DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 11-12/2000 str. 85     <-- 85 -->        PDF

detaljnoj katastarskoj izmjeri svih šuma koja je završena
sljedeće godine. Tada je izdan i pooštreni šumski
red. Godine 1807. počeo je novi premjer krajiških
šuma, te izdan temeljni Krajiški zakon, po kojem su
svim krajišnicima bila zajamčena njihova prava i povlastice
(uživanje zemljišta, besplatno drvarenje i pašarenje)
kao odšteta za vojnu službu. Zbog ratova za vrijeme
Napoleona, odužio se premjer krajiških šuma, koji
je napokon završen 1818. godine. Taj premjer smatra
se prvim cjelovitim podatkom površine šuma krajiških
pukovnija. Prema tom premjeru ukupna površina Otočke
pukovnije iznosila je 109.663 ha, na kojoj je živjelo


57.648 stanovnika (1830. god.). Nadalje, u razdoblju
od 1837. do 1839. izdanje posebni šumski red za krajiške
šume, kao i šumarski naputak koji je regulirao
Slika 4. Sv. Juraj oko 1930. god., Kirijaši s Oltara i Krasna odma


raju se na rivi nakon istovara sortimenata. Izvor Senjski


zbornik.


prava krajišnika u šumama. Temeljnim Zakonikom
Vojne krajine 1850. god. sve šume su proglašene državnim
dobrom, te su uvedene redovite sječe umjesto prebiranja,
umjetno naplođivanje i zaštitne mjere. Tijekom
1860. god. Šumski zakon Austrije protegnut je i na
Vojnu krajinu, kada je izdan i novi naputak o uređenju
šumarstva. Sedamdesetih godina 19. stoljeća, uoči razvojačenja
Vojne krajine, događaju se krupne promjene i
u njezinom šumarstvu. Tako je prema posebnim zakonima
regulirano pravo krajišnika na šume ("zelene rudnike
Krajine") podjelom na državne šume i šume
imovnih općina, kao i osnivanje Krajiške investicionalne
zaklade. U šumama imovnih općina krajišnicima
se jamčilo pravo na drvlje, pašu i uživanje šumskih proizvoda,
dok su državne šume potpale pod izravnu upravu
Mađara. Diobenom odlukom 1879. god. Otočka
imovna općina preuzela je 79.328 ha šuma s drvnom
masom od 8.970.057 m3 (113 mVha), procijenjene vrijednosti
od 14.230.731 forinti i godišnjeg sječivog prihoda
od 159.971 m3. Od toga pravoužitnici su godišnje
koristili 132.458 prm, pa je za prodaju preostajalo


67.250 m\ Specijalne porabne i sječne osnove šuma
(osnove gospodarenja) propisivale su ophodnju od 120
godina sa po tri razdoblja od 40 godina. Na području
Otočke pukovnije živjelo je tada 83.543 stanovnika. U
Otočkoj imovnoj općini osnovano je 6 kotarskih šumarija
i to: Otočac, Perušić, Sinac, Korenica, Krasno i
Zavaljc. Šumarija Krasno zauzimala je 13.713 ha s


1.475.544 m3 (108 mVha) i osnovana je tek 1889. godine.
Kao prvi upravitelj spominje se pl. Andrija Hranilović
1890. godine. Kotarska šumarija Krasno osim upravitelja
prosječno je zapošljavala 12-16 lugara i lugarskih
pomoćnika (podlugara). Od toga jednog pisara,
dvojicu lugara u kontrolnoj postaji u Senju, te jednog
cestara na dionici ceste Oltari - Krasno. Ostalo osoblje
bilo je uglavnom smješteno u Krasnu, ali i u drugim mjestima
dislocirano diljem Šumarije. Prema raspoloživim
podacima navodimo imena i ostalih upravitelja Kotarske
šumarije Krasno kako slijedi: pl. Andrija Hranilović
( 1891 ), Ladislav Adamek ( 1892-1893; 1899-1900), Franjo
Althalcr (1894-1895; 1897-1898), Ivan Jerbić
(1905), Marko Arčanin (1907), Josip Biondić (1910),
Kolomica(oko 1930) i Dubravčić (oko 1935).
Prema prvim podacima gospodarenje državnim šumama
Ličko-otočkog okružja 1885. godine bilo je povjereno
Kr. šumarskom uredu Otočac, odnosno njegovim
šumarijama u Korenici, Babinu Potoku, Škarama,
Brlogu, Kosinju i Krasnu. Površina Šumarije Krasno
iznosila je 14.710 ha, dok se kao njezin upravitelj navodi
Tomo Orešković, kraljevski nadlugar za 1885., 86. i


88. godinu. U šumariji je osim upravitelja još bilo zaposleno
prosječno 8 lugara odnosno pomoćnika, uključujući
i pisara. Upravitelja Tomu Oreškovića zamjenjuje
Ivan Šimatović, šumarski vježbenik ( 1889-1894),
zatim šumar Rudolf Reschner ( 1895, 1897-1900), Emil
Kmetony, kraljevski šumar (1905), Pavai Melcsiczky,
nadšumar (1907), Virgil Boerin, kr. šum. ing. (1910),
Milan Grozdanić (1913-1922), Josip Balen (19171919),
Bogdan Zastavniković, viši šumarski pristav
Slika 5. Lugarnica u Popovači izrađena je potpuno u drvu. Snimio


B. M i las, dipl. ing. šum. 1955. god. Nažalost, danas ove lugarnice
više nema, jer je u međuvremenu potpuno propala.