DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/2001 str. 49 <-- 49 --> PDF |
O. Antonie: JE LI HRAST LUŽNJAK U HRVATSKOJ VRSTA KLIMATOGENL RASPROSTRANJENOSTI? Šumarski list hr. I 2, CXXV (2001 ). 45-56 Sukladno tome, šuma hrasta lužnjaka s velikom žu-(Antonie et al. 1999, Antonie et al. u tisku-a), potilovkom nije klimatogena zajednica, jer je dominantno kazuju (slika 1.) da su mlade sastojine tolerantne na rauvjetovana dopunskim vlaženjem podzemnom vodom zličite razine podzemne vode, dok se starošću zona tolei povremenim poplavama, pa u tom dijelu svog areala rantnosti smanjuje, da bi se nakon starosti od približno ni lužnjak nije vrsta klimatogenoga rasprostranjenja. stotinu godina stabilizirala u opsegu koji je cijeli u zoni Značenje dopunskog vlaženja dodatno ilustrira fragkorijenovog sustava, bez obzira na biljnu zajednicu. mentarni pridolazak te zajednice na nadmorskoj visini od 440 m u Drežničkom polju, te u Motovunskoj T-20 T=100 šumi u dolini rijeke Mirne unutar \ submediteranske vegetacije, u oba 2 { slučaja daleko izvan glavnoga areala u panonskoj nizini (usporedi npr. y ^\\k 1 Rauš, 1996). i \ S druge strane, tipična šuma luž\ [ njaka s običnim grabom (Carpino betuli - Quercetum wboris typicum Rauš 1969), u kojoj ostali fitoindi-T= 40 T=120 katori (usporedi Rauš et al. 1992, \Vukelić i Rauš, 1998) upućuju 2 na odsutnost dopunskog vlaženja ri-v\ zosfere poplavama i/ili podzemnom J J vodom, općenito se smatra klimak/ som nizinskog područja (Vukelić i ^ Rauš, 1998), shvaćenog u smislu teorije monoklimaksa. Posve je jasno da se najvažniji fitoindikator te zaT= 60 T=140 jednice, obični grab {Carpinus betulus L.) može smatrati vrstom drveća čije je rasprostranjenje klimatoge-1 no, jer on ne podnosi stajaću vodu i ´ / visoku razinu podzemne vode, a također gradi i klimatogene sastojine s 1 hrastom kitnjakom na višim tereni ma (Epimedio - Carpinetum betuli (Ht. 1938)Borhidi 1963). Klima T=č togenost pridolaska lužnjaka u toj zajednici nije tako očita, ponajprije zbog znatno dubljeg zakorjenjivanja. Istraživanje zakorjenjivanja hrasta lužnjaka u šumi Repaš u Prekodravlju (Prpić i dr. 1987, vidi također 1 Prpić i Anić, 2000), pokazuju da na tlima lakše teksture poniruće korijenje hrasta lužnjaka dopire do ljetnih razina podzemne vode i u zajednici s Slika Vjerojatnost daje kombinacija srednje godišnje dubine do podzemne vode (aps cisa, vrijednosti u metrima) i godišnji opseg variranja podzemne vode (ordinata, običnim grabom (gotovo do 3 m du vrijednosti u metrima) na referentnoj točki u šumi Repaš prihvatljiva sa stajališta bine), u jednom slučaju čak probijaodržanja šumskih ekosustava: T = starost hrasta lužnjaka u godinama. Puna vjejući sloj matičnog supstrata šljunka rojatnosna izolinija predstavlja vjerojatnost od 100 %. Ostale vjerojatnosti (od 10 do 90 %) prikazane su točkastim izolinijama s korakom od 10 %. debljine 1.5 m. Isto tako, simulacije Figure 1 Probability that combination of mean annual groundwater depth (x-axis, values prirašćivanja hrasta lužnjaka u zavis in meters) and annual range of groundwater levels (y-axis, values in meters) at nosti od razine podzemne vode, korithe referent point in Repaš forest is acceptable from the view of survival of forest štenjem empirijskog matematičkog ecosystems. T = pedunculate oak age (year). Solid line of probability contour re presents probability of 100 %. Other probabilities (from 10 % to 90 %) are modela razvijenog za isto područje shown as dotted lines of contours with step of 10 %. |