DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2001 str. 122 <-- 122 --> PDF |
Svrha ovog i sličnih skupova nije samo da se iznesu kog autorskog tandema Piegert i Uloth, "Der Europäirezultati vlastitog rada, već da se upoznaju stručnjaci iz sche Mufflon" (poseban prilog u rubrici Knjige i časorazličitih zemalja koji rade na istoj ili sličnoj problemapisi ŠL) stoje dodatno obogatilo program rada i stručnu tici i da izmjene dosadašnja iskustva. literaturu za područje kojemu je simpozij posvećen. Ovom prilikom na simpoziju je promovirana najnovija monografija o muflonu, tek izašla iz tiska, njemačDoc. dr. se. Marijan Grubešić II EUROPSKI SIMPOZIJ O DABRU U središtu najstarijeg Nacionalnog parka u Poljskoj, u Bialovieži (Bialowieza) po kojoj park i nosi ime, održan je od 27. do 30. rujna 2000. godine II Europski simpozij o dabru (2ml European Beaver Symposium 2"" EBS). Tri godine nakon održanog prvog europskog simpozija o dabru 1997.godine u Bratislavi u Slovačkoj, znanstvenici i stručnjaci kojima je objekt istraživanja dabar, okupili su se u velikom broju i ovaj puta na krajnjoj istočnoj granici prostrane Poljske nizine, kako bi na II EBS-u prezentirali svoja najnovija saznanja o dabru, odnosno rezultate svojih istraživanja. Slika 1. Sudionici II Europskog simpozija o dabru ispred zgrade edukacijskog centra u kojemu se održavao simpozij Skica Poljske s označenom lokacijom Bialovieže Već na prvom simpoziju dogovoreno je održavanje drugog za 2000. godinu u Poljskoj i određeno da će cjelokupnu pripremu i organizaciju voditi dr. Andrzej Czech uz pomoć suradnika. Za mjesto održavanja simpozija naknadno je određena Bialovieža, danas administrativno središte nacionalnog parka, a nekada izletište i lovni revir ruskih careva. Elitno lovište ruskih careva, posebice cara Aleksandra II, s elitnim zdanjima datira još s kraja prošlog i početka ovog stoljeća, a uz zgradu koja je preuređena u hotel nalazi se zgrada direkcije nacionalnog parka, lovačka kuća, zgrada muzeja i edukacijskog centra s kongresnom dvoranom, u kojoj se i održavao radni dio simpozija. Simpozij je okupio znanstvenike iz čak 17 zemalja (Njemačka, Austrija, Švicarska, Danska, Nizozemska, Velika Britanija, Norveška, Finska, Latvija, Litva, Ru- Slika 2. Tradicionalna arhitektura na području Bialovieže, kuće i Slika 3. Tijekom stručne ekskurzije u NP Biebrza obilazak suhih vjetrenjača (mlin) staništa dabrova - nastamba na suhome |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2001 str. 123 <-- 123 --> PDF |
šija, Mađarska, Hrvatska, Rumunjska, Jugoslavija, i naravno domaćin Poljska te od izvaneuropskih zemalja iz SAD-a). Znanstvenici koji istražuju dabrove iz spomenutih zemalja pripremili su za ovu priliku 21 referat i 28 postera. Čast da otvori simpozij pripala je čelnom čovjeku organizacijskog odbora dr. Andrzeju C z e c h u, koji je nakon kratkog uvodnog izlaganja usmjerio pozornost na lik i djelo profesora Wirgiliusza Žurovvski, preminulog 1992. godine, najzaslužnijeg čovjeka za revitalizaciju europskog dabra u Poljskoj, izuzetnog stručnjaka i učitelja, kojem je ovaj simpozij i bio posvećen. Zahvaljujući naporima prof Žurovskog na zaštiti i očuvanju dabra, posebice njegovih staništa, danas Poljska ima preko 17.000 dabrova. Tijekom tri radna dana iznesena je, kroz referate i postere, cjelokupna problematika dabrova na području Europe. U širokoj tematskoj lepezi, referati su obradili cjelokupna pitanja vezana za dabra, od istraživanja potencijalnih staništa i mogućnosti ponovnog naseljavanja (npr. Velika Britanija), preko analize rezultata izvršene reintrodukcije (srednja Europa) pa do načina iskorištavanja istih ili genetske varijabilnosti (skandinavske i pribaltičke zemlje). Hrvatska je predstavljena referatom: Grubešić Marijan, Kušan Vladimir, Krapinec Krešimir: Monitoring of beaver {Castor fiber L.) population spread in Croatia (Praćenje rasprostranjenosti populacije dabra {Castorfiber L.) u Hrvatskoj). Pored našeg referata, Hrvatska i rezultati rada na projektu Dabar u Hrvatskoj, često su spominjani u referatima i posterima kolega iz Njemačke, a zbog širenja