumariji Kranih
zaliha Privremenog privrednog plana Šumske upra- sno i to:


godina površina ukupno mVha
1930. 5.332 ha 1.380.988 259
2000. 1.466.300 275
+ 85.312 + 16


Podaci: Privremeni privredni plan Šumske uprave Otočac (1930)
Sadašnje važeće gospodarske osnove za G.J. Senjsko bilo, Senjska duliba, Jelovac,
Kordinac i Svičko bilo.




ŠUMARSKI LIST 11-12/2000 str. 87     <-- 87 -->        PDF

I na kraju usporedba drvnih zaliha G.J. Štirovača također
pokazuje pozitivni trend rasta drvne zalihe i to:


godina površina ukupno mVha
1930. 2.325 ha 771.900 332
2000. 785.850 338
+ 13.950 + 6


Podaci: Privredni plan Nacionalnog parka Štirovača (1930., autor S. Šurić,
Direkcije šume Sušak, Šumske uprave Kosinj).
Sadašnja važeća gospodarska osnova za G.J. Štirovača.


Prema tomu, na ukupno 13.192 ha (5.535 + 5.332 + pogledu. Nekadašnje pretežno neuređene šume, dije2.325)
šuma Šumarije Krasno povećala se drvna zaliha lom i prašumskog karaktera, sada su uzorno uređene.
u proteklom razdoblju za ukupno 308.440 m3 (209.178 Takvo stanje ima snažan utjecaj na povećanje biološke


+ 85.312 + 13.950) ili 23 mVha i to pretežito u šumama raznolikosti i stabilnost ekosustava postojećih biogeogdje
se provodila redovita sječa. Sadašnje stanje šuma cenoza, pa time i na čovjeka.
znatno se poboljšalo u kvantitativnom i u kvalitativnom
Šumarija Krasno danas


A) Površina, ha obraslo neobraslo neplodno ukupno


22.840 2.690 859 26.425
Napomena: U sadašnjoj organizaciji priključen je tijekom 1992. god. šumama Velebita dio
šuma Velike Kapele, ali je sredinom 1999. god. izdvojeno 8.046 ha šuma i šumskog
zemljišta za Nacionalni park "Sjeverni Velebit".


B) Površine šuma prema namjeni ha %
gospodarske šume 21.326 81
zaštitne šume 4.792 18
šume posebne namjene 307 1
ukupno 26.425 100


C) Drvna zaliha, m´ 10-30 cm 31-50 cm > 50 cm ukupno
četinjače 387.012 898.881 1.000.626 2.286.519
listače 1.050.774 1.912.878 782.097 3.745.749
sveukupno 1.437.786 2.811.759 1.782.723 6.032.268


D) 10 godišnji prirast i
sječiva masa "etat"
etat

prirast %
(etat/pnrast)xl00
četinjače 226.485 412.809 55
listače 473.358 666.368 71
ukupno 699.843 1.079.177 65


E) Jednostavna biološka reprodukcija-godišnja


Uzgoj šuma: - priprema za pošumljavanje 70 ha


- sjetva sjemena 68 ha
- njega sastojina 78 ha
- čišćenje sastojina 103 ha
- prorjeđivanje sastojina 29 ha
Doznaka stabala, čuvanje šuma i uređivanje šuma.


ŠUMARSKI LIST 11-12/2000 str. 88     <-- 88 -->        PDF

F) Proširena biološka reprodukcija - godišnja


Pošumljavanje sadnjom


Popunjavanje sadnjom


Njega sastojina


G) Prometnice


Izgrađene šumske ceste
Asfaltirane ceste
Ukupna dužina


Otvorenost


30 ha
12ha
33 ha


32 km
88 km
420 km


20,96 km/1.000 ha


Od toga se odnosi na Velebit 351 km, (285 km šumskih i 66 km asfaltiranih cesta), pa njegova otvorenost iznosi


21,15 km/l.000ha.


H) Zaposleni radnici


proizvodni
režija
administracija
ukupno


Istodobno je u Upravi šuma Senj bilo zaposleno 418
radnika. Prema tomu Šumarija Krasno sudjeluje sa
31 % u ukupnom broju zaposlenih u Upravi šuma Senj.


