DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/2000 str. 96     <-- 96 -->        PDF

lješnjaka u Posebnom zoološkom rezervatu "Kopački
rit" (u daljnjem tekstu samo Zoorezervat) koji je sastavni
dio Parka prirode. Izmijenjen je i čl. 28 o ribolovu,
tzv. "spašavanju ribe" (od života op. aut.) kojeg je terminološki
oživotvorio sada već bivši upravitelj Javne
ustanove. Dakle novim Pravilnikom onemogućeno je
privredno ribarenje, masovna ribičija, haklanje itd. Nadalje
uvodnom odredbom čl. 3 osujećena je želja lokalnih
(lobiranih) zaštitara prirode i pojedinaca iz lokalne
samouprave, da se dijelovi Zoorezervata, njegovo jeze


ro Sakadaš i pripadajući Novi kanal, izuzmu iz strožije
kategorije zaštite i privedu u blažu parka prirode (vidi
Dopuna Pravilnika o unutarnjem redu u Parku prirode
"Kopački rit" NN 11/2.000), kako bi se na najatraktivnijem
jezeru Sakadaš mogao postaviti privez za čamce
privrednih ribara i mogla oformiti mjesta za športski ribolov
i druge si. potrebe. To se pokušalo riješti promjenom
ranije utvrđene granice za nedorečene katastarske
granice iz prošlog stoljeća.


KRAJOBRAZNE PROMJENE


U ranijim napisima upozorili smo na činjenicu daje
Park prirode Kopački rit toliko zanimljiv i privlačan
koliko su to htjeli ondašnji ljudi. Utjecaj čovjeka - šumara
je u ovom prostoru isuviše velik da bi se mogao
zanemariti i umanjiti njegov značaj nekom odredbom,
direktivom i si. podzakonskim aktom. Možemo tvrditi
da će nestankom šumara i uzgajivača divljači s ovoga
područja, uslijediti promjene u ekosustavu koje bi mogle
razočarati i one najzagriženije zaštitare prirode. Zatečeno
stanje ekosustava u vrijeme proglašenja ovog
područja zaštićenim objektom prirode nije ono s početka
15. stoljeća ili ranije. Mnoge su vrste nestale, neke
su u fazi izumiranja, a mnoge "doseljene" traže svoj
prostor. Svemu tomu znatno je pamogao čovjek, prilagodavajući
okoliš svojim potrebama. U svezi s rečenim,
neuvjerljivo glasi odredba čl. 10, kojim se inzistira
na autoktonosti šumskog drveća i grmlja. Kao da se želi
zaobići istina da baš udomaćene vrste naglašavaju izgled,
zanimljivost i ljepotu ovog krajolika. Od spornog
šumskog drveća zaštitarima posebno smetaju introducirane
strane vrste topola. Podsjetili bi, da se kanadska
topola u Baranji pojavila krajem devetnaestog stoljeća.
Pošumljavanja se intenziviraju nakon 1. svjetskog
rata (Podhorskyi, 1. 1951. Uzgoj topola, Zagreb), tako
da mnoga stabla koje neupućeni "zaštitari" prirode proglašavaju
"autoktonim" crnim topolama su zapravo stare
"kanadanke" (prsnog promjera 100-150 cm, visine 35
metara) na kojima se rado gnijezde ptice grabljivice.


Pojava stranih vrsta životinja i biljaka u ekosustavu
Kopačkog rita davno je izmakla kontroli. Tko danas
može spriječiti masovnu pojavu srebrnog karasa (babu


ške), patuljastog somića, obrastaj ambrozije (Ambrosia
artemisiifolia L.) pojavu amorfe (Amorpha fruticosa
L.) ili neke druge korovske biljke. Mnoge udomaćene
vrste imaju veliko gospodarstveno značenje kao na pr.:
američki crni orah, američki bagrem, euroameričke hibridne
topole: ("serotina", "marilandica", "robusta",
klon 1-214), američki jasen itd.*2 Nezamisliva je daljnja
opstojnost "nizinskog" šumarstva bez mogućnosti
podizanja brzorastućih šuma mekih lišćara.


