DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2001 str. 52 <-- 52 --> PDF |
O. Anionic: JE LI HRAST LUŽNJAK U HRVATSKOJ VRSTA KLIMATOGLNH RASPROSTRANJENOSTI´.´ Šumarski list br. 1-2, CXXV (2001), 45-56 Slika 3. Razdioba makroklimatskih pokazatelja unutar sadašnjih areala zajednice hrasta lužnjaka i običnog graba (smeđi likovi) i zajednice hrasta kitnjaka i običnog graba (zeleni likovi). Linija unutar pravokutnika predstavlja medijanu. Gornja i donja granica pravokutnika predstavljaju opseg unutar kojeg pada 50 % svih vrijednosti (± 25 % od medijane). Dužina iznad i ispod pravokutnika predstavlja opseg unutar kojeg je 95 % svih vrijednosti (± 42.5 % od medijane). Figure 3 Distribution of macroelimate parameters within the recent areas of pedunculate oak - common hornbeam community (brown shapes) and sessile oak - common hornbeam community (green shapes). The line within rectangle represents the median. Upper and lower boundary of rectangle represent range within which 50 % of all values fall (± 25 % from median). The segments above and below of rectangle represent range within which is 95 % of all va lues (± 42.5 % from median). rena (izvedenog iz digitalnog visinskog modela razlučivosti 300 x 300 m) za područje cijele panonske Hrvatske. Lužnjakova zajednica u velikoj većini svog areala dolazi na terenima praktično bez nagiba, što se može interpretirati kao težnja vlažnijem staništu na dva načina: 1 ) u smislu minimizacije površinskog i bočnog utjecanja (maksimalno iskorištenje oborine) i 2) u smislu potencijalnog kontakta rizosfere s podzemnom vodom. Kitnjakova zajednica, iako također najčešća na ravničarskim terenima, dolazi i na nagnutim terenima, što posredno oslikava njezinu dominantnu zavisnost o makroklimi. Sve izneseno upućuje na zaključak da se zajednica lužnjaka i graba u značajnom dijelu svog današnjeg areala nalazi pod utjecajem dopunskog vlaženja. U kontekstu ove rasprave važno je pitanje u kojoj mjeri naša ravničarska područja u kojima se ne očituje utjecaj dopunskog vlaženja potencijalno pripadaju lužnjaku, a u kojoj kitnjaku. Procjene u tom smjeru znatno su otežane već spomenutom činjenicom daje upravo u zoni dodira areala lužnjaka i kitnjaka najizraženiji antropogeni utjecaj. Antonie i dr. (2000) razvili su matematički model predviđanja prostorne razdiobe glavnih tipova šuma u Hrvatskoj u funkciji prostornih razdioba makroklimatskih pokazatelja (srednja mjesečna temperatura zraka, mjesečna oborina, srednja mjesečna Sunčeva iradijacija na površini tla, mjesečna evapotranspiracija), te osnovnih značajki reljefa (nagib i orijentacija terena). Prostorne razdiobe spomenutih makroklimatskih pokazatelja izvedene su prostornom interpolacijom mjerenja na 127 meteoroloških postaja uz uvažavanje nadmorskih visina iz digitalnog visinskog modela ( A n t o nić i dr., u tisku-b), te osrednjene za razdoblje 19561995. Podaci o šumskoj vegetaciji preuzeti su od Trin aj s t i ć a i dr. ( 1992) i poopćeni na devet glavnih klimatogenih tipova - vegetacijskih zona (usporedi Tri n a j s t i ć i dr. 1992 i A n t o n i ć i dr. 2000), koje u sebi uključuju edafski uvjetovane zajednice. U tom poopćenju prvi tip (nizinske bjelogorične šume) objedinjuje šume hrasta lužnjaka, barske šume poljskog jasena (Fraxinus angustifolia Vahl.) i crne johe (Alnus glutinosa (L.) Gärtn.), te ritske šume vrba (Salix sp.) i topola (Populus sp.). Drugim riječima, u izgradnji spomenutog modela prejudicirana je klimatogenost rasprostranjenja hrasta lužnjaka u zajednici s grabom na području |