Proteklo razdoblje Šumarije Krasno od 235 godina
neobično je dugo u odnosu na ljudski vijek, a zapravo
vrlo kratko u životu šume. Ipak, određeni podaci o Šumariji,
kao i izvjesni broj analiza o njezinom poslovanju,
omogućuje jedan bolji uvid u njezinu sveukupnu
aktivnost. Ovaj mukotrpan posao oko istraživanja povijesnih
detalja njezinog postojanja tek je na početku i bit
će potrebno skinuti još puno prašine sa starih knjiga i
još mnogo toga istražiti. Kao stoje vidljivo, nedostaju
mnogi podaci o Šumariji Krasno, čak i cijela desetljeća,
pa i stoljeća, što bi u daljnjim istraživanjima svakako
trebalo popuniti. S druge pak strane postojanje starih
uređajnih elaborata bacilo je nešto više svjetla na učinke
gospodarenja u proteklom razdoblju. To su tek početna
istraživanja, čiji se podaci baš i ne mogu do kraja
usporediti sa sadašnjim stanjem, pa bi u daljnjim istraživanjima
trebalo detaljno istražiti valjanost primjene
jednakih parametara. No na temelju tako prikupljenih
podataka možemo s velikim zadovoljstvom ustvrditi,
da je sadašnje stanje šuma Šumarije Krasno svakako
mnogo povoljnije u kvantitativnom i kvalitativnom pogledu,
nego u proteklom razdoblju unutar gotovo jednog
stoljeća.


Daljnja istraživanja povijesti šumarstva, a u tom
sklopu i Šumarije Krasno, bila bi vrlo značajna, jer bi se
tako moglo saznati puno više detalja o životu i radu naše
struke. Otkrivanje pozitivnih trendova u razvoju šumarstva
najbolje bi se postiglo istraživanjem njegove
povijesti, čime bi se naša struka mogla još potpunije
afirmirati. U sklopu cjelovitog valoriziranja svih vrije


81


47


2


130


dnosti šumarstva naše zemlje, te poglavito za područje
prebornih šuma Dinarida, a u tome i Velebita i njegove
primorske padine, bilo bi potrebno pronaći sredstva za
otvaranje jednog šumarskog muzeja i to baš u Krasnu u
staroj zgradi nekadašnje Državne šumarije.


Još jednom treba naglasiti odlučujuću ulogu naših
šumarskih stručnjaka u postignutim rezultatima na gospodarenju
šuma Šumarije Krasno, počevši od cijele
plejade stranih stručnjaka koji su u našu zemlju sigurno
došli s plemenitim ciljevima, pa sve do mnogobrojnih
naših stručnjaka do današnjih dana. U počast njezinih
stručnjaka otkrivena je spomen ploča na sadašnjoj
zgradi Šumarije Krasno prilikom proslave 235 godina
od njezinog osnutka. U njezinom tekstu naglašena je
neraskidiva veza između šumarskih stručnjaka ove šumarije
i velebitskih šuma, koja je baš na primjeru očuvanih
velebitskih šuma doživjela svoju punu potvrdu.


Stoga neka naša zelena struka složno krene u ostvarenje
predloženih akcija daljnjeg istraživanja povijesti
našeg šumarstva, s posebnim osvrtom na djelovanje
Šumarije Krasno i osnutak šumarskog muzeja u Krasnu.
Na taj način još više će se afirmirati naša struka, a
također ćemo se odužiti mnogobrojnim šumarskim
stručnjacima Šumarije Krasno i cijele naše zemlje, što
je svakako na tragu plemenitih pobuda tadašnje šumarske
struke od prije 235 godina.




ŠUMARSKI LIST 11-12/2000 str. 89     <-- 89 -->        PDF

Prof. dr. sc. Slavko Mat i ć


LIK I DJELO prof. dr. sc. JOSIPA BALENA
U POVODU 110. OBLJETNICE NJEGOVOG ROĐENJA


Obljetnica 235 godina postojanja
i rada šumarije Krasno, slikovito
govori o šumama i šumarstvu Hrvatske
i ovog velebitskog područja, a isto
tako i o ljudima koji su bili i ostali
vezani za šumu i uz sve ono što ona
pruža njima i oni njoj.


Zbog vjekovne povezanosti čovjeka
sa šumom, koja u kontinuitetu
traje od nastanka čovjeka do današnjih
dana, pojedine faze razvoja ljudskog
društva možemo promatrati u
kontekstu odnosa prema šumi. Svi
usponi i padovi u gospodarskom i civilizacijskom
razvoju ljudskog društva
definirani su i prepoznatljivi u njegovu odnosu
prema šumi (Matić 1990).


Rana naseljenost ovoga hrvatskog, velebitskog, kapelskog,
ličkog i primorskog kraja, velika koncetracija
stanovništva, koja seže u prošlost mjerena tisućama godina,
razvoj kulture i ostalih civilizacijskih pokazatelja,
imali su znatan utjecaj na razvoj šuma sjedne strane, i
razvoj šumarske struke i znanosti kao protuteža propadanju
šuma s druge strane.


