DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2001 str. 50 <-- 50 --> PDF |
O. Anionic: JE LI HRAST LUŽNJAK U HRVATSKOJ VRSTA KL1MATOGENE RASPROSTRANJENOSTI? Šumarski list br. 1-2, CXXVJ2001 ), 45-56 Rekonstrukcije prostornih razdioba srednje mjesečne dubine do podzemne vode matematičkim modelom za područje šume Repaš (slika 2.), pokazuju značajan pad razina podzemne vode tijekom dvadesetog stoljeća (Antonie et al. 1999, Antonie et al. u tisku-a), što se tumači produbljivanjem korita rijeke Drave (B i on die iVidaković-Šutić, 1998), koje je u odnosu na prirodni proces vjerojatno ubrzano hidrotehničkim mjerama zaštite od poplava (presijecanje meandara). Posljedica toga je vegetacijska sukcesija obilježena ponajprije značajnim širenjem običnog graba (P rp i ć i dr. 1987). Dendrokronološka analiza dugih izvrtaka iz zrelih sastojina u Repašu (Hat i ć i dr. 2000) pokazuje da je lužnjak na spomenute promjene, koje su se odigrale postupno tijekom cijele ophodnje, reagirao znatnim povećanjem prirasta uslijed porasta boniteta staništa. Može se pretpostaviti da su te promjene izvršile selekciju onih jedinki koje su se mogle bolje prilagoditi na suše stanišne uvjete, ponajprije slijedeći podzemnu vodu korijenovim sustavom na veću dubinu. U zadnjem desetljeću, posebice u sušnim godinama i starijim sastojinama, u Repašu su zabilježena značajna sušenja lužnjaka (baza podataka JP Hrvatske šume), što upućuje na pretpostavku da daljnji pad razine podzemne vode vodi ugrožavanju opstanka lužnjaka na tom području. Na temelju svega iznesenog, može se zaključiti daje na području Repaša pridolazak lužnjaka uvjetovan dopunskim vlaženjem rizosfere podzemnom vodom čak i u zajednici s grabom. Daje to tako i na nekim drugim područjima, neizravno sugerira Mayer (1996) prikazujući općeniti odnos lužnjakovih zajednica i pripadnih tipova tla u Hrvatskoj, iz čega proizlazi da zajednica lužnjaka i graba redovito dolazi i na hipoglejnim tlima, što podrazumijeva utjecaj podzemne vode na pedogenezu. Suprotno tomu, na tlima teže teksture, najčešće razvijenim iznad prapora kao matične podloge, zajednica lužnjaka i graba dolazi i na višim nadmorskim visinama (do 300 m), dakle dosta iznad korita nizinskih rijeka i izvan dosega podzemne vode (Rauš i dr. 1992, Vukelić i Rauš, 1998). Sukladno tomu, lužnjak je i u ostalom dijelu svog areala (npr. Velika Britanija, Sjeverozapadna Europa) dominantna vrsta na tlima teže teksture do 300 m nadmorske visine (A r c h i b o 1 d, 1995), dok u južnijem dijelu areala (Pirineji, Apenini, Centralne Alpe) pridolazi i iznad 1100 m (vidi npr. Jovano vić iVukičević, 1983). To znači da postoje staništa 4. mjesec 1990. ™ Slika 2. Primjeri prostornih razdioba srednje mjesečne dubine podzemne vode u šumi Repaš, procijenjene matematičkim modelom za svaki mjesec svake godine tijekom 20. stoljeća. Travanj je odabran za prikaz kao mjesec u kojemu su maksimalne razine podzemne vode najčešće (utjecaj topljenja snijega). Vrijednosti su prikazane u skali smeđe boje od 0 m - tamno do 3 m (maksimalna dubina zakorjenjivanja) i više - svjetlo. Plava boja indicira depresije s površinskom vodom. Figure 2 Examples of spatial distributions of monthly mean groundwater depth in forest Repaš estimated by the mathematical model for each month of each year during the 20th century. April is chosen for illustration as the month in which maximal groundwater levels are most frequent (influence of snow melt). Values are shown in the brown scale from 0 m - dark to the 3 m (maximal depth of rooting) and more - light. Blue indicates depressions with surface water. |