DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2000 str. 91 <-- 91 --> PDF |
Poglavnim županom, a tu će dužnost obnašati uz redoviti posao sveučilišnog profesora. Zakonskom odredbom o državnoj vladi NDH od 9. listopada 1942. postaje ministar u Ministarstvu narodnog gospodarstva. Tu ostaje do 11. listopada 1943. kada je imenovan ministrom šuma i ruda. Zadnji dokument u bogatom dosijeu prof, dr Josipa Balena kojega posjedujemo, nosi datum 8. svibnja 1945. godine, u kojem mu se na temelju odluke Računskog dvora odobrava isplata znanstvenog dodatka. U svom bogatom i intezivnom znanstvenom radu Josip Baien je napisao velik broj stručnih članaka, prikaza, znanstvenih rasprava i knjiga. Radi potpunijeg uvida u njegov rad, navodim samo neke knjige: Oproredam (224str., Zagreb, 1929) Zakon o šumama (Tumač, 323 str. Zagreb, 1930) Naš goli krš (311 str, Zagreb, 1931) Josip Kozarac (104 str, Zagreb, 1936) Šumarski rasadnici (200 str, Zemun, 1938) Nauka o šumi G.F. Morozova (208 str, Zemun, 1940). Baien je za svoj rad odlikovan velikim križem za zasluge 1944. g., kao najvećim odlikovanjem za građanske zasluge. U svibnju 1945. povlači se preko Bleiburga u zapadne zemlje te se nakon teškog izbjegličkog života u logoru u Italiji, zajedno s još 13 mladih šumarskih inženjera, diplomiranih na našem Šumarskom fakultetu u Zagrebu, nastanjuje u Argentini 1948. godine. Saznavši za mogućnost odlaska u tu zemlju uči španjolski jezik, te proučava ekonomske osobine i biljni pokrov Argentine. Poznavao je neke argentinske šumare pa je odmah po dolasku imenovan za tehničkog savjetnika u argentinskom Ravnateljstvu šuma. Posvećuje se velikom projektu pošumljavanja delte rijeke Parane na 50.000 ha površine, koja se pošumljava s eukaliptusima i topolama. Tim bi se projektom Argentina oslobodila uvoza drveta za pakiranje iz susjednog Paragvaja. Projekt je uspješno ostvario, dobio je mnoge pohvale i potvrdio visoki međunarodni ugled šumara i znanstvenika. Istodobno radi i surađuje na izradi Zakona o šumama. Njegov stručni ugled dopire i do Čilea, te je 1956. pozvan na novootvoreni šumarski fakultet "Universidad Austral de Chile" u Valdiviji. Postaje titularni profesor predmeta Uzgajanja šuma i šumarske politike. Također postaje direktor novoosnovanog šumarskog instituta "De Silvicultura y Reforestacion". Za boravka u Čileu direktor je škole "Ingenieria Forestar" u okvirima fakulteta koji nosi isto ime. Tu predaje i predmet Dendrologija. Godine 1960. vraća se u Argentinu, gdje je pozvan u Santiago de Estero, Univerzidad Nac. Cordobe. Tu je profesor Dendrologije i šumarske pedologije, a potom Uzgajanja šuma i Zaštite šuma. Konačno ispunjava svoju veliku želju, te u novoj domovini Argentini 1960. osniva prvi samostalni Šumarski fakultet u Tucumanu. Postavljen je za voditelja Katedre za pošumljavanje. Isto tako osnovao je Šumarski Institut za pošumljavanje, kao samostalni odjel fakulteta, gdje je postavljen za ravnatelja. Intezivni bezpoštedni rad na Fakultetu i Institutu iscrpljuje ionako slabo zdravlje, što u 1964. godini ubrzava kraj čovjeka koji je u svom životu znao samo davati. Sahranjen je u Tucumanu, gdje mu Fakultet odaje sve počasti, a na pogrebu se oprašta od njega Dekan šumarskog fakulteta Ing. Ledesma s rječima "Bio je učitelj učitelja šumarske znanosti. Osnovao je fakultete i institute, učilišta šumarske sveučilišne znanosti i educirao sve one koje je na svom putu našao". Isti dekan nazvao je prof. dr. Josipa Balena i ing. Petraka, također Hrvata i našeg đaka, osnivačima Šumarskog fakulteta u Argentini, koji su prvi počeli predavati na tom fakultetu. Prof. dr. Josipu Balenu u znak poštovanja i zahvalnosti, prvi Institut za pošumljavanje kojeg je osnovao, namjerava nositi njegovo ime. Odajući dužnu počast velikanu hrvatske šumarske znanosti, velikom hrvatskom sinu prof. dr. Josipu Balenu, ne možemo a da se ne sjetimo i ostalih šumarskih stručnjaka koji su zajedno s Balenom kao mladi inženjeri napustili Hrvatsku. Njih ukupno 14 hrvatskih šumarskih inženjera, đaka našeg Fakulteta, nesebično su radili u Čileu i Argentini. Po dokumentiranim kazivanjima ing. Slavka Hranilovića, jednog od 14-storice šumara iz Balenove grupe, parlament Argentine je prilikom priznavanja Republike Hrvatske posebno istaknuo i zapisnički zaključio da se Republika Hrvatska mora priznati pored ostalog i zbog zahvalnosti, stoje grupa od 14 šumarskih inženjera Hrvata napravila za šumarstvo Argentine. Ponosni smo stoje prof. dr. Josip Baien, kao i ostali naši šumari i nakon smrti pomogli svojoj domovini koju su morali napustiti, ali je nikada nisu zaboravili i prestali voljeti. Hrvatski narod, kao jedan od najstariji naroda u Europi, u svojoj dugoj i često puta krvavoj povijesti, rađao je i ponosio se svojim sinovima, koji su iskačući iz prosječnosti, pronosili slavu svoga naroda, kako u domovini tako i širom svijeta. Takvi dični sinovi svoga roda ostajali su zabilježeni u pisanim dokumentima i u sjećanju onih koji su s njima živjeli, pratili njihov rad i ugledali se u njihova djela. Znanstvenici koji su stvarali i pisali, posebice oni iza čijega je rada ostajao trajan spomen na hrvatskom kršu, bilo da se radi o šumi, cesti, zgradi ili bilo kojem spomeniku u i na kamenu, ostaju još više prisutni u sjećanju svoga naroda. Neprijatelji i svi oni kojima je smetala dična i slavna prošlost hrvatskog naroda, nastojali su velikim žarom izbrisati svaki trag naroda i njegovih velikana, a na žalost takvih bilo je puno, u davnoj i u nedavnoj našoj prošlosti. Pod čiz |