Težiti nekoj autoktonosti dendroflore u poriječju rijeka
Drave, Save, Dunava i spomenutog Parka nema
smisla, i što je još važnije, nije bitno za očuvanje životinjskog
svijeta, posebice ptica, koje se unatoč zakonskom
tumačenju o istoznačju vrsta prema zakonu ovdje
posebno ističu i prate. Uostalom bitna oznaka Kopačkog
rita su ipak ptice močvarice (kormorani, čaplje, žličarke,
divlje guske, divlje patke, galebovi, liske itd.), a
manje krajobrazne zanimljivosti ritskih livada i šuma.


Pomalo nas to podsjeća na preporuke pojedinih zaštitara
prirode da se ekosustav Velikog Brijuna (ili Briona)
vrati u prvobitno stanje, koje je trebalo započeti
uklanjanjem brijunskog zoološkog vrta, a nastavilo bi
se sječom aloktonih drvoreda: pinija, cedrova, alepskih
borova itd? Ne postoji valjan razlog za promicanjem
autoktonih vrsta biljaka i životinja V. Brijuna osim formalno
ekološkog. Po međunarodnim kriterijima V. Brijun
ne zadovoljava kriterije nacionalnog parka, ali je sa
svim faunističko-florističkim i drugim sadržajima vrlo
vrijedan spomenik vrtne kulture, koji treba takav ostati
za budućnost.


SNIMANJE PRIRODE I ŽIVOTINJA "VELIKA OPASNOST" ZA PARK PRIRODE??


Nedoumicu izazivaju i stroge kazne. Osim što upoujedno
i plaše obične građane koji namjeravaju obići
zoravaju prijestupnike na mogući sukob sa zakonom, ovo područje. Na svu sreću potencijalni posjetitelji


" (po Jovanović, B.. 1965): Aloktone vrste šumskog drveća i grmlja umjetno unesene u prirodne šume i ritove Baranje od početka 20. stoljeća;
američki crveni hrast, Quere us borealis (Marsh), - američki crni orah. Jugions nigra L., - američki bagrem, Robinia pseudacacia L.,
američki bagrenac, Amopha fruticosa L., - američki zeleni jasen, Fraxinus viridis Michx., - američki maljavi jasen, FraxinuspennsylvanicaMarsh, - američki jasenoliki javor, Acer negundo L., istočnoazijski pajasen, Ailantus glandulosa Desf., - istočnoazijski bijeli dud, Monis alba
L., - istočnoazijska sofora, Sophora japonica L., - euroameričke hibridne topole, Populus euroamericana "Serotina", Marilandica", "Robusta",
klon 1-214 i druge, - curoamerička hibridna platana, Platanus acerifolia Wild, - te domaće, srednjoeuropske vrste (u Baranji aloktone):
ariš, Larixdecidua Mili., - obični bor, Finus silevestris L., - divlji kesten, Aesculus hippocastaneum L., - bukva, Fagussilvatica L.




ŠUMARSKI LIST 11-12/2000 str. 97     <-- 97 -->        PDF

Kopačkog rita ne čitaju pravilnike,
pa ni ovaj o unutarnjem redu u Kopačkom
ritu, jer bi ih to navelo na
razmišljanje i možda promjenu odluke
o posjeti područja. Jer nitko
nije toliko lakomislen izlagati se
nepotrebnom riziku samo zato što
je u Park ušao na pogrešnom mjestu
ili je "škljocnuo" svojim fotoaparatom,
na kojem ne postoje oznake
da li služi u komercijalne ili
amaterske svrhe. A tek da je odlučio
smočiti noge u jezeru Sakadaš
ili nekoj drugoj bari Zoorezervata,
snašla bi ga još veća nevolja.


Prekršitelje ovog Pravilnika,
vlasnike fatoaparata, Videokamera
na kojima izričito nema oznake da
ne služe u "komercijalne" svrhe, Slika I. Rijeka Dunav; neriješeno granično pitanje Republike Hrvatske i SR Jugoslavije,
očekuje kazna od 500 do 5.000 Kn međunarodni plovni put, područje interesa privrednih riječnih ribara, športskih ribolovaca i


vikendaša obiju država, ne može biti predmet tumačenja Pravilnika o unutarnjem redu


uz eventualno oduzimanje inkrim-


Parka prirode "Kopački rit". Članak 56 stavak 2 je u ovom trenutku bez važnosti i značaja


iniranog sredstva, dakle fotoapara


pa ga treba izbrisati iz teksta.
ta, videokamere i možda privođeAmaterska
fotografija snimljena 18. siječnja 1998. godine u Aljmašu. U daljini, lijevo je
nje u slučaju pružanja otpora, o čeutok
rijeke Drave i šume Zoorezervata.


mu najrječitije govori 51. 62, 87.
toč. 44, 51. 88 toč. 54, 51. 92 toč. 5.


