DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/2000 str. 97     <-- 97 -->        PDF

Kopačkog rita ne čitaju pravilnike,
pa ni ovaj o unutarnjem redu u Kopačkom
ritu, jer bi ih to navelo na
razmišljanje i možda promjenu odluke
o posjeti područja. Jer nitko
nije toliko lakomislen izlagati se
nepotrebnom riziku samo zato što
je u Park ušao na pogrešnom mjestu
ili je "škljocnuo" svojim fotoaparatom,
na kojem ne postoje oznake
da li služi u komercijalne ili
amaterske svrhe. A tek da je odlučio
smočiti noge u jezeru Sakadaš
ili nekoj drugoj bari Zoorezervata,
snašla bi ga još veća nevolja.


Prekršitelje ovog Pravilnika,
vlasnike fatoaparata, Videokamera
na kojima izričito nema oznake da
ne služe u "komercijalne" svrhe, Slika I. Rijeka Dunav; neriješeno granično pitanje Republike Hrvatske i SR Jugoslavije,
očekuje kazna od 500 do 5.000 Kn međunarodni plovni put, područje interesa privrednih riječnih ribara, športskih ribolovaca i


vikendaša obiju država, ne može biti predmet tumačenja Pravilnika o unutarnjem redu


uz eventualno oduzimanje inkrim-


Parka prirode "Kopački rit". Članak 56 stavak 2 je u ovom trenutku bez važnosti i značaja


iniranog sredstva, dakle fotoapara


pa ga treba izbrisati iz teksta.
ta, videokamere i možda privođeAmaterska
fotografija snimljena 18. siječnja 1998. godine u Aljmašu. U daljini, lijevo je
nje u slučaju pružanja otpora, o čeutok
rijeke Drave i šume Zoorezervata.


mu najrječitije govori 51. 62, 87.
toč. 44, 51. 88 toč. 54, 51. 92 toč. 5.


Ne prihvaćajući ovakav Pravilnik nedavno su
"Osječki zeleni" uputili Ministarstvu okoliša prosvjed
(citiramo): "Posebno je pitanje prenaglašena šteta po
prirodu od tzv. "komercijalnog" snimanja. Pretpostavljamo
da se pod tim nazivom podrazumijeva izrada koloriranih
sličica pomoću fotoaparata, kinokamere ili videokamere
koje će netko kasnije unovčiti. Na čelu posjetitelja
vlasnika fotouređaja, a ni u njegovim osobnim
ispravama ne piše da gaji zadnje namjere i namjerava
spomenute sličice bogato unovčiti na račun prirode i
Kopačkog rita i njezinog ekološkog inventara kojim
upravlja Javna ustanova. Redarstvenici javne ustanove
i ostali stručni personal imaju neprikosnoveno pravo
"procjene" svakog imaoca fotoaparata ili videokamere
i narediti mu ukoliko po njihovoj prosudbi prepoznaju
"komerefotografa". nadoplatu od 400 Kn ili podnijeti
prijavu sucu za prekršaje. Manje je važna činjenica da
se i tzv. kompaktnom kameram (prozvanom u žargonu
"idiot kamerom") mogu napraviti vrhunski dijakolori
koji vrijede par tisuća USA $ i obrnuto, da se s vrlo skupocjenom
"Niconovom " opremom ili glasovitim digitalnim
"Sonyevim" kamkoderima mogu snimati prekrasne
slike, metri predivnih video sličica koji urednicima
dobroplatežnih časopisa ili urednicima znanstveno-
popularnih TV emisija nisu zanimljivi".


Ostaje nepoznato zašto fotografiranje prirode i njenog
živoga svijeta tako jako zabrinjava tvorce Pravilnika?
Kakovu oni štetu mogu prouzročiti ekosustavu, životinjama
i biljkama da ih se izjednačuje s piromanima,
zagađivačima vode i zraka, krivolovcima i ribokradicama?


Suprotno lošim iskustvima predlagatelja Pravilnika,
naša dugogodišnja praksa pokazala je da su "komercijalni"
snimatelji (snimatelji prirode, dokumentarnih i
dugometažnih filmova) vrlo čestiti ljudi, kojima nije bilo
ni na kraj pameti skrivati se od čuvara u potrazi za
nekom životinjom, krajobrazom i si. Naprotiv, oni su
unaprijed najavljivali dolazak, tražili posebne usluge
kao npr. korištenje čamaca, konjskih zaprega, traktora,
vodiče itd., i dakako sve te usluge i platili. Bilo je slučajeva
daje osoblje šumarije sudjelavalo u snimanju dugometražnih
igranih filmova*´.


Većinu nama poznatih "komercijalnih" snimatelja
pamtimo kao velike ljubitelje prirode i učinkovite promicatelje
zaštite prirode. Podsjetimo se: princeze i nadvojvotkinje
Izabele Croy-Dülmen Habsburg, Stcvana
Kolarevića, Petra Lalovića, Hansa i Stcfana Pollina,
Güntera Poocha, Jakoba Lövenicha, Vladimira Pfciffera,
Wernera Czarneckia, Laburasha iz filmske ekipe J.


Y. Cousteaua, Stevana Suljc Stefanovića, Gorana i Stje"
Tako napr. prilikom snimanja jugoslavensko-franeuskog dugometražnog filma ´"Seobe", na području Kopačkog rita od 4. kolovoza do 19.
kolovoza 1987. god iznajmljeno je od Šumarije "Tikveš" (ondašnje OOUR-a): dva traktora, konjska zaprega, konji, apartman u Lovačkom
dvorcu "Tikveš" i drugo. U snimanju filma (te ostalim uslugama) sudjelovalo je oko 30-ak djelatnika šumarije, djelomično kao statisti u
odorama austro-ugarske ophodnje, a djelomično kao pomočno-tehničko osoblje režisera filma.