DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/2000 str. 97 <-- 97 --> PDF |
Kopačkog rita ne čitaju pravilnike, pa ni ovaj o unutarnjem redu u Kopačkom ritu, jer bi ih to navelo na razmišljanje i možda promjenu odluke o posjeti područja. Jer nitko nije toliko lakomislen izlagati se nepotrebnom riziku samo zato što je u Park ušao na pogrešnom mjestu ili je "škljocnuo" svojim fotoaparatom, na kojem ne postoje oznake da li služi u komercijalne ili amaterske svrhe. A tek da je odlučio smočiti noge u jezeru Sakadaš ili nekoj drugoj bari Zoorezervata, snašla bi ga još veća nevolja. Prekršitelje ovog Pravilnika, vlasnike fatoaparata, Videokamera na kojima izričito nema oznake da ne služe u "komercijalne" svrhe, Slika I. Rijeka Dunav; neriješeno granično pitanje Republike Hrvatske i SR Jugoslavije, očekuje kazna od 500 do 5.000 Kn međunarodni plovni put, područje interesa privrednih riječnih ribara, športskih ribolovaca i vikendaša obiju država, ne može biti predmet tumačenja Pravilnika o unutarnjem redu uz eventualno oduzimanje inkrim- Parka prirode "Kopački rit". Članak 56 stavak 2 je u ovom trenutku bez važnosti i značaja iniranog sredstva, dakle fotoapara pa ga treba izbrisati iz teksta. ta, videokamere i možda privođeAmaterska fotografija snimljena 18. siječnja 1998. godine u Aljmašu. U daljini, lijevo je nje u slučaju pružanja otpora, o čeutok rijeke Drave i šume Zoorezervata. mu najrječitije govori 51. 62, 87. toč. 44, 51. 88 toč. 54, 51. 92 toč. 5. Ne prihvaćajući ovakav Pravilnik nedavno su "Osječki zeleni" uputili Ministarstvu okoliša prosvjed (citiramo): "Posebno je pitanje prenaglašena šteta po prirodu od tzv. "komercijalnog" snimanja. Pretpostavljamo da se pod tim nazivom podrazumijeva izrada koloriranih sličica pomoću fotoaparata, kinokamere ili videokamere koje će netko kasnije unovčiti. Na čelu posjetitelja vlasnika fotouređaja, a ni u njegovim osobnim ispravama ne piše da gaji zadnje namjere i namjerava spomenute sličice bogato unovčiti na račun prirode i Kopačkog rita i njezinog ekološkog inventara kojim upravlja Javna ustanova. Redarstvenici javne ustanove i ostali stručni personal imaju neprikosnoveno pravo "procjene" svakog imaoca fotoaparata ili videokamere i narediti mu ukoliko po njihovoj prosudbi prepoznaju "komerefotografa". nadoplatu od 400 Kn ili podnijeti prijavu sucu za prekršaje. Manje je važna činjenica da se i tzv. kompaktnom kameram (prozvanom u žargonu "idiot kamerom") mogu napraviti vrhunski dijakolori koji vrijede par tisuća USA $ i obrnuto, da se s vrlo skupocjenom "Niconovom " opremom ili glasovitim digitalnim "Sonyevim" kamkoderima mogu snimati prekrasne slike, metri predivnih video sličica koji urednicima dobroplatežnih časopisa ili urednicima znanstveno- popularnih TV emisija nisu zanimljivi". Ostaje nepoznato zašto fotografiranje prirode i njenog živoga svijeta tako jako zabrinjava tvorce Pravilnika? Kakovu oni štetu mogu prouzročiti ekosustavu, životinjama i biljkama da ih se izjednačuje s piromanima, zagađivačima vode i zraka, krivolovcima i ribokradicama? Suprotno lošim iskustvima predlagatelja Pravilnika, naša dugogodišnja praksa pokazala je da su "komercijalni" snimatelji (snimatelji prirode, dokumentarnih i dugometažnih filmova) vrlo čestiti ljudi, kojima nije bilo ni na kraj pameti skrivati se od čuvara u potrazi za nekom životinjom, krajobrazom i si. Naprotiv, oni su unaprijed najavljivali dolazak, tražili posebne usluge kao npr. korištenje čamaca, konjskih zaprega, traktora, vodiče itd., i dakako sve te usluge i platili. Bilo je slučajeva daje osoblje šumarije sudjelavalo u snimanju dugometražnih igranih filmova*´. Većinu nama poznatih "komercijalnih" snimatelja pamtimo kao velike ljubitelje prirode i učinkovite promicatelje zaštite prirode. Podsjetimo se: princeze i nadvojvotkinje Izabele Croy-Dülmen Habsburg, Stcvana Kolarevića, Petra Lalovića, Hansa i Stcfana Pollina, Güntera Poocha, Jakoba Lövenicha, Vladimira Pfciffera, Wernera Czarneckia, Laburasha iz filmske ekipe J. Y. Cousteaua, Stevana Suljc Stefanovića, Gorana i Stje" Tako napr. prilikom snimanja jugoslavensko-franeuskog dugometražnog filma ´"Seobe", na području Kopačkog rita od 4. kolovoza do 19. kolovoza 1987. god iznajmljeno je od Šumarije "Tikveš" (ondašnje OOUR-a): dva traktora, konjska zaprega, konji, apartman u Lovačkom dvorcu "Tikveš" i drugo. U snimanju filma (te ostalim uslugama) sudjelovalo je oko 30-ak djelatnika šumarije, djelomično kao statisti u odorama austro-ugarske ophodnje, a djelomično kao pomočno-tehničko osoblje režisera filma. |