DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2001 str. 51 <-- 51 --> PDF |
(). Anionic: JE LI HRAST LUŽNJAK U HRVATSKOJ VRSTA KLIMATOGENE RASPROSTRANJENOSTI? Šumarski list br. I 2. CXXV (2001). 45-56 na kojima lužnjak ne zavisi o dopunskom vlaženju, iako treba imati na umu daje u našoj zemlji na takvim staništima često osjetljiv na sušu (Prpić, 1996). Bez obzira na to, mora se zaključiti daje hrast lužnjak vrsta klimatogenog rasprostranjenja barem u dijelu svog areala u Hrvatskoj. Iz toga slijedi da potreba lužnjaka za dopunskim izvorima vlage na konkretnom staništu zavisi i od drugih okolišnih čimbenika, ponajprije hidropedoloških svojstava (vodni kapaciteti tla, kapilarno podizanje), te klimatskih čimbenika koji utječu na vodni režim (oborina, evaporacija, transpiracija). To je primjetno čak i unutar relativno malih područja poput šume Repaš, na što ukazuje složenost spomenutog matematičkog modela prirašćivanja hrasta lužnjaka (Antonie i dr. 1999, An tonić i dr. u tisku-a). U tom modelu dominiraju one varijable koje opisuju interakcije izvornih okolišnih čimbenika (dubina podzemne vode, opseg variranja podzemne vode, evapotranspiracija, kapilarni uspon, kapacitet tla za vodu), drugim riječima oblik zavisnosti prirasta od jednog okolišnog čimbenika mijenja se promjenom drugog. Na temelju literaturnih podataka, može se zaključiti da se pitanje klimatogenosti rasprostranjenja hrasta lužnjaka u Hrvatskoj, odnosno potencijalni utjecaj makroklime s jedne i eventualna potreba za dopunskim vlaženjem podzemnom vodom s druge strane, ne mogu promatrati odvojeno od hidropedoloških svojstava na konkretnom staništu. Usporedba okolišnih značajki areala suma lužnjaka i kitnjaka s grabom Comparison of environmental characteristics of areas under pedunculate and sessile oak forests with common hornbeam U visinskoj zonaciji vegetacije, iznad šume hrasta lužnjaka i običnog graba, u našim krajevima pridolazi klimatogena zajednica hrasta kitnjaka i običnog graba {Epimedio-Carpinetum betuli). Te dvije zajednice pripadaju istoj svezi {Carpinion betuli) i između sebe su floristički znatno sličnije (usporedi npr. Vukelić i Rauš 1998), nego što su to dvije gore spomenute lužnjakove zajednice. Hipotetski govoreći, kada hrast lužnjak kod nas nigdje ne bi bio vrsta klimatogenog rasprostranjenja, tada bi jamačno u ravničarskom području panonske Hrvatske to bio hrast kitnjak, i to u zajednici s običnim grabom. Sukladno tomu, pitanju iz naslova može se pristupiti i usporedbom makroklime u arealima dvije spomenute zajednice, što je za potrebe ovoga rada i učinjeno za područje panonske Hrvatske. Kao izvor podataka o vegetaciji poslužila je karta realne šumske vegetacije Hrvatske u mjerilu 1:500000 (Trinajstić idr. 1992), koja je digitalizirana i rasterizirana uz prostornu razlučivost od 300 x 300 m. Kao izvor podataka za tri odabrana makroklimatska pokazatelja (srednja mjesečna temperatura, mjesečna oborina i mjesečna potencijalna evapotranspiracija) korišteni su interpolacijski modeli visoke pouzdanosti (Antonie i dr., u tisku-b), uz osrednjavanje za razdoblje 1956-1995. Za prostornu interpolaciju korišteni su podaci mjereni na 127 meteoroloških postaja za temperaturu zraka i oborinu, dok je potencijalna evapotranspiracija za svaku postaju procijenjena modelom prema Priestly i Taylor (1972), u funkciji srednje mjesečne temperature zraka i srednje mjesečne Sunčeve iradijacije na površini tla (izračunate iz iradijacije na vrhu atmosfere i naoblake, Nikolov iZeller, 1992). Interpolacija klimatskih pokazatelja provedena je uzimajući u obzir nadmorsku visinu, na istoj mreži 300 x 300 m, s kojom je rasterizirana karta šum ske vegetacije, a svi su sadržaji objedinjeni u jednostavni geografski informacijski sustav. Razdioba makroklimatskih pokazatelja unutar areala zajednica lužnjaka i kitnjaka s grabom prikazana je grafički za svaki mjesec tijekom vegetacijske sezone (slika 3.). Iako su razlike između zajednica očite za sve pokazatelje u svim mjesecima, može se isto tako uočiti da s obzirom na sve pokazatelje i u svim mjesecima postoji preklapanje u približno jednoj polovini do tri četvrtine ukupnog areala svake zajednice. Iz toga se može pretpostaviti da granica rasprostranjenja te dvije zajednice nije isključivo kontrolirana makroklimom, te daje u području jednake makroklime lužnjak konkuretniji zbog utjecaja dopunskog vlaženja podzemnom vodom i/ili poplavama. S obzirom da se danas, ponajprije zbog djelovanja čovjeka (poljoprivreda, promet, urbanizacija), areali te dvije zajednice u Hrvatskoj gotovo nigdje ne dodiruju (usporedi Tri naj st i ć idr. 1992), može se pretpostaviti da su makroklimatske razlike između područja njihovog prirodnog rasprostranjenja još i manje. Bez obzira na to, detaljno sagledavanje makroklimatskih razlika između areala lužnjaka i kitnjaka u Hrvatskoj trebalo bi obuhvatiti i druge makroklimatske pokazatelje (primjerice prema Ellenbergu 1978, kitnjak je na području srednje Europe osjetljiviji od lužnjaka na zimske studeni), što treba biti predmetom budućih istraživanja. Ipak, važno je uočiti da postojeće razlike u oborini i evapotranspiraciji prikazane u ovome radu, obje idu u smjeru većeg potencijalnog vodnog deficita u arealu lužnjakove zajednice u odnosu na kitnjakovu, što potencijalno naglašava značaj podzemne vode kao izvora dopunskog vlaženja. U prilog tomu govore i razlike između promatranih zajednica u značajkama reljefa. Na slici 4. prikazana je razdioba površina pod obje zajednice prema nagibu te |