DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/2001 str. 49     <-- 49 -->        PDF

O. Antonie: JE LI HRAST LUŽNJAK U HRVATSKOJ VRSTA KLIMATOGENL RASPROSTRANJENOSTI? Šumarski list hr. I 2, CXXV (2001 ). 45-56
Sukladno tome, šuma hrasta lužnjaka s velikom žu-(Antonie et al. 1999, Antonie et al. u tisku-a), potilovkom
nije klimatogena zajednica, jer je dominantno kazuju (slika 1.) da su mlade sastojine tolerantne na rauvjetovana
dopunskim vlaženjem podzemnom vodom zličite razine podzemne vode, dok se starošću zona tolei
povremenim poplavama, pa u tom dijelu svog areala rantnosti smanjuje, da bi se nakon starosti od približno
ni lužnjak nije vrsta klimatogenoga rasprostranjenja. stotinu godina stabilizirala u opsegu koji je cijeli u zoni
Značenje dopunskog vlaženja dodatno ilustrira fragkorijenovog
sustava, bez obzira na biljnu zajednicu.
mentarni pridolazak te zajednice na
nadmorskoj visini od 440 m u
Drežničkom polju, te u Motovunskoj T-20 T=100
šumi u dolini rijeke Mirne unutar


\


submediteranske vegetacije, u oba 2 {
slučaja daleko izvan glavnoga areala
u panonskoj nizini (usporedi npr. y ^\\k 1 Rauš, 1996).


i \


S druge strane, tipična šuma luž\


[


njaka s običnim grabom (Carpino
betuli - Quercetum wboris typicum


Rauš 1969), u kojoj ostali fitoindi-T= 40 T=120
katori (usporedi Rauš et al. 1992, \Vukelić i Rauš, 1998) upućuju 2
na odsutnost dopunskog vlaženja ri-v\
zosfere poplavama i/ili podzemnom J J
vodom, općenito se smatra klimak/
som nizinskog područja (Vukelić i


^


Rauš, 1998), shvaćenog u smislu
teorije monoklimaksa. Posve je jasno
da se najvažniji fitoindikator te zaT=
60 T=140
jednice, obični grab {Carpinus betulus
L.) može smatrati vrstom drveća
čije je rasprostranjenje klimatoge-1
no, jer on ne podnosi stajaću vodu i ´ /
visoku razinu podzemne vode, a također
gradi i klimatogene sastojine s 1
hrastom kitnjakom na višim tereni


ma (Epimedio - Carpinetum betuli


(Ht. 1938)Borhidi 1963). Klima


T=č


togenost pridolaska lužnjaka u toj zajednici
nije tako očita, ponajprije
zbog znatno dubljeg zakorjenjivanja.


Istraživanje zakorjenjivanja hrasta
lužnjaka u šumi Repaš u Prekodravlju
(Prpić i dr. 1987, vidi također


1


Prpić i Anić, 2000), pokazuju da
na tlima lakše teksture poniruće korijenje
hrasta lužnjaka dopire do ljetnih
razina podzemne vode i u zajednici s Slika Vjerojatnost daje kombinacija srednje godišnje dubine do podzemne vode (aps


cisa, vrijednosti u metrima) i godišnji opseg variranja podzemne vode (ordinata,


običnim grabom (gotovo do 3 m du


vrijednosti u metrima) na referentnoj točki u šumi Repaš prihvatljiva sa stajališta
bine), u jednom slučaju čak probijaodržanja
šumskih ekosustava: T = starost hrasta lužnjaka u godinama. Puna vjejući
sloj matičnog supstrata šljunka rojatnosna izolinija predstavlja vjerojatnost od 100 %. Ostale vjerojatnosti (od


10 do 90 %) prikazane su točkastim izolinijama s korakom od 10 %.


debljine 1.5 m. Isto tako, simulacije


Figure 1 Probability that combination of mean annual groundwater depth (x-axis, values


prirašćivanja hrasta lužnjaka u zavis


in meters) and annual range of groundwater levels (y-axis, values in meters) at
nosti od razine podzemne vode, korithe
referent point in Repaš forest is acceptable from the view of survival of forest
štenjem empirijskog matematičkog ecosystems. T = pedunculate oak age (year). Solid line of probability contour re


presents probability of 100 %. Other probabilities (from 10 % to 90 %) are


modela razvijenog za isto područje


shown as dotted lines of contours with step of 10 %.