dabrova u Podravini i Pomurju spomenuti smo i u izlaganju kolegice iz Mađarske. Ujedno su naši rezultati rada već od ranije na njemačkim internet stranicama, a prikazani rezultati na simpoziju bit će aktualizirani također na internet stranicama (www.bibermanagment.de) koje kreiraju kolege u Njemačkoj, i na kojima se mogu pronaći podaci o dabrovima i aktualne informacije iz čitave Europe. Generalno može se reći na temelju iznijetih rezultata istraživanja diljem Europe gdje su nastanjeni dabrovi, daje brojno stanje i rasprosreanjenost dabrova u Europi još uvijek u usponu, daje opasnost od nestajanja kao životinjske vrste daleko iza nas, a reintrodukcija u staništa i područja gdje je nekada obitavao nastavlja se. Ipak se moglo primijetiti da ima znatnih razlika u stavovima i odnosima prema dabrovima među izlagačima Slika 4. Tresetišta dominiraju u NP Biebrza - na nekim mjestima treset se vadi - tresetištima dominira breza cretuša (Betula Slika 5. Tipični detalj iz prašume - osušeni gorostasni višestoljetni pubescens Ehrh.) hrast |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2001 str. 124 <-- 124 --> PDF |
iz zemalja koje imaju svoje autoktone populacije ili već dugi niz godina dabrove u svojim staništima, i gdje se brojnost procjenjuje na više desetaka tisuća jedinki (Latvija, Litva, Norveška, Poljska) i zemalja u kojima se tek razvija inicijalna populacija (Hrvatska, Mađarska, Rumunjska). Pored ovih, nazovimo ih ekstremima, zanimljiva su iskustva iz zemalja koje su prije 20 - 40 godina vratile dabrove, pa se populacija uspješno razvila i preko stanišnih kapaciteta (Njemačka, Austrija). Uočava se velika razlika i u zakonskim odredbama koje se odnose na gospodarenje dabrovima, naime, zemlje koje obiluju dabrovima uvrstile su ga u lovnu divljač i propisale lovnu sezonu, a istraživanja su usmjerena na gospodarenje populacijom i pravilno izlučivanje određenog broja jedinki. Druge pak zemlje ne mogu radi niza drugih zakonskih propisa na taj način regulirati brojno stanje, pa su prisiljene hvatati žive jedinke i prenositi ih na druge lokalitete, odnosno izvoziti u druge zemlje, kao što je slučaj da je Njemačka odnosno Bavarska poklonila dabrove Hrvatskoj. U zemljama u kojima je tek inicijalna populacija poput Hrvatske, Mađarske, Rumunjske i Belgije, propisana je stroga zaštita i visoke kaznene odredbe za uništavanje dabrova. Pored izlaganja i prezentacije postera u okviru programa, drugog radnog dana predviđen je obilazak Nacionalnog parka Bialovieža, s težištem na posjeti prašumi u neposrednoj blizini upravnog središta nacionalnog parka, odnosno centra u kojem se održavao simpozij. Prašuma predstavlja središnji i najznačajniji dio ovog zaštićenog područja. Sudionicima simpozija posebni je ugođaj pružio protokol zatvaranja simpozija koji je priređen u kasno poslijepodne trećega dana, u 7 km udaljenom mjestu Budy, do kojeg su prevozno sredstvo bile tradicionalne konjske zaprege - fijakeri. Za prijevoz svih 60-ak sudionika simpozija formirana je kolona od 15 zaprega. Protokol zatvaranja održanje uz vatru na jednome "čardaku", uz tradicionalna jela i pečene kobasice na štapu (ugođaj kao i kod nas u pauzi lova ili nakon završetka lova). Posljednji, četvrti dan simpozija bio je određen za posjet susjednom nacionalnom parku Biebrza, koji se nalazi oko 100 km sjeverozapadno od Bialowieze. Nacionalni park Biebrza prostire se uz istoimenu rijeku u dužini od oko 70 km (oko 100 km toka rijeke) te na površini od 67.000 ha. Predstavlja iznimno močvarno stanište (tresetište), jedno od rijetkih u Europi. Ujedno je to područje, između ostalih životinjskih vrsta, nastanjeno dabrovima. Tijekom obilaska ovog nacionalnog parka, a s ciljem da se upoznamo sa staništima dabrova, ove godine smo imali prilike vidjeti jedinstvenu sliku inače uvijek vodom prekrivenog staništa. Zbog iznimne suše, čak su i najniži dijelovi močvare ostali bez vode, a mi smo s lakoćom dolazili do dabrovih nastambi u kojima su na suhome ostale familije dabrova, stoje inače neuobičajena situacija. Simpozij je pratilo vrlo lijepo i ugodno jesensko vrijeme, tako daje uz visoki