DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2000 str. 90 <-- 90 --> PDF |
Godine 1917. odbija službu u Kraljevskom ugarskom ministarstvu za poljodjelstvo, obrt i trgovinu u Budimpešti. Zbog takvog postupka premješten je po kazni za upravitelja šumarije Krasno. Ujesen 1919. dolazi u Senj za upravitelja Nadzorništva za pošumljavanje krša, tako postaje prvi upravitelj Hrvati, te po mnogo čemu jedinstvene i poznate šumarske institucije. U prilici je da se punom snagom svog neospornog šumarskog talenta posveti svojoj životnoj ideji pošumljavanja krša i prosvjećivanju pučanstva glede radova na kršu, stoje uskoro donijelo značajne rezultate. S tim idejama oduševljava mlade ljude Rudolfa Krpana, Milana Anića i Antu Lovrića, koji će kasnije postati vrlo poznati šumarski stručnjaci, a prof. dr. Milan Anić poznati profesor Šumarskog fakulteta u Zagrebu i akademik. U svojim radovima na pošumljavanju krša projektira branjevine u kombinaciji sa širokim prosjekama i čistinama, kako bi pučanstvu ostale površine za ispašu. Na taj način područno pučanstvo mu dragovoljno ustupa površine za pošumljavanje, tako daje za kratko vrijeme pošumio preko 1000 ha površine. Istodobno se počinje intezivno baviti znanstvenim radom, osniva pokusne plohe i obavlja izmjere te priprema doktorsku disertaciju. Doktorsku disertaciju pod naslovom "Bura i njezino značenje za pošumljavanje krša" brani na Gospodarsko- šumarskom učilištu Sveučilišta u Zagrebu, gdje gaje 30. lipnja 1923. promovirao tadašnji rektor, šumar prof. dr. Đuro Nenadić i promotor, šumarski stručnjak prof. dr. Aleksandar Ugrenović. Na taj način postaje prvi doktor znanosti iz područja šumarstva s disertacijom obranjenom na Gospodarsko-šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Isto tako, vrlo je značajno daje to najvjerojatnije i prva ekološka doktorska disertacija ne samo u Hrvatskoj, nego i šire. Disertacija je detaljno obradila višegodišnja istraživanja o buri, koja svojim negativnim utjecajem utječe na uspjeh pošumljavanja, a isto tako predložene su mjere koje treba poduzimati da se taj negativni utjecaj smanji. lako je žarko želio i dalje ostati i raditi na području krša, na nagovor ministara Hrvata koji su ušli u središnju vladu u Beogradu, premješten je 1925. u Ministarstvo šuma i rudnika. Tu je inspektor, a onda i viši inspektor i šef odsjeka za pošumljavanje, posebno za pošumljavanja u Hrvatskom primorju, Dalmaciji, Crnoj gori i Makedoniji. Godine 1927. na temelju raspisanog natječaja biran je za izvanrednog profesora na beogradskom šumarskom fakultetu na katedri za Podizanje i gajenje šuma i Zaštitu šuma, a isto tako predaje i Lovstvo. Godine 1930. biranje za redovitog profesora. Niz je godina biran u odbor Jugoslavenskog šumarskog udruženja u Zagrebu, a od 1934. do 1936. kao predstavnik Hrvata biranje i za predsjednika tog udruženja. Stalno je nasta njen u Zemunu, gdje je aktivan u kulturnom životu Hrvata. Smatraju ga neformalnim konzulom Hrvata u Zemunu. Pruža potporu i zaštitu hrvatskim ljudima, posebice studentima. Biran je za eksperta za šumarstvo u Internacionalnoj dunavskoj komisiji. Redoviti je član Društva hrvatskih književnika i dopisni član Češke akademije znanosti. U cilju što boljeg razvoja studija šumskog gospodarstva, boravio je u Francuskoj, Njemačkoj, Švicarskoj, Italiji, Poljskoj, Češkoj, Rumunjskoj, Mađarskoj i Bugarskoj, te je uspostavio kontakte s najpoznatijim europskim šumarskim stručnjacima. Služio se svim slavenskim i gotovo svim europskim jezicima. Bio je dekan i prodekan Poljoprivrednog fakulteta u Zemunu, višegodišnji predstojnik Zavoda za podizanje i gajenje šuma s rasadničarstvom i član oglednog Fakultetskog dobra. Josip Baien je prvi stručni rad napisao kao student šumarstva 1913., pod naslovom "Pretvaranje čistih bukovih sastojina u mješovito bukovo-hrastove sastojine", koji je tiskan u Šumarskom listu 1915. godine. Najveći dio svojih radova tiskao je u Šumarskom listu, našem stručno-znanstvenom časopisu koji neprekidno izlazi već 123 godine. Surađivao je i u mnogim stranim časopisima i publikacijama kao što su; "Jugoslavenska šuma", "Lovačko-ribarski vjesnik", "Privreda", "Almanah Jadranska straža", "Obzor", "Bankarstvo", "Privredni glasnik", "Gospodarstvo", "Hrvatski narod", "Gospodarski list", "Spremnost" i "Jutarnji list". Svoje kapitalno, još i danas aktualno djelo"Naš goli krš", autor je posvetio "Uspomeni svog djeda Bariše, seljaka samouka, koji je devedesetih godina prošlog stoljeća širio ideju o pošumljavanju golog krša". Radeći u Ministarstvu šuma i ruda intezivira radove na pošumljavanju krša. Pored redovitog rada oko pošumljavanja, nastoji da se primorska mjesta što više ozelene. Mnoga naša primorska mjesta tada su ozelenjena, jer je zahvaljujući Balenu za taj posao bilo dosta razumjevanja i sredsatava. Kao predsjednik Hrvatskog šumarskog društva daje inicijativu za izradu poprsja čuvenih šumarskih stručnjaka Josipa Kozarca i Frana X. Kesterčaneka. Piše monografiju o Kozarcu, a prihod od prodaje namjenjuje izradi poprsja Kozarcu. Godine 1936. otkriva Kozarčevo poprsje na šumarskom domu, koje i danas s poprsjem Frana. X. Kesterčaneka krasi Šumarski dom u Zagrebu. Osnivanjem NDH odlukom od 15. svibnja 1941., prof. dr. Josip Baien imenuje se savjetnikom kod Ministarstva bogoštovlja i nastave. Nakon 3. prosinca 1941. imenovanje redovitim sveučilišnim profesorom na Poljodjelsko- šumarskom fakultetu u Zagrebu, a 1. sječnja 1942. imenuje se nadstojnikom Zavoda za obranu šuma. Istodobno ili točnije 1. sječnja, 1942. g. imenuje se |