Ne prihvaćajući ovakav Pravilnik nedavno su
"Osječki zeleni" uputili Ministarstvu okoliša prosvjed
(citiramo): "Posebno je pitanje prenaglašena šteta po
prirodu od tzv. "komercijalnog" snimanja. Pretpostavljamo
da se pod tim nazivom podrazumijeva izrada koloriranih
sličica pomoću fotoaparata, kinokamere ili videokamere
koje će netko kasnije unovčiti. Na čelu posjetitelja
vlasnika fotouređaja, a ni u njegovim osobnim
ispravama ne piše da gaji zadnje namjere i namjerava
spomenute sličice bogato unovčiti na račun prirode i
Kopačkog rita i njezinog ekološkog inventara kojim
upravlja Javna ustanova. Redarstvenici javne ustanove
i ostali stručni personal imaju neprikosnoveno pravo
"procjene" svakog imaoca fotoaparata ili videokamere
i narediti mu ukoliko po njihovoj prosudbi prepoznaju
"komerefotografa". nadoplatu od 400 Kn ili podnijeti
prijavu sucu za prekršaje. Manje je važna činjenica da
se i tzv. kompaktnom kameram (prozvanom u žargonu
"idiot kamerom") mogu napraviti vrhunski dijakolori
koji vrijede par tisuća USA $ i obrnuto, da se s vrlo skupocjenom
"Niconovom " opremom ili glasovitim digitalnim
"Sonyevim" kamkoderima mogu snimati prekrasne
slike, metri predivnih video sličica koji urednicima
dobroplatežnih časopisa ili urednicima znanstveno-
popularnih TV emisija nisu zanimljivi".


Ostaje nepoznato zašto fotografiranje prirode i njenog
živoga svijeta tako jako zabrinjava tvorce Pravilnika?
Kakovu oni štetu mogu prouzročiti ekosustavu, životinjama
i biljkama da ih se izjednačuje s piromanima,
zagađivačima vode i zraka, krivolovcima i ribokradicama?


Suprotno lošim iskustvima predlagatelja Pravilnika,
naša dugogodišnja praksa pokazala je da su "komercijalni"
snimatelji (snimatelji prirode, dokumentarnih i
dugometažnih filmova) vrlo čestiti ljudi, kojima nije bilo
ni na kraj pameti skrivati se od čuvara u potrazi za
nekom životinjom, krajobrazom i si. Naprotiv, oni su
unaprijed najavljivali dolazak, tražili posebne usluge
kao npr. korištenje čamaca, konjskih zaprega, traktora,
vodiče itd., i dakako sve te usluge i platili. Bilo je slučajeva
daje osoblje šumarije sudjelavalo u snimanju dugometražnih
igranih filmova*´.


Većinu nama poznatih "komercijalnih" snimatelja
pamtimo kao velike ljubitelje prirode i učinkovite promicatelje
zaštite prirode. Podsjetimo se: princeze i nadvojvotkinje
Izabele Croy-Dülmen Habsburg, Stcvana
Kolarevića, Petra Lalovića, Hansa i Stcfana Pollina,
Güntera Poocha, Jakoba Lövenicha, Vladimira Pfciffera,
Wernera Czarneckia, Laburasha iz filmske ekipe J.


Y. Cousteaua, Stevana Suljc Stefanovića, Gorana i Stje"
Tako napr. prilikom snimanja jugoslavensko-franeuskog dugometražnog filma ´"Seobe", na području Kopačkog rita od 4. kolovoza do 19.
kolovoza 1987. god iznajmljeno je od Šumarije "Tikveš" (ondašnje OOUR-a): dva traktora, konjska zaprega, konji, apartman u Lovačkom
dvorcu "Tikveš" i drugo. U snimanju filma (te ostalim uslugama) sudjelovalo je oko 30-ak djelatnika šumarije, djelomično kao statisti u
odorama austro-ugarske ophodnje, a djelomično kao pomočno-tehničko osoblje režisera filma.




ŠUMARSKI LIST 11-12/2000 str. 98     <-- 98 -->        PDF

Slika 2. Glasoviti snimatelj prirode, zaštitar i ornitolog Vladimir
Pfeiffer i osječki "zeleni" puškar Ivan Moro, promatraju ptiee s
parkirališta´Hrvatskih šuma" (na Sakadašu) uz javnu županijsku
cestu Bilje - Kopačevo - Podunavlje -Tikveš, na koju polaže zakonsko
pravo Javna ustanova Parka prirode "Kopački rit".


pana Kardoša, te brojnih TV snimatelja iz Zagreba, Sarajeva,
Münchena i drugih gradova Europe.


AKTUALNO


Zabranjivati fotografiranje, odnosno tražiti neku
dodatnu nadoplatu vlasnicima fotoaparata, Videokamera
i si., zatim braniti slobodno kretanje županijskom
cestom Osijek - Bilje - Kopačevo - (Sakadaš) - Podunavlje,
zadržavanje kod parkirališta Sakadaša koji se
još uvijek vodi kao inventar "Hrvatskih šuma", zabranjivati
promatranje ptica dalekozorom bez ulaznice sa
spomenute ceste, i sve to još "regulirati" kaznama ovoga
Pravilnika, sigurno ne doprinosi razvoju kontinentalnog
turizma i suživota ovdašnjih građana s Upravom
Parka.


Neshvatljiva je odredba čl. 55, st. 3 i 57. st. 3 kojem
se ograničava pravo plovidbe šumarima i vodoprivrednicima,
a dopušta, između ostalog, lokalnoj samoupravi
(načelniku i si.). Kopački rit nije samo splet bara
i kanala, barskih livada i tršćaka, Kopački rit su šume
koje je potrebno stručno nadzirati, evidentirati promjene
i predlagati mjere čuvanja, obnove i zaštite. Spomenimo
da se na obali Hulovskoga kanala glavnog dovodnika
- odvodnika naplavnih voda Kopačkog jezera i rita
nalazi stotinjak crnih topola koje zaslužuju posebnu
pozornost (genofond). Konačno tu se zadržava populacija
jelenske divljači i divljnih svinja koju nadzire stručna
služba za lovstvo pri "Hrvatskim šumama".


Zakjučimo, iako je verzija ovoga poslijednjeg Pravilnika
o unutarnjem redu Parka prirode "Kopački rit"
znatno poboljšana u odnosu na prethodnu iz 1998. god.,
još uvijek obiluje nelogičnostima, protuslovljima, što
otežava njegovu primjenu i provedljivost. Stoga preporučujemo
dodatnu doradu i dopunu njegovih odredbi u
duhu održivog gospodarenja, promidžbe, razvoja edukativnog
turizma i dakako smislene i svrsishodne zaštite
njegovih stanovnika, brojnih vrsta biljaka i životinja.


Mr. sc. Darko Getz, dipl. ing. biologije


PRILOG RASPRAVI O PROSTORNOM PLANU ZAGREBAČKE ŽUPANIJE*


Iz dostavljenih kartografskih prikaza za područje
Uprave šuma Zagreb, zbog sitnog i umanjenog mjerila
nije moguće detaljno analizirati pojedine gospodarske
jedinice, pa ni šumarije, jer su šumsko-gospodarske
karte uglavnom u mjerilu 1:25 000 ili još detaljnije, a
gospodari se sa stablom i grupom stabala, rubom šume,
gredom, nizom, park šumom i slično.


* Ove primjedbe dostavljene su Županijskom zavodu za prostorno
uređenje i zaštitu okoliša.
Uočili smo sljedeće:


U prostornom planu ucrtano je 7 hidroelektrana/termoelektrana
na rijeci Savi. Poznat je utjecaj vodnog režima
na gospodarski najvrijednije nizinske lužnjakove
i druge šume koje ovise o podzemnim vodama i prilagođene
su stoljetnom režimu poplavnih, površinskih i
podzemnih voda.


Sava i sustav Srednje Posavlje ( 1972. godine) u dolinama
Save i Kupe od granice sa Slovenijom do Gradiške,
sa svojim odterenim kanalima i nizinskim retenci