S divljenjem i velikim uvažavanjem, ovdje ističemo
daje po pitanju šumarske struke u Hrvatskoj, pa i u Europi,
puno toga započeto ovdje u Krasnu, u ovom hrvatskom
velebitskom kraju, gdje mu jelove, bukove i
smrekove šume daju značajno obilježje, te su postale
simbolom mnogih osobina koje su svojstvene našim hrvatskim
prostorima i ljudima. Ove vrste drveća svojom
nazočnošću obilježavaju životne uvjete predstavljene
osobinama tla i klime, a njihov utjecaj širi se na ekološke,
socijalne, gospodarske, kulturne, nacionalne i vjerske
uvjete, u kojima se tisućama godina razvijao, prilagođavao
i oblikovao hrvatski čovjek. Ove šume i drveće
nose vrhunsko obilježje kakvoće, one su vrijedne,
plemenite, trajne, postojane i vječne kao i hrvatski čovjek,
koji se kalio i razvijao u sjeni njihovih krošanja
(Matić 1996).


Nije onda čudo daje upravo ovdje na ovom mjestu
nastala šumarija prija 235 godina, istovremeno kada i u
Baškim Oštarijama i Petrovoj gori, i istovremeno kada i
prve šumarije u Središnjoj Europi, odnosno u Svijetu.
Isto tako nije neobično da se na ovom prostoru Senja,
Krasna, Novog, Crikvenice, Otočca i Gospića javlja prvo
organizirano šumarstvo u Hrvatskoj. Upravo je na
tom području (K1 e p a c, 1998) major Pirker pod rukovodstvom
Waldmeistera Franzonia izradio sa svojim su


radnicima 1764 i 1765. godine "prvu
gospodarsku osnovu" za vojničke
šume bivše pukovnije ličke, otočke i
ogulinske nekadašnje Vojne krajine,
konkretno za tri gospodarske jedinice
šuma današnjeg nacionalnog
parka Plitvička jezera. U toj osnovi
sve su vojničke šume mapiranc i
izrađeni nacrti u mjerilu 1 :3880
"fortifikations hvati". Na temelju
opisa i nacrta šuma, izvršena je prva
razdioba šuma na okružja, šumarije i
čuvarije. Četiri godine nakon toga i
nakon osnivanja šumarije u Krasnu
izlazi Šumski red Marije Terezije na


njemačkom i hrvatskom jeziku. To nije samo prvi hrvatski
šumarski zakon, već i prva nauka o šumskom gospodarstvu
izdana na hrvatskom jeziku (Kestcrčanek
1882).


Nije nikakvo čudo da se u takvom okruženju javljaju
domaći šumarski stručnjaci koji svojim životom i
djelom ostavljaju duboke tragove u hrvatskom šumarstvu,
kako u šumarskoj struci, tako i u šumarskoj znanosti.
Pored mnogih zaslužnih i u šumarstvu poznatih
koji su ponikli iz ovih krajeva, ovdje posebno ističemo
dva velikana u šumarskoj struci i u uzgajanju šuma, a to
su prof. dr. sc. Josip Baien i prof. dr. sc. Milan An ić .


Glede činjenice daje godina obilježavanja 235-godišnjice
osnivanja šumarije Krasno istovremeno i godina
u kojoj bilježimo 110. obljetnicu rođenja prof. dr. sc.
Josipa Balena, a i s obzirom na to daje njegov životni
put i djelo bio prešućivan i pod embargom čitavih 50
godina (od 1945. do 1995. kada je rehabilitiran na Šumarskom
fakultetu Sveučilišta u Zagrebu), namjera
nam je da ovom prilikom u sažetom obliku prikažemo
njegovo djelo i životni put.


Josip Balen rodio se 18. ožujka 1890. u Krmpotama,
kotar Novi Vinodolski. U rodnom mjestu završio je
osnovnu školu, a gimnaziju u Senju, gdje je 1909. maturirao.
Šumarske nauke završio je na visokoj šumarskoj
i rudarskoj školi u Banskoj Šćavnici, sadašnjoj
Slovačkoj 1913.


Već je kao odličan gimnazijalac, a kasnije i na studiju,
dobivao stipendiju iz prihoda državnih šuma u
Hrvatskoj.


Nakon završetka studija zapošljava se u šumarskom
ravnateljstvu u Zagrebu. Ujesen 1914. povjerena mu je
uprava šumarije Rujevac-Umetić (danas Rujevac i Kostajnica),
a u proljeće 1915. uprava šumarije u Glini.