doseg stručnog dijela, i opći dojam o Bialovieži i okolici ostao u upečatljivo lijepom sjećanju. Vrijednost sudjelovanja na simpoziju, pored upoznavanja s najaktualnijom situacijom i rezultatima istraživanja na prostoru Europe, nesumnjivo su brojni susreti i kontakti s kolegama i prijateljima. Homogenost i jedinstvo svih sudionika simpozija potvrđuje tvrdnje dr. Heideckea, vodećeg stručnjaka za dabrove, izrečene još u Bratislavi 1997. godine, da će istraživači dabrova i sudionici EBS-a ubrzo postati "jedinstvena obitelj". NACIONALNI PARK BIALOVIEŽA - Bialowieski Park Narodowy Najstariji nacionalni park u Prašuma obiluje višestoljetnim stablima te očuvanom Poljskoj, datira još od 1921. goprirodnom zajednicom biljnog i životinjskog svijeta. dine kada je dio šume u sklopu današnjeg parka proglašen Re zervatom, a od 1932. godine nosi naziv "Nacionalni park u Bjelovježi" (Bialowieski Park Narodowy). Status nacionalnog parka ponovno je potvrđen 1947. godine, dakle nakon II svjetskog rata. Nacionalni park Bialovieža dio je prostranog prašumskog kompleksa koji se prostire na ukupnoj površini od 1.500 knr (150.000 ha), od čega jedan dio pripada Poljskoj a drugi Bjelorusiji. Poljski dio prostire se na 625 km2 (62.500 ha). Ukupna površina nacionalnog parka je 10.502 ha, od čega je 4747 ha pod strogom zaštitom. U okviru nacionalnog parka i zoni stroge zaštite nalazi se jedna od posljednjih prašuma ovoga dijela europske nizine, s prirodnim listopadnim i mješovitim šumama. Slika 6. Zubr - europski bizon u rezervatu |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2001 str. 125 <-- 125 --> PDF |
U Nacionalnom parku evidentirano je u 106 biljnih zajednica čak 725 vrsta biljaka, preko 3000 vrsta gljiva i 277 vrsta lišajeva, medu kojima je velik broj rijetkih vrsta lišajeva tipičnih za prašume. Od životinjskog svijeta u nacionalnom parku živi 44 vrste sisavaca, gnijezdi se 120 vrsta ptica, a evidentirano je gotovo 10.000 vrsta insekata. Slika 7. Ulaz u strogi rezervat - prašumu u sklopu NP Bialovieža Simbol nacionalnog parka Bialovieža je Zubr ili europski bizon (Bison bonasus L.). Najveći europski sisavac koji je spašen od istrebljenja, i ostao kao autoktona populacija upravo na ovom prostoru, odnosno ovom dijelu Europe. Danas se u prirodi uzgaja populacija od oko 600 jedinki na širokom području oko Bialovieže s Poljske i Bjeloruske strane. Nedaleko od samog mjesta Bialovieža nalazi se rezervat u kojem se nalaze bizoni (poput mini ZOO vrta) namijenjeni za posjetitelje, odnosno razgledavanje. Pored europskog bizona na području parka nalazimo običnog jelena, losa, srnu, divlje svinje, divlje konje (tarpane), mješance domaćeg goveda i bizona te vuka. U samoj Bialovieži u rezidencijalnom dijelu gdje se nalazi uprava parka, nalazi se prirodoslovni muzej parka, a upravo je u tijeku izgradnja novog prostora gdje će na ZGRADA EDUKACIJSKOG CENTRA J. J. Slika 9. Zgrada u kojoj je danas edukacijski centar (NEC) Slika 8. Različite generacije stabala u prašumi - čovjek je prema njima minijatura većoj površini biti izložena stalna postava muzeja. Od 1977. godine ovaj nacionalni park uvrštenje na popis UNESCO kao kao dio svjetske baštine u sklopu projekta "Čovjek i biosfera" (M&B) - Svjetski rezervat biosfere. Europska diploma kao prvome Nacionalnom parku u Poljskoj, dodijeljena mu je 1997. godine. KARPINSKI - Nature edukation center (NEC) Bjelovježa predstavlja značajno mjesto još od 1845. godine kada to postaje elitno lovište ruskih careva. Značajniji napredak doživljava krajem 19. stoljeća kada Car Aleksandar II izgrađuje elitna zdanja (koje su i danas u funkciji), između kojih i muzej za ekskluzivne trofeje, izgrađena 1898. godine. Nakon I svjetskog rata ta je rezidencija bila prenamijenjena u lječilište, a za vrijeme II svjetskog rata prostor je namijenjen za ekskluzivni kasino za njemačke časnike. Danas je to zdanje središte edukacijskog centra - Nature edukation center (NEC), nedavno je obnovljena, uređena je i opremljena unutrašnjost, tako da pruža usluge za manje skupove (do 80 sudionika), poput ovog o dabru. Doc. dr. se. Marijan